Jasmina Kosanović: Ono smo što nosimo sa sobom, ništa izvan sebe

Jasmina Kosanović: Ono smo što nosimo sa sobom, ništa izvan sebe

Jasmina Kosanović je ilustatorica, dizajnerica igračaka i vlasnica trgovine igračkama u centru Zagreba. Posjet njezinoj trgovini izgleda kao povratak u djetinjstvo. Sve su njezine lutke unikatne i svaka priča svoju priču, no, odlučili smo saznati Jasmininu priču. Zbog čega je svoj život odlučila posvetiti izradi lutaka, u kojem bi mjestu na svijetu voljela otvoriti svoju trgovinu te koju je igračku kupila djevojčica od glave do pete odjevena u ružičasto, saznajte u nastavku.

Studirali ste na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Kome biste savjetovali da upiše taj fakultet i zašto? Koje su Vaše najljepše uspomene koje ste ponijeli s fakulteta u stvarni život?

Odraslim osobama koje imaju već jedan završen fakultet ili paralelno studiraju još nešto. Ili svima koji osjećaju da im je dizajn poziv, ljubav i strast. Najljepše uspomene s fakulteta su mi sati crtanja i bezbrižnost. Što se samog znanja i tehnika koje sam naučila tiče, iskreno, u  puno autentičnijem i jačem sjećanju i doživljaju mi je ostala srednja škola (Škola za tekstil kožu i dizajn u Zagrebu) i profesori (Ksenija Turčić, Igor Modrić, Davorka Modrić, prof. Pustahija…)

Tada smo u školi imali predmete kao što su crtanje, modeliranje u glini, pismo, pletenje, konstrukciju i šivanje. Puno sam više naučila u srednjoj školi, dok je na fakultetu bilo više ponavljanje iz srednje i puno manje praktične nastave. Ne znam kako je sada, ali u srednjoj smo školi puno više eksperimentirali i stvarali. 

S kojim ste se izazovima susreli prilikom svog vlastitog obrta? Je li Vam birokracija bila jedna od prepreka ili su izazovi više bili organizacijske prirode?

Korak po korak, radila sam i za druge i za sebe. Uvijek je nekako ispalo da sam samostalac, čak i kada bih radila za druge. Nekako sam tada najzadovoljnija – čak i kad pogriješim i donesem krivu odluku, najbolje naučim iz nje.

Rekli ste kako Vaše lutkice kupuju i veliki i mali – i žene za žene i muškarci za žene i žene za muškarce i muškarci za muškarce. Jesu li Vam ikada otkrili što simbolizira poklon koji su nekome kupili?

Jako puno priča je iza lutaka. Jednom je gospodin za zlatni pir kupio balon i u njegovu košaricu stavio dijamantni prsten.

Postoje li neke anegdote kada bi Vam neko dijete došlo u trgovinu i biralo lutku za sebe. Neki smiješni trenutak?

Puno je takve djece i svaki put sam sretna kada dijete samo izabere lutku, ali istu sreću mi izazove i odrasla osoba koja izabere lutku za sebe. Jednom je jedna djevojčica, sva u ružičastoj odjeći izabrala za sebe crnog mačka zlatnih očiju, totalno suprotno od onog što sam očekivala da će izabrati.

Uz sve ovo, Vi radite i ilustracije, a prošle su godine upravo one upale na VIII biennale ilustracije. Kako ste se osjećali u tom trenutku? Tko su žene s kosom i koja poruka stoji iza njih?

Bila sam presretna zbog bienalla. Volim se izražavati kroz ilustraciju, to je jedan drugi svijet kojem bih se voljela više posvetiti.

Žene s kosom meni predstavljaju slobodu. Svaka od nas ono što je bez predrasuda, bez kočnica, bez zabrana, ono što jesmo sa svim svojim licima. Blage, nježne, snažne, meke, grube, žene sa svim vrlinama i manama.

Kako izgleda Vaš jedan radni dan?

Jako strukturirano i jako školski, ali ja tako funkcioniram. Volim imati red i plan.

FOTO: Privatna arhiva Jasmine Kosanović

Da se sada možete vratiti u djetinjstvo i pokloniti malenoj Jasmini lutku iz snova, kako bi ona izgledala i što biste joj poručili? Mislite li da bi Vas malena Jasmina pozvala na čajanku i igru? Kako bi ona izgledala?

Nista joj novo ne bih dala. Mislim da me sve što sam imala i sve što nisam imala izgradilo u ovo što sam danas. Ono što bih si dala nisu igračke, već izložbe, drugi gradovi, putovanja, znanja, jezici i tehnike.

Da je sva ova 2020. koja je sada iza nas bila jedan isječak iz bajke, s mnoštvom negativnih likova – kako biste Vi završili tu priču i tko/što bi bio dobro koje bi pobijedilo zlo?

Ono što je započelo u 2020. godini, još nije gotovo. Potreslo me je na svim razinama, ali sam puno i naučila o sebi. Radije ne bih smišljala ovu priču, bit će što bude. Mi ćemo, nadam se, izabrati i odigrati što je najbolje za nas.

Čemu Vas je naučila 2020. i koje su tri pozitivne stvari po kojima ćete ju pamtiti?

Samo je jedna stvar: samo sebe imamo, svoje tijelo i dušu, znanja koja smo stekli i vještine. Sve drugo nije naše i ne pripada nam, ma koliko to teško bilo za prihvatiti. Ni cipele, ni nova boja za kosu, ni auto, ni stan, ni plaća. Mi smo ono što nosimo sa sobom, ništa izvan nas. Budimo dobri prema sebi.

FOTO: Privatna arhiva Jasmine Kosanović

 Nekoliko brzopoteznih

 Omiljeno mjesto u Zagrebu: Dubravkin put.

Dizajner/ica s kojim biste voljeli surađivati: Sa svim kreativcima.

Omiljena lutka u djetinjstvu zvala Vam se: Nisam imala jednu omiljenu.

Da trgovinu možete otvoriti na bilo kojem mjestu na svijetu, otvorili biste ju: U Parizu.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori