fbpx

Ivo Lendić: Čovjek koji je pola stoljeća bio prešućen i zabranjen

Ivo Lendić: Čovjek koji je pola stoljeća bio prešućen i zabranjen

Ivo Lendić bio je gotovo pola stoljeća prešućen i zabranjen, ali je nakon pobjede demokracije bio jedan od prvih kojemu se posvetila, ideoloških stega oslobođena, književna kritika i povijest.

Vrhunski mislilac, plodan publicist i polemičar, vrstan pjesnik, novelist, kritičar, novinar, prevoditelj, urednik i kulturni radnik, zauzet na korist nacionalnih interesa, a protiv svih lijevih ideologija, rođen je 4. lipnja 1908. u Janjini na Pelješcu.

Dopisnik Hrvatskog naroda iz Rima

Završivši pučku školu u rodnom mjestu i klasični smjer Gimnazije u Dubrovniku, gdje uređuje list Žar i piše s poslije istaknutim domagojcima Ivom Bogdanom, Bonifacijem Perovićem, T. Mortigjijem i Lukom Perinićem, studira eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, uređujući ujedno časopis Luč.

Godine 1929. započinje surađivati u tjedniku Narodna politika, a zatim postaje urednik kulturne rubrike dnevnika Hrvatska straža, često se potpisujući pseudonimima Vig, Vigilans, Ile i Lambda.

Tu će, kao i poslije u Hrvatskom narodu kao suradnik, a zatim rimski dopisnik, objaviti brojne kritike, prikaze, polemike, rasprave i druge članke iz književnosti, kulture i politike.

Lirik katoličke inspiracije

Godine 1934. sudjeluje u zajedničkoj zbirci Lirika grude, koja ide za reafirmacijom tradicijske duhovnosti i vrednota hrvatskog sela.

Njegovo temeljno pjesničko djelo zbirku Angelusi sastavio je na dugom liječenju od tuberkuloze kostiju u Kraljevici 1933. godine.

U zbirci se očituje kao istančan lirik katoličke inspiracije, pa ta zbirka do danas ostaje uzorom modernih katoličkih pjesničkih nastojanja.

Njegova lirika zrači introspekcijom duše pred Kristom, čiji patničko-otkupiteljski lik postaje središnji motiv njegova pjesništva. Istu zaokupljenost iskazao je i u emigrantskim pjesmama, uz nov motiv tuge za izgubljenom domovinom.

Do početka Drugog svjetskog rata najplodnije književnički djeluje objavljujući brojne prikaze i kritike o stranim i hrvatskim piscima te novele i pjesme u dnevnom tisku, tjednicima, časopisima i kalendarima. Posljednjih dana rata kreće u Austriju, potom ponovno u Rim, a odatle 1947. odlazi u Buenos Aires.

Novi list u Argentini

U mjesečniku Glas sv. Antuna objavio je niz članaka iz književne estetike i politike, uz ostalo i zapažene studije o Viktoru Vidi, Ljubi Wiesneru, Giovanniju Papiniju. Surađuje na španjolskom u reviji Studia Croatica te u Nikolićevoj Hrvatskoj reviji. Međutim ta etapa književnoga rada biva ograničena nakon dijagnosticirana tumora na mozgu i djelomične paralize lijeve strane tijela 1957.

Božji kotači

Pjesme su mu objavljivane u više antologija u Hrvatskoj i iseljeništvu, a neke poput U svanuće ili Dvanaest bolesnih radnika i ja trinaesti pripadaju klasičnom antologijskom izboru hrvatskoga pjesništva XX. st. Njegova izvrsna knjiga Božji kotači tiskana je 2001. Umro je u gradu Iguazu u argentinskoj pokrajini Misiones, 1982. godine.

Izvori:

Klementina Katic

Klementina Katic

Zaljubljenica u Vintage, Fotografiju i Putovanja, koja se u slobodno vrijeme bavi kaligrafijom (Calligraphy) i citanjem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *