fbpx

Jerko Marić: Užasavam se slave, ali trudim se maksimalno je usmjeriti na dobro

Jerko Marić: Užasavam se slave, ali trudim se maksimalno je usmjeriti na dobro

Ideja organiziranja koncerata protiv nasilja među mladima javila se 2008. godine, nakon brojnih slučajeva nasilja među mlađom populacijom od kojih je medijski najeksponiraniji bio slučaj smrti 17-godišnjeg Luke Ritza kojeg su pretukli njegovi vršnjaci. Tada Društvo Zvuk svjetlosti nije postojalo, ali su njezini sadašnji članovi osjetili potrebu osuditi vršnjačko nasilje i educirati mlade. Prvi su započeli s projektom Svačije je pravo živjeti s kojim su željeli popularizirati ime Luke Ritza kao simbola borbe protiv nasilja među mladima. 

Jeronim Szabolcs Marić (Jerko Marić), osnivač udruge, je 2008. skladao pjesmu Surovi grade posvećenu Luki Ritzu. Pjesma je postala himna borbe protiv nasilja među mladima.

Već nakon prve edukativne priredbe počeli su stizati brojni pozivi potpore iz cijele Hrvatske sa željom da se i u njihovim gradovima održi ova priredba. Nakon pete održane priredbe, pokazalo se da je nužno osnovati udrugu da bi se koncerti mogli što kvalitetnije provoditi. Društvo za promicanje glazbe Zvuk svjetlosti osnovano je 14 travnja 2010. godine.

Uz potporu Gradskog poglavarstva Grada Zagreba 8. studenog 2008. godine održan je veliki prosvjedni koncert protiv nasilja među mladima na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu koji je okupio 20.000 ljudi.

Od kraja 2008. godine do danas održano je više od 50 prosvjedno-edukativnih koncerata i priredbi. Sjeli smo s Jeronimom Marićem, osnivačem udruge Zvuk svjetlosti i pjevačem grupe Adastre kako bismo razgovarali o borbi protiv nasilja, glazbi kao pomagalu u teškim vremenima, ali i planovima za budućnost benda.

Kako ste vi, kao jedan bend, pristupili jednoj instituciji, poput Ministarstva i kako su oni uopće prihvatili vašu ideju prosvjednih koncerata?

U siječnju 2020. donesen je akcijski plan za prevenciju nasilja u školama, a među stavkama stoji i da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja izraditi pakete odgojno-obrazovnih alata kojima će se na prihvatljiv i pristupačan način približiti svakom dioniku. Kao primjer ističemo film ‘Empatija’, digitalne sadržaje (npr. Školski odred časti), forum kazalište (Centar za kazalište potlačenih – Pokaz), volontiranje, sport, glazbu (Adastra, glazbom
protiv nasilja
) i sl.
Ne mogu vjerovati da se nalazimo u jednom takvom planu, a sve zbog toga što smo uporni. To je zaista pobjeda. Recimo, zbog rock n’ rolla su Rolling Stonese zatvarali u zatvor, a kod nas je obrnuto.

U tom trenutku smo imali sreću da je Dorica Nikolić bila glavna tajnica Ministarstva zdravstva i ona je prepoznala naš koncert za Luku Ritza pred njegovom srednjom školom kao iznimno bitan. Dogodila se situacija gdje je na koncertu bilo 15 učenika, 100 specijalaca, 20 zaštitara, policajci u civilu i 100 novinara. To je bio koncert. Ljudi su masovno slali poruke: Želimo koncert na Trgu. Meni to nije bilo ni na kraj pameti. Samo sam znao da moram napraviti nešto – da klinci vide – aha, ipak se netko bavi time jer se nitko nije bavio time. Sretan sam što Grad Zagreb i gradonačelnik Bandić ima tu crtu ljudskosti i prepoznali su koncert kao nešto važno.

Jeronim Marić. FOTO: Klara Halužan/Beli Zagreb Grad

U jednom trenutku su me svi ostavili. Svi su se bojali da će me netko probosti nožem na Trgu bana Jelačića, zadaviti me ili isprebijati. Svi su me ostavili, osim gospodina Duška Ljuštine, dugogodišnjeg ravnatelja Kerempuha.

U jednom ste trenutku bili jedini bend na cijelom svijetu po koji dolazi policijski kombi. Kako ste se osjećali u takvim trenucima?

Surađujemo s policijom gotovo šest godina. Iskreno, ljudi ne vole kad radiš humanitarne stvari pa cijela situacija nije toliko dobroga donijela za bend, zapravo – bila je dvosjekli mač. Ljudi vole čačkati po tuđim životima. Vole kad se nešto ruši, kad se netko razboli, kad je netko neuspješan. Užasno sam tvrdoglav pa je to ujedno i razlog zbog kojeg Adastra postoji već 15 godina, a Zvuk svjetlosti 12. Ne smiješ dati na sebe.

Biste li rekli da vas je pjesma Surovi grade obilježila kao bend?

Da, sigurno. Ali, kod naših fanova puno su popularnije pjesme Nabujala rijeka, Zašto se skrivaš i Ti si moja sreća. Nabujala rijeka prevedena je i na engleski, a uskoro dolazi i jedan novi prijevod.

Jako su mi zamjerili pjesmu Tramvaj plavi jer je Bandić u tom spotu, ali ja se ne odričem ljudi koji su pokazali svoju ljudskost i u nekom trenutku nam pomogli.

Kad sam rekao: Idemo raditi koncert za beskućnike, on je rekao: idemo stari, može. Kad sam rekao: idemo raditi koncert za Luku Ritza, on je rekao: Idemo, može, to je bitno! Kad smo skupljali drva za nemoćne: može. Ljude ne zanimaju dobre stvari, nego loše, nažalost.

Mediji su klikbejt. Oni bi, po meni, trebali oblikovati društvo, ne obrnuto.

Smatram da je to vraćanje barbarizmu: Daj im što žele. Blizu smo igara gdje će jedni druge klati i meni je to zastrašujuće.

Ti si moja sreća pjesma je koju ste napravili u suradnji s Nikom Antolos. U međuvremenu je postala pravi hit. Kakve su povratne informacije koje ste dobili?

Bilo mi je suludo da nitko sedam godina nije radio sa ženom koja nas je predstavljala na Eurosongu i htio sam to promijeniti. Suradnja je bila zaista sjajna, a jako mi se svidjelo što su nam se javljale žene pomoraca i prepozale pjesmu kao svoju.

Koliko je humanitarni rad utjecao na vašu glazbenu karijeru i obrnuto?

Ja se, iskreno, užasavam slave. Tu svoju slavu pokušavam maksimalno usmjeravati na nešto što je dobro.

Toliko sam vidio ljudi koji su stradali od slave: taštine i pretencioznosti i svih mana koje donosi slava.

Jeronim Marić. FOTO: Klara Halužan/Beli Zagreb Grad

Kad radim humanitarnu stvar, ljude to živcira. Volio bi znati kako je Gibonni izbalansirao sve i u svakoj situaciji uspio ispasti good guy. Svaka mu čast. Iako ga nigdje nema, on je tu. Sigurno radi mnoge humanitarne stvari, iako se ne želi da se to zna jer, ponovno – to ljudi ne vole.

Tata mi je uvijek govorio da su dvije stvari najvažnije: da stvoriš jedan novi život i da pomažeš drugima. Nema ništa drugo što je bitno u životu. Kad umreš, ostaje samo to što si pomogao nekom da se digne i da je ostao novi život iza tebe. I to je meni odgoj stvorio.

U nekom trenutku su me pitali: imaš li ti kakve poroke? Drogiraš se? Ne. Piješ? Ne. Što si radio? Razbio sam gitaru. Aha. Dobro. Nemoj se ljutiti, ali Jerko, ti si dosadan.

Zato smo mi C bend, a ne A ili B. Ali, podršku mi daju ljudi koji slušaju bend. I kad vidim kako su ti ljudi dragi i dobri, ništa više nije bitno.

Zrno malo nova je pjesma čije je stihove napisao Željko Krznarić, koji nam je u intervju rekao da ne bi napisao niti jednu od 500 pjesama da je čekao inspiraciju. Kakav je slučaj sa vama?

Inspiraciju tražim u pojmu lijepe žene – u punom smislu riječi. Ispunjena, duhovna i žena koja drži do sebe. Lijepa žena uvijek je bila glavna inspiracija mnogim umjetnicima. Sjetite se samo Petrarce. Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer mi umjetnici, tekstopisci, ne znamo kako je to ne imati talent. Stalno smo inspirirani. Vjerujem da je i Željko stalno inspiriran i da mu hipofiza neprestano radi.

Napisali ste kako je Flare otvorio vrata bendovima kao što je Detour. Što ste točno time mislili?

Kad je Flare 2000. izašao, nije bilo šanse da netko uđe unutra. Tad je dosta jak bio Parni Valjak i Majke, a mi smo bili neki bend u stilu Alanis Morissette, No Doubt – totalno moderni u to vrijeme. Bili smo veoma radiofonični i melodični. Zato sad imamo bendove poput Detoura i BANG BANG. Ta formula radi – ženska pjevačica, tematika zaljubljenosti, melodičnost. Meni je to sve Flare, sorry.

Što mislite o rastu turbofolk scene u Hrvatskoj?

Koliko se god turbofolk scena trudila, neće opstati tu. Kad u Zagreb dođe koncert opernog talijanskog pjevača, Arena je rasprodana godinu dana unaprijed. Mislim da je prenapuhano da svi slušaju cajke. To je njihov marketing i tako nastaje efekt – kud svi, tud i ja, ali postoji hrpa Zagrepčana koji to preziru. Da samo znate koliko heavy metalci i punkeri rasprodaju dvorana i koncerata, samo što nisu medijski popraćeni.

Ne ide više cajkama kao nekad, ali rock n’ roll ostaje uvijek.

Citirao bih Ramba Amadeusa, jednog od najvećih filozofa na našim prostorima: Turbofolk je kad primitivac zavlada tehnologijom i vlasti. Ne samo glazba, nego sve – kad na vlast dođe primitivac koji je zavladalo tehnologijom.

Da niste humanitarac i glazbenik, čime biste se bavili?

Bio bih presretač automobila na autocesti jer smatram da ljudi prebrzo i neodgovorno voze. Ili to ili svećenik.

S kim biste konkretno voljeli surađivati u budućnosti?

Stefanovski, Vanna, Mia Dimšić, Repetitor i Dave Grohl.

Za kraj bismo željeli izdvojiti posljednji Jerkov projekt naziva Budi čovjek.

Naziv je zapravo rečenica njegova djeda koja je nastala davne 1964. na utakmici Hajduk-Crvena Zvezda kada je nakon tučnjave i monologa o bratstvu i jedinstvu, djed Jerko rekao:

Budi iz ****, ali budi čovik.

FOTO: Klara Halužan/Beli Zagreb Grad

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *