Ivana Varjačić: Treba imati viziju i slijediti je, biti siguran u sebe i nikako ne posustati

Ivana Varjačić: Treba imati viziju i slijediti je, biti siguran u sebe i nikako ne posustati

Godina 2020. nije bila samo godina koronavirusa, potresa i sveopćeg kaosa. Rodile su se i brojne kreativne ideje i razvili brojni poduzetnički pothvati! U 2020. kažete? Da, u 2020. Ivana Varjačić jedna je od onih koji su sa svojim predanim radom dokazali da nije do godine, već do nas samih. Upoznajte Landavia art!

Otvorili se vlastiti obrt nakon 15 godina rada u administraciji. Zbog čega ste se odlučili krenuti dalje samostalno?

Najjednostavnije rečeno, zamor rada u profesiji koju nisam ja izabrala nego je ona izabrala mene. Spletom okolnosti, uz ideju da su knjigovođe jednostavno uvijek potrebne, započela sam učiti raditi knjigovodstvene poslove.

Radila sam, ali u duši sam bila prazna i neispunjena jer, eto, nisam voljela raditi taj posao.

Ne želim ovom prilikom baviti se razlozima i posljedicama naših odluka, no puno puta su neke naše odluke vezane uz onaj osjećaj: ma glavno da ja imam što raditi, a ostalo će biti lako. Jedno vrijeme je tako išlo, ali to jednostavno nije bila profesija za mene. Sputavao me je moj zaigrani duh, bila sam puna svojih ideja, kreacija… ured me više nije privlačio. Na zadnjem radnom mjestu dogodila se za mene „sretna“ situacija da smo ostali bez nekoliko klijenata tako da sam s poslodavcem dogovorila sporazumni otkaz zbog manjka posla i već za dva-tri dana na kavi sjedila sa svojim rođakom koji me je upoznao s idejom da se idem prijaviti na zavodu za zapošljavanje za dobivanje poticajnih sredstava od EU u cilju samozapošljavanja. Odlučila sam biti hrabra, znala sam već i ime za svoj obrt, Landavia-art, jer to je taj moj svijet, moja zemlja (eng. Land) .  

Prednosti i nedostaci rada za sebe.

Sada gledajuću prvu godinu rada moga obrta mogu reći, pripremite se na nekoliko faza razvoja.  Kod mene je to išlo ovako: dobila sam poticajna sredstva, uredila svoju sobu u atelje, kupila puno materija i onda shvatila da ja i dalje maštam, da se pravim da imam vremena, a vrijeme prolazi, poticaji vrijede samo godinu dana, a što onda. Priznajem da sam se malo pogubila.

Ušla sam u sve s idejom izrade hrvatskog izvornog suvenira sigurna da će prodaja ići jer Hrvatska je turistička zemlja, trgovine prodaju suvenire, ma to će biti samo tako.

No, ovaj obrt otvorila sam samo ja, jedina sam vlasnica, jedini radnik, sve što ja napravim, sve što ja odlučim, kuda god odem, ovisi samo o mojoj volji, želji i trudu. Najviše o trudu. I onda je ponovo krenulo buđenje. Primila sam se istraživanja društvenih mreža, na internetu sam istraživala suvenirnice i trgovine diljem Hrvatske, prošla kratki tečaj o marketingu, započela izrađivati svoju web stranicu, a onda je došla korona i potres i sada sve nekako, krećem ispočetka.

Jeste li prilikom otvaranja obrta imali problema? Što bi svi budući poduzetnici trebali znati prije nego što se upuste u takav korak?

Krenite s idejom, ona je najbitnija. U mojim počecima zapravo jedini problem sam bila ja sama sebi. Zadala sam si velike želje, a ipak sam si morala priznati da sam početnik i da ne mogu sve napraviti odjednom.

Jako je bitna samodisciplina u radu, ne ušuškati se da sam ja sama sebi šef pa imam vremena spavati do kasna. Red, rad i disciplina. Znam da to možda zvuči smješno, kao neka parola, ali je istina.

Imati viziju i slijediti je, biti siguran u sebe i nikako ne posustati.

Koliko Vam je bilo teško izaći izvan sigutne zone? Koliko se toga promijenilo u Vašoj dnevnoj rutini otkako ste sama svoj šef?

Jedan od motiva otvaranja obrta kod mene je i bilo, suočiti se sa svojim strahovima. Raditi nešto što ćeš sam zamisliti i onda to htjeti ostvariti, pronaći sredstva, pronaći kanale distribucije, imati snage i volje sve to napraviti, sašiti, fotografirati, urediti, marketinški obraditi… veliki je to bio iskorak s kojim se još i danas borim. Da se zapravo smirim u htjenjima i fokusiram na bitno, odraditi posao kako spada, napraviti korak po korak u radu i onda tako graditi svoj osobni napredak i napredak moga poslovanja.

Čime se sve Vaš obrt bavi? Gdje možemo pronaći Vaše radove i gdje ih možemo kupiti?

Kada sam odlučila otvoriti obrt stvorila se ideja da svoju kreativnost želim usmjeriti prema izradi originalnih hrvatskih suvenira. Moja prva ideja, koja je i dalje u meni vrlo prisutna je, izrada originalnih, unikatnih lutaka, malih Purgerica koje bi sve imale svoju priču. Kako sam obrt nazvala Landavia-art, želja je da zaživi ta moja zemlja koja će pričati priču putem lutaka.

Rođena sam u Zagrebu, odrastala sam okružena našom bogatom tradicijom, Šestinama, licitarima, vezom, a kako sam i pobornik ekologije i zdravog načina života, stvorila se i moja plac torba-vrećica koja je ukrašena upravo tom našom zagrebačkom tradicijom.

Dolaskom korone, potresa u Zagrebu, naglo se sve promijenilo, turista je sve manje, ono nekada normalno sada se mijenja pa sam se i ja morala početi prilagođavati.

Počela sam se prilagođavati tako da sam svoju veliku ljubav prema sportu započela zamišljati i kao poslovni pothvat pa sam tako počela šivati sportske torbe i ruksake.

U blizini tržnice na Trešnjevci nalazi se i mali dućan pozamanterije Nana-san gdje sam završila tečaj krojenja i šivanja i zbližila se s vlasnicama Sandrom Katušić i Adrejom Vugrinec i tako mi i one pomažu prodavajući moje plac Purgerice na što sam im veoma zahvalna.

Preko ljetne sezone, pored Plitvičkih jezera nalazi se etno tržnica „Plitvice art farm“ i tamo sam prodavala svoje prvo izrađene lutke kao i specijalno izrađenu platnenu vrećicu „Plitvički medo“.

Također bih spomenula moje prve poslovne suradnike iz knjižare i papirnice Naprijed na Trgu bana Jelačića koji su mi na samom početku rada ukazali povjerenje da prodaju moje proizvode.

Voljela bih da moje torbe zažive na zagrebačkim tržnicama, a kako za samu sebe znam govoriti da sam rođena Utrinjanka jako sam vezana za našu Utrinsku tržnicu i njihove prodavače. Poznajem duh naše tržnice, legendarne prodavačice povrća Vesnu Hrzenjak i moju imenjakinju prodavačicu voća Ivanu Maršić Tiku.

Biste li voljeli surađivati s nekim brendom ili osobom? Imate li kakvih planova za budućnost?

Kada sam otvarala svoj obrt, za potrebe prikupljanja materijala za dobivanje poticaja morala sam imati i pet pisama namjere od mojih mogućih poslovnih partnera gdje navodim koji su moji planovi u radu. Kako sam tada godinu dana trenirala u obližnjoj teretani, upoznala sam vlasnika poduzeća Coach4you Gorana Špaletu, magistra kineziologije koji u svom timu ima vrhunske sportske i fitness trenere.

Pišući pismo namjere za njega, došla sam na ideju da počnemo izrađivati sportske ruksake i torbe s njihovim logom. Ideja je razvijati kolekciju sportske modne opreme domaće proizvodnje, stvoriti vlastiti brend.

Kako je na Vas utjecala ova korona-kriza?

2020. godina bila je zapravo dobra godina. Otvoriti obrt na pragu godine koje se nitko ni u najluđim snovima ne bi prihvatio, bilo je dobro. Ovo je za mene bila godina moga poslovnog buđenja, probati u najtežim situacijama i trenucima pronaći volju da se radi, da se ima planove. Moram se ovim putem evo i zahvaliti našoj državi jer mi je ipak pomogla putem novčanih sredstava za opstanak malih poduzetnika pa tako mogu reći da smo si svi na neki način dali nadu da će ovo sve ipak jednog dana završiti i da ćemo se, vjerujem, vratiti tim nekim starim normalnim danima.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori