Jan Kerekeš: Dati otkaz u javnoj kazališnoj kući za mene je bila najbolja poslovna odluka do sada

Jan Kerekeš: Dati otkaz u javnoj kazališnoj kući za mene je bila najbolja poslovna odluka do sada

Jan Kerekeš je kazališni, televizijski i filmski glumac te osnivač, autor tekstova i pjevač u metal bendu Cold Snap. Jan je završio Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, šest godina bio je član glumačkog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a zadnjih godinu dana i prvak drame. U siječnju 2019. godine postao je umjetnički voditelj umjetničke organizacije Kerekesh Teatar. No, ni to nije sve. Voli preuzeti i redateljsku palicu, a kako vam ne bismo sve otkrili u uvodu, ostanite s nama u nastavku jer smo s Janom razgovarali o ovim, ali i brojnim drugim temama uoči izvedbe Krtica na Malom festivalu!

Cijeli program Malog festivala pronađite na poveznici, a sve dodatne informacije, intervjue i ulaznice potražite na Web stranici Malog teatra.

Od četvrtog razreda osnovne škole, kada ste glumili kantu za smeće, počinje Vaša glumačka karijera. Rekli ste kako Vas roditelji nikada nisu forsirali niti nagovarali na glumačku karijeru. Smatrate li da ste više iznimka ili pravilo? S obzirom na Vaša iskustva, očekuju li roditelji glumci da će njihova djeca slijediti njihove stope?

Da, moji roditelji me nikada nisu tjerali ni na što. Zapravo poticali su me da budem ono što želim biti i da se sam nađem u tome. Tako da je gluma u potpunosti moj odabir. Naravno da su ipak roditelji, imali neposredan utjecaj na mene, samim time što se bave kazalištem gotovo cijeli svoj život, a naročito otac. Ja mislim da roditelji glumci sigurno ne očekuju da njihova djeca slijede njihove stope tj. još bolje, ne bi trebali očekivati. Ja sigurno neću očekivati.

Završili ste Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, bili ste i prva generacija s tri godine preddiplomskog i dvije godine diplomskog studija. Kada se prisjetite dana na Akademiji – što Vam je padalo teže – svladati tekst ili se utopiti u novu ulogu? Praktički, postati osoba sa scenarija?

Savladati tekst mi nikad nije bilo teško, s tim se moram pohvaliti. Najteže mi je bilo staviti se u taj novi ‘mode’ u kojem zaista cijeli dan fizički radite – bilo da se radi o glumi na sceni,  scenskom pokretu, govoru ili teorijskim predmetima. To je bilo zaista puno drugačije od srednje škole i apsolutno moj novi izazov. Probe su znale biti cjelodnevne, pa i do kasno u noć. Zaista je pohađati Akademiju nešto sasvim drugačije od onoga što ljudi obično zamišljaju da studiranje jest. Posebno naporno znalo je biti pred ispite, koji su bili javni. Za Akademiju me općenito vežu jako lijepe uspomene, a nas dvanaestero se tamo posebno zbližilo i stekao sam tamo neke prijatelje za cijeli život. Akademija mi je zaista donijela samo lijepe stvari… S glumačke strane, ponajviše disciplinu. Uvijek sam jedva čekao novu ulogu, da budem netko drugi. Isto iščekivanje drži me i danas.

Što općenito mislite o hrvatskom obrazovnom sustavu? Koje su njegove glavne prednosti, a koji najveći nedostaci u usporedbi s europskim i svjetskim obrazovnim sustavima?

Mislim da je hrvatski obrazovni sustav preopterećen politikom. Mislim da bi se tim sustavom trebali u potpunosti baviti nezavisne osobe, ljudi iz struke. Problem visokog obrazovanja jest neravnoteža ponude i potražnje.

Drugim riječima, iz sustava izlazi puno više osoba koje na našem tržištu neće pronaći zaposlenje, a za onim što nedostaje interes sve više pada. U Hrvatskoj, zemlji od nekoliko milijuna stanovnika, samo iz javnih akademskih ustanova godišnje na tržište izađe četrdesetak novih glumica i glumaca. O privatnim učilištima da niti ne govorim. Za sve njih zasigurno nema dostatnih radnih mjesta niti angažmana – bilo stalnih, bilo paušalnih. Ja se trudim to promijeniti s Kerekesh Teatrom i firmom Keraktiv. Angažirati nezaposlene glumce, mlade glumce i trudit ću se i dalje.

Odlaze li djeca dovoljno u kazališta i što im kazalište donosi, a da to nigdje drugdje ne mogu doživjeti?

Još uvijek nedovoljno. No to nije situacija koju možete promijeniti preko noći. Mlade treba kazališno educirati od malih nogu, usaditi im te vrijednosti, jer to su dobre vrijednosti. Nekoj djeci još uvijek je kazalište stvar prestiža i nečeg što im je nedostižno, pretežito zbog udaljenosti kazališnih središta/ustanova te zbog financijske nesigurnosti.

Kerekesh Teatar se s time bori, među ostalim, i da u najudaljenija mjesta dovodimo kazališne predstave za djecu i mlade, ali i da potičemo obrazovne ustanove da uvode redovne posjete kazalištima. Na taj način možemo stvoriti barem približno jednake uvijete za sve mlade.

Kazalište općenito djecu uvodi u nezamjenjiv svijet mašte i pobuđuje u njima kreativnost i slobodu. To im ne smijemo kao društvo uskratiti. Na tom tragu je i ovaj Mali festival i zato sam sretan što smo dio njega.

Koju ulogu nikada ne biste voljeli igrati? Ili takva uloga za Vas ne postoji?

Mislim da ne postoji. Volim izazove.

Autor ste tekstova i pjevač u metal bendu Cold Snap. Koja je pozicija metala na hrvatskoj glazbenoj sceni?

Scena je to koja uvijek nekako preživi i najteže izazove, pa tako i ovaj (COVID). Drago mi je da je tako, da se rađaju nove generacije malih metalaca i da scena ima svoju budućnost, bez obzira na trendove. Hrvatska uvijek malo zaostaje na tom polju, u razloge ne bih ulazio, ali siguran sam da su dijelom i kulturološke i financijske prirode. Na sreću, postoji u Hrvatskoj zajednica entuzijasta metalaca, koji kontinuirano rade festivale, gaže i metal nastupe i tako scena živi. Trenutno je, kao i sve ostalo, pomalo ‘na aparatima’, ali siguran sam da će nakon restrikcija uvedenih zbog pandemije, scena još više zaživjeti.

Ipak, svi smo se zaželjeli dobrog gig-a, znojnog mosh pita, circle pita i ludog wall of deatha, zar ne?

Koje su sve razlike između stalnog angažmana unutar glumačkog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i samostalnog djelovanja?

Razlike su za mene ogromne. Dati otkaz u javnoj kazališnoj kući za mene je bila najbolja poslovna odluka do sada. Razloga je mnogo, no ono što moram istaknuti jest nemjerljiva sloboda koju u profesionalnom smislu imam od kad radim u svojem Kerekesh Teatru.

Ne moram čekati nekog da mi odobri poslove u drugim kazalištima, filmska i TV snimanja, ne moram gledati nekoliko kolega kojima se nikad ne da biti na probi, niti biti na predstavi, niti mi nije jasno zašto se uopće bave ovim poslom. Ne rad, loša organizacija posla, malo gostovanja, nikakva promocija – to su sve stvari koje ne smiju stajati na putu niti jednom mladom glumcu. Meni su stajale na putu 6 godina i neće više nikad u životu.

Kako ste reagirali kada ste prvi put čuli za Mali festival i što od njega očekujete?

Drago mi je da je COVID ipak donio neke dobre stvari, a među ostalim i približio kulturu svakom čovjeku u vidu online festivala kao što je ovaj. Nadam se da će online izdanje do zaživjeti kao stalna kazališna manifestacija, a volio bih vidjeti da ovaj festival jednog dana zaživi i uživo. Svaki početak je težak, pogotovo u ovim uvjetima, no vjerujem da će ljudi čuti za Mali festival i da će publika pogledati online predstave. Na nama je da se zajedno potrudimo u promociji festivala.

Što ovakav festival znači za nezavisna kazališta u Hrvatskoj općenito?

Ovakav festival ima nemjerljiv značaj za sve nas. Nas kao članove malih ansambala, nas kao glumce i nas kao nezavisna kazališta. U ovo doba COVID pandemije, festivali u svojim online izdanjima su nam i više nego potrebni. Dostupnost publici sad je veća nego ikad, premda nikada neće moći zamijeniti kazalište uživo. Upravo zbog toga se nadam i festivalskom izdanju uživo.

Možete li nam reći nešto više o predstavi u sklopu Malog festivala?

Krtice su nagrađivana komedija Kerekesh Teatra u kojoj se na nogometnom terenu u NK Žbunju s krticama bori domar Stjepan Radički. Osim što isproba sve moguće metode koje su ikad ikome pale na pamet kako bi otjerao krtice, na teren mu dolaze pomoći i odmoći razni prijatelji i neprijatelji, među kojima su i Žarko Potočnjak, bivši ministar Linić, Siniša Popović, Massimo, Policajac z Mača i mnogi drugi. Više od 15 likova u predstavi, na maksimalno duhoviti način, tumači mladi i nagrađivani glumac Jan Kerekeš koji je za “Krtice” bio i nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta 2015., a režiju potpisuje Ljubomir Kerekeš. Posebno sam ponosan što je tekst za ovu predstavu moj prvi autorski kazališni tekst za predstavu za odrasle.

Bibi i Bubi su junaci modernog doba koji većinu djetinjstva provode na smetlištu. Koliko god im roditelji ne dopuštaju to, njih veseli što dolaze doma prljavi, neuredni i smrdljivi. Kroz igru i niz duhovitih situacija pokušati će sastaviti podmornicu i pronaći škrinju u kojoj se nalazi plan za spas svijeta. Na tom putu, postoje brojni problemi praćeni stalnim verbalnim bullyingom koji rezultira velikom svađom najboljih prijatelja i rastankom. Na sreću, taj rastanak kratko traje. Ništa u životu nije lako, pa tako nije lako ni promijeniti svoje navike i učiniti svijet boljim. Ovo je moj prvi tekst za predstavu za djecu i mlade, a ujedno i moja prva režija. A prvi se pamte!

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednji film na kojem ste plakali: Manchester by the Sea.

Mali festival za nezavisnu scenu je: Osvježavajući multivitamin.

Posljednja predstava koju ste pogledali: Majstori (Kazalište Moruzgva).

Da nisam glumac i pjevač, bio bih: Event manager, grill majstor i prosječan profesionalan ribič.

Zadnji savjet koji Vam je otac dao: Samo polako sine i sve će se riješiti!

FOTO izvor: Jan Kerekeš – privatna arhiva.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori