fbpx

Josip Bobi Marotti: Najveseliji čovjek kazališta

Josip Bobi Marotti: Najveseliji čovjek kazališta

Veliki optimist, a još veći kazališni, televizijski i filmski glumac Josip Bobi Marotti preminuo je prije devet godina u noći sa subote na nedjelju 24. srpnja u Zagrebu u 89. godini života.  

I prije nego što je postao glumac, život mu je bio zanimljiv. Roditelji su mu poslije Prvog svjetskog rata iz fašističke Istre pobjegli u Jugoslaviju. Na granici su mogli birati između Sarajeva i Maribora, a s obzirom na to da mu je majka govorila slovenski, izabrali su Maribor u kojem je rođen 18. prosinca 1922. godine.

Veliki san od malih nogu

Sve do 1936. sanjao je nogometnu karijeru, a onda ga je majka odvela na Krležine Glembajeve u režiji Branka Gavelle. Rekao je da je to najveća predstava koju je gledao. Tada je odlučio da se neće posvetiti nogometu i školi nego da će postati glumac. Zbog velike želje za ostvarenjem tog sna i bujnom maštom u Mariboru su ga smatrali dečkom koji je malo šenuo umom.

Izvor: YouTube

Nadimak Bobi dao mu je vlasnik kuće u kojoj su živjeli.

Glumačku karijeru započeo je kao petnaestogodišnjak u amaterskoj družini Sokola u kojoj su bila i njegova dva starija brata Vili i Miro. Cijela obitelj bila je ljubitelj kazališta, ali najveći zaljubljenik u kazalište je bila njihova majka.

Prve poduke glume, koje je morao plaćati, platio mu je stariji brat Rudi. Iako su bili siromašni brat Rudi je i majci svake godine priuštio godišnju kartu za kazalište.

Ni rat nije zaustavio želju za glumom

Nakon sloma Jugoslavije 1941. iz Maribora su protjerani svi koji su se smatrali Slovencima. Na veliku sreću Marottijeva oca, koji je poznavao Vladimira Nazora, obitelj je ostala u Zagrebu. Bobi je nastavio pohađati učiteljsku školu, ali je upisao i glumačku školu. Morao je potpisati da će u roku šest mjeseci naučiti hrvatski jezik jer će inače morati otići u Ljubljanu u glumačku školu.

Kada je upisao školu počeo je skakati do plafona, a Gavella, Strozzi, Soljačić i direktor Ivanišević mislili su da imaju posla s totalnim luđakom. Zatim su ga pitali: Dobro mali, a kaj se ti tak veseliš, u šest mjeseci je nemoguće naučit jezik, a on im je odgovorio, glavno da ste vi mene primili.

Već nakon dva mjeseca glumačke škole zaigrao je prvu ulogu u zagrebačkom HNK. Roditelji nisu znali da je upisao glumačku školu pa se majka onesvijestila kad je na plakatu vidjela sinovo ime.

Izvor: YouTube

Diplomirao je 1943. godine, no karijeru je prekinuo odlaskom u partizane gdje se priključio glumačkoj družini. Kasnijih godina izgradio je televizijsku i filmsku karijeru. Od 1946. do 1949. godine radio je u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu, a od 1949. do 1953. godine i u zagrebačkom HNK.

Od amaterskog glumca do umjetnika

 Veliki uzor bio mu je Branko Gavella s kojim je  jedan od osnivača Zagrebačkog dramskog kazališta današnja Gavella. Jednom prilikom Gavella ga je pozvao na večeru i rekao mu: Znaš zakaj sam te pozval? Zato jer si dobro odigral ulogu. Sad možeš reći da si umjetnik, a ne samo glumac.

U kazalištu Gavella radio je od 1953. godine, a predavao je i glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu od 1958. do 1972. godine. Umirovljen je 1981. godine, no ne prestaje s radom te i dalje radi u kazalištu, na televiziji, radiju i filmu.

Kad govorim o svojim kreacijama koje sam u životu dao ja najviše volim govoriti o domaćim tekstovima.

Josip Bobi Marotti

Članom glumačke družine Histrion postao je 1986. u kojoj je odigrao i svoju posljednju kazališnu ulogu u predstavi Zagrebački orkestar. Značajnije kazališne uloge imao je u Ibsenovoj Divljoj patki, Gogoljevu Revizoru, Držićevu Dundi Maroju, , Krležinom Vučjaku, Shakespeareovu Othellu i Hamletu, a između ostalog i u Kraljevu.Osobitu popularnost stekao je u dječjoj seriji Dvadeset slavnih, a dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1983. godine.

Uloge pisane za njega

Marotti se tijekom karijere sprijateljio s mnogim glumcima i redateljima, no ipak se najviše i na daskama i privatno sprijateljio s glumcima: Ivom Šubićem, Perom Kvrgićem te književnikom i redateljem Zvonimirom Bajsićem. Njih četvorica bi se sastajali jedan kod drugog, ali najviše kod Bajsića. To im je, kako je sam Marotti rekao, bila baza. Bajsić bi naime pomno promatrao rasprave trojice glumaca te je tako za Šubića i Marottija napisao televizijsku dramu Varalice, a nakon toga je napisao Prijatelji. Ti prijatelji su upravo bili Marotti, Šubić i Kvrgić te su u toj drami uistinu govorili tekstove koje su i sami prije izgovorili tijekom nekog razgovora.

Likovima je davao dušu

Mnogo je sinkronizirao, sudjelovao u reklamama i radiodramama. Najviše se proslavio posuđivanjem glasa Fredu Kremenku u popularnoj animiranoj TV seriji Obitelj Kremenko i Gargamelu u crtanoj seriji Štrumpfovi, te u dugometražnom crtanom filmu Čudesna šuma gdje je oživio Kaktus caru.

Ja ni sam nisam bio svjestan da sam takav. Uvjerili su me da sam takav.

Josip Bobi Marotti

Život Josipa Bobija Marottija bio je ispunjen smijehom, vedrim duhom, pozitivnom energijom, velikim elanom i s mnogo šale. Za sebe je govorio da je od najranije mladosti uvijek bio veliki, veliki optimista te da ne voli pričati o tome što je bilo i kako je bilo, nego o tome što će biti i kako će biti, što je još pred nama i što još moramo napraviti.

Ja zapravo maštam, rekao je kada je opisivao svoj pogled na svijet. Uloge su rađene na njegovoj energiji. Igrao je u dramama, tragedijama, komedijama, u dječjim emisijama, čak i u mjuziklu Crna kraljica iako u njoj nije pjevao. Snimio je više od 100 TV-emisija i 38 filmova. Bio je osoba koja je uvijek nosila smiješak i bila dobre volje, pa čak i onda kad je imao velikih zdravstvenih problema. Rekao bi: Problema nema!

Izvori:

Tomislava Špoljar

Studentica preddiplomskog studija portugalskog i španjolskog jezika i književnosti. Glavna razonoda su mi povijest, književnost, umjetnost, putovanja i fotografija. Najdraže mjesto za provođenje vremena: Zagreb!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *