fbpx

Josip Pupačić: Jedan od najvećih pjesnika novijeg doba

Josip Pupačić: Jedan od najvećih pjesnika novijeg doba

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika novijeg doba

U bilu selu Slimnu , one bistre Cetine nedaleko od Omiša rođen je 19. rujna kao deveto dijete. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a kao dječak često je lutao i divio se rodnom arkadijskom krajoliku.

Nadimak mu je bio Bepo ili Bepica.

Koliko je srednjih škola pohađao?

Poznata je činjenica da je Pupačić završio Klasičnu gimnaziju u Splitu, ali manje poznata je ta da je nije tamo započeo. Naime, mladi je Josip upisao gimnaziju kod dominikanaca u Bolu na Braču. Već tada u njegovu se sjećanje urezuju impresivne slike mora i mnogi zaljevi otoka Brača. Zbog ratnih prilika srednju školu nastavlja u Slavonskom Brodu, a 1943. godine odlazi u Split gdje i maturira.

Izvor: HRT magazin

Mladost u odrazu pisanja

Još tijekom srednjoškolskih praznika često pokazuje svoju privrženosti zrcalnim vizurama rijeke Cetine, sanjari i luta po staklenoj livadi neba. Njegova mladenačka opažanja očituju se u otvorenosti prema prirodi, u promatranju slobodne morske površine, a  glavni motivi njegove poezije su začudnost djetinjstva, uspomene, nesvakidašnja ljepota, precizni i jasni izrazi, muzikalnost stiha, profinjenost ritma i opsesija smrću.

U pjesmama se očituje iskonska vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Pri tome nije pisao o mediternskom krajoliku, već o pripadnosti precima i potomcima te o tome koliko je čovjek povezan uz svoju zemlju. Tako između književnika svojeg naraštaja najviše se vraća hrvatskoj tradiciji i njezinoj dugostoljetnoj stečevini.

Najbolji je lirski izraz vezanosti uz more i njegovo vječno bivstvo vidljiv u antologijskoj pjesmi More.

Od mladog studenta do utjecajnog književnika

Studij kroatistike upisuje na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a osim što marljivo uči nalazi vremena da se posveti pisanju stihova. Svojim prvim pjesmama javlja se u zagrebačkom “Studentskom listu”.

Zanimljivo je to da još prije nego što je diplomirao bio primljen u Društvo književnika Hrvatske. Nakon što je diplomirao izlazi mu prva zbirka pjesama Mladići. Za života objavio je još četiri zbirki pjesama, a neke su i posmrtno objavljene. Druga zbirka pjesama Kiše pjevaju na jablanima bila je jedna od prvih lirskih glasova nove moderne književnosti.

Bio je urednika časopisa i glasila prve poslijeratne generacije Krugovi, a kasnije i časopisa Književnost. Svojim uredničkim radom pridonosi da nova književnost druge moderne ne bude puka retorička forma već cilj mladih talenata.

Za treću zbirku pjesama Cvijet izvan sebe nagrađen je Nagradom grada Zagreba.

Kao znanstvenik objavio je u periodici niz članaka, prikaza, rasprava i eseja iz područja hrvatske književnosti, bio je lektor za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Lyonu u Francuskoj te je radio kao profesor jugo­slavenske dopunske škole pri ambasadi u Londonu.

Pupačić je zajedno s Antunom Šoljanom i Stjepanom Mihalićem 1966. godine uredio i objavio Antologiju hrvatske poezije dvadesetog stoljeća.  Također je bio potpisnik Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, čime se izložio nemalom riziku.

Osim što je bio uvažavani proučavatelj književnosti i književne povijesti bio je i antologičar.

Kad sam bio tri moja brata i ja

Njegovu mladost duboko je obilježila smrt braće. U razmaku od samo sedam godina, radeći u hidroelektrani na rijeci Cetini, od udara struje smrtno su mu stradala tri brata. Te su ga nesreće ispunile dubokim razočaranjem u Boga i ljude, te sam bilježi da taj izazov nije izdržao.

Svoj pesimizam prema životu, prouzročen smrću trojice braće te tragični događaji u obiteljskom i osobnom životu, najbolje je predočio pjesmom Tri moja brata. Ta pjesma uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.

Te tragične smrti zasjekle su se u njegovu dušu duboko i zauvijek.

Ostvareno pronicanje

Pupačićev život i stvaralaštvo naglo su prekinuti 23. svibnja 1971. godine. Zajedno sa svojom suprugom Benkom i kćerkom Rašeljkom poginuo je u tragičnoj avionskoj nesreći. Avion koji je poletio iz Beograda na otoku Krku u zračnoj luci Rijeka dodirnuo je pistu pri brzini od 260 km na sat, odlomilo se desno krilo te se ostatak aviona okrenuo naglavačke i zapalio.

Uz četiri člana posade, od 78 putnika preživio je samo jedan.

Netom prije smrti, kao da je znao da mu se bliži kraj, napisao je pjesmu Moj križ svejedno gori. Pjesma se smatra pretkazivanjem vlastite smrti jer je u njoj križ prikazan kao simbol mučeništva i spasenja.

Živi i nakon smrti

Nakon njegove smrti izašla mu je knjiga pjesama s gotovo proročanskim naslovom Moj križ svejedno gori. Tu su još zbirke pjesama Sabrane pjesme i Uspravan hod.  Memorijalnu izložbu o Pupačiću u njegovoj rodnoj kući na Slimenu otvorio je 23. svibnja 1989. pjesnik Jure Kaštelan.

U Podstrani kraj Splita utemeljena je književna manifestacija pod nazivom Dobrojutro more. Naziv je preuzet iz pjesnikove pjesme More. Ti pjesnički susreti održavaju se od 2. do 4. kolovoza svake godine.

Izvori: Matica hrvatska, Lektire.hr

Tomislava Špoljar

Studentica preddiplomskog studija portugalskog i španjolskog jezika i književnosti. Glavna razonoda su mi povijest, književnost, umjetnost, putovanja i fotografija. Najdraže mjesto za provođenje vremena: Zagreb!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *