fbpx

Jelačićev spomenik uklonjen je prije 73 godine

Jelačićev spomenik uklonjen je prije 73 godine

Ban Josip Jelačić, jedna od ključnih osoba revolucionarnih zbivanja i narodnog buđenja u 19. stoljeću u Hrvatskoj, rođen je 16. listopada 1801. u Petrovaradinu. Otac koji je bio podmaršal austrijske vojske i barun Franjo Jelačić te majka barunica Ana Jelačić su po obiteljskoj liniji omogućili svome sinu Josipu vojničku i časničku predispoziciju.

Počeci vojničke karijere

U Beču se Josip Jelačić školovao u Theresianumu do 19. godine života. U svoj životopis, upisao je velik broj titula: poručnik u Galiciji, natporučnik u Beču, potkapetan Ogulinske pukovnije, a zatim kapetan, bojnik te pobočnik namjesnika Dalmacije Wenzela Vettera von Lilienberga. Godine 1842. imenovan je pukovnikom Glinske regimente što je bio vrhunac njegove vojničke karijere.

Pripadnici Narodne stranke žele iskoristiti revolucije u Beču i Pešti kako bi takve političke okolnosti mogle ubrzati i ostvariti ideje hrvatskog narodnog preporoda.

Zahtijevanja naroda

Na poziv Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevića na skupštinama Zagrebačke županije u ožujku 1848. donosi se politički, gospodarski i narodni program u 30 točaka pod nazivom Zahtèvanja naroda horvatskog, to jest Zahtijevanja naroda. Prvi zahtjev naroda jest upravo taj da grof Josip Jelačić bude postavljen za bana. Josipa Jelačića za bana postavio je kralj Ferdinand V. pred kojim je novoizabrani ban morao prisegnuti, a odmah je i unaprijeđen u generala, zapovjednika 1. i 2. banske pukovnije te u podmaršala i dvorskog ratnog savjetnika.

U ostalih 29 točaka Zahtijevanja naroda traži se ujedinjenje svih hrvatskih zemalja – Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne krajine i Rijeke, traži se neovisna vlada od Ugarske, uvođenje narodnog jezika umjesto latinskog jezika, stalni Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo naroda, ukidanje feudalnih i kmetskih odnosa te uspostavanje građanskog društva, sloboda tiska, vjere, učenja i govora, jednako izborno pravo za sve građane, sloboda trgovine, osnutak narodne banke te narodne vojske.

Ban Josip Jelačić ostaje na poziciji bana kao formalnog vođe do 20. svibnja 1859., kada umire u Zagrebu nakon duge i teške bolesti.

Natječaj za izgradnju spomenika

Novi ban Josip Šokčević nakon smrti bana Josipa Jelačića izdaje natječaj putem Odbora za podignuće spomenika kako bi se u njegovu čast izgradio vječan spomenik. Na natječaj su se prijavili austrijski kipar Anton Dominik Ritter von Fernkorn te hrvatski kipar Vatroslav Donegani. Odbor se odlučio za brončanu verziju austrijskog kipara Antona Dominika Rittera von Fernkorna u obliku konjaničke statue. Kip bana Josipa Jelačića izrađen je po Jelačićevom stvarnom izgledu iz 1848. kod kralja Ferdinanda V. za vrijeme odlikovanja za dužnost bana.

Prvi monumentalni spomenik u Zagrebu

Spomenik je otkriven javnosti u hladno prosinačko jutro 1866. na dan Jelačićevog rođendana na glavnom zagrebačkom trgu, koji se do tada nazivao Harmica, a od tada Jelačićev trg. Otkrivanju je trebao prisustvovati austrijski car Franjo Josip I., ali se na kraju nije pojavio.

Od 16. prosinca 1866. stajao je na trgu okrenut u smjeru sjevera jer je autor kipa Fernkorn želio da bude okrenut prema življem i naseljenijem dijelu gradaGornjem gradu jer je tako nalagala tradicija u izgradnji spomenika za većinu europskih gradskih trgova. Legenda govori kako je bio okrenut prema sjeveru i vrhom mača usmjerenom prema Mađarima protiv kojih je Jelačić često ratovao. Fotograf Franjo Pommer ovjekovječio je fotografijom dan otkrivanja spomenika.

Spomenik banu Josipu Jelačiću bio je prvi je takve monumentalne vrste u Zagrebu. Na podnožju spomenika nalaze se dvije pločice. Na prednjoj pločici nalazi se natpis Ban Jelačić, 1848., a na stražnjoj pločici nalazi se grb obitelji Jelačić. Vrijednost spomenika bila je 101.447 forinti.

Dobro jutro i dobar #petak dragi ljudi!😃📅

Gepostet von Beli Zagreb Grad am Freitag, 14. September 2018

Iako je preživio dva svjetska rata, dolaskom komunizma na naše prostore, u noći s 25. na 26. srpanj 1947. spomenik banu Josipu Jelačiću doživio je kulturocid. Protuzakonito je i u tajnosti srušen i uklonjen, a trg je preimenovan u Trg Republike. Ostatke spomenika, ali i sam spomenik od rastaljivanja, spasio je muzeolog i ravnatelj Gliptoteke Antun Bauer koji je dijelove spomenika prenio u depo muzeja. Tadašnji vrh Jugoslavije nije komentirao uklanjanje spomenika.

Može se pretpostaviti kako su dva razloga uklanjanja Jelačićevog spomenika. Prvi razlog leži u ideološkim vodama komunizma i Karla Marxa koji nije podnosio niti Josipa Jelačića niti Hrvate zbog gušenja revolucije 1848. na poziv austrijskog cara. Drugi razlog uklanjanja spomenika leži upravo u njegovoj snazi i moći simbolike u narodu. Jugoslavija kao federalna država nije podržavala isticanje jedinstva i nacionalističke težnje, a spomenik upravo to jest – simbol hrvatskog identiteta.

Nakon 43 godine, spomenik je vraćen na glavni zagrebački trg, ali usmjeren je prema jugu jer se grad širio i naseljavao na drugu stranu – Novi Zagreb.

Naravno, prije nego što li je vraćen, spomenik je proveo nekoliko mjeseci u restauraciji u radionici Željka Šelendića jer je kip bana bio rastavljen na 24 dijela. Na ponovnom otkrivanju spomenika sudjelovali su tadašnji gradonačelnik grada Zagreba Boris Buzančić i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Josip Jelačić svojim je djelovanjem omogućio razvoj Hrvatske prema modernoj i nezavisnoj državi. Objedinio je cijeli narod, od građanstva pa sve do drugih staleža. Zato će zauvijek ostati jedna od najznačajnijih ličnosti hrvatske povijesti.

Izvori

  • Jelačić, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 17. 7. 2020.
  • Mirko (ur.) Valentić, Lovorka (ur.) Čoralić. 2005. Povijest Hrvata. Druga knjiga, Zagreb: Školska knjiga

Klara Halužan

Studentica iz Zagreba s višegodišnjim iskustvom u event managmentu. Svaku pruženu priliku trudim se kvalitetno iskoristiti kako bih naučila nešto novo te unaprijedila na bolje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *