Josipa Anković i Josip Ledina: Zanima nas kazalište koje budi dijapazon emocija u gledatelju i zato se bavimo životnom tematikom muško-ženskih odnosa

Josipa Anković i Josip Ledina: Zanima nas kazalište koje budi dijapazon emocija u gledatelju i zato se bavimo životnom tematikom muško-ženskih odnosa

Predstava Fešta autorski je projekt Josipe Anković i Josipa Ledine koji ujedno i glume u predstavi, dok je umjetnička savjetnica na projektu bila Anica Tomić. Predstavu Fešta imala sam priliku pogledati u sklopu Ljetnih noći Teatra Exit. Na samoj predstavi, toliko sam se nasmijala da sam imala potrebu sjesti s ovo dvoje mladih i talentiranih ljudi i pitati ih – pa dobro, kako ste ovo izveli? I pitala sam, ali saznala sam i još puno toga.

Fešta, predstava na koju dolaze i doktori znanosti i studenti i srednjoškolci. Predstava koja ne propituje samo odnos mladog bračnog para, nego i odnos glumca i publike. Sami ste ju režirali, sami ste pisali tekst, sami i glumite u predstavi, kao dio svog diplomskog rada. U kojem ste se trenutku odlučili za ovakvu interaktivnu predstavu i na koji ste način birali pojedinačne scene?

Josipa: Na početku pete godine, Josip i ja smo odlučili napraviti nešto za sebe, nesto autentično, nešto što će se igrati po cijeloj Hrvatskoj (a ne samo jednom kao ispit na ADU). Na samom početku smo pokušavali pronaći odgovarajući tekst, ali najčešće nismo bili zadovoljni istim ili bi se pak morali boriti s autorskim pravima, tako da smo se odlučili pouzdat sami u svoju kreativnost i postali 3 u 1. (pisci, redatelji i glumci). Scene su nastale iz improvizacija, a sam proces je trajao više od godinu dana. 

Josip: Na početku zadnje godine akademskog školovanja, Josipa i ja smo shvatili da imamo slične vizije kazališta danas: kazališta koje okuplja, koje je živo,blisko, životno, koje propituje, provocira… Htjeli smo pomaknuti vlastite granice stvaralaštva, ali i na neki način razdrmati neka ustaljena mijenja i očekivanja o mladim glumcima koji izlaze s akademije. Oboje preferiramo tip teatra u kojem je polazišna točka glumac. Kako smo još uvijek mladi, tragali smo za načinom koji će nam omogućiti da svu svoju glumačku potentnost i kreativnost ispoljimo na sceni. Sumirali smo svo znanje koje su nam naši pedagozi kroz godine studiranja prenijeli i tako je nastala Fešta. 

Interaktivna predstava u koju su uključeni i gledatelji nije baš često viđena na ovim područjima. Sudjeluje li publika onoliko koliko ste očekivali? Koliko je teško improvizirati i potaknuti je na djelovanje? Znate li već tko bi iz publike mogao sudjelovati i dobaciti nešto zanimljivo ili igrate na sreću?

Josipa: Od početka školovanja sam koristila svaku priliku kako bih uključila publiku, to je nešto što me oduvijek intrigiralo. Generalno, interakcija s publikom pravila ne trpi; pamtimo svaku novu reakciju i isto zapisujemo nakon predstave. Sve je stvar utakmica u nogama. Ljudi su, pogotovo u ovo pandemijsko vrijeme željni zabave, što vidimo po njihovim fenomenalnim reakcijama; pjevaju, sami od sebe dobacuju, željni su biti dio nečeg novog, biraju Josipovu (mušku) ili moju (žensku) stranu, međusobno se nagrađuju aplauzom…

Naravno da nanjušimo veseljake i brbljavce koji i sami od početka dobacuju bez da ih se nešto pita, ali generalno, pravila nema, kao što nema ni greške u reakciji publike. Na nama je da se snađemo i nastavimo voditi tempo predstave. 

Josip: Ljepota predstave i jest u tome što ruši zidove klasičnog teatra pa ih ponovo u nekim elementima sakuplja. Predstava je jako nepredvidljiva i lako zavara publiku, lako prelazimo i iznenada mijenjamo kodove glumačke igre, tako je i interakcija jedan od postupaka koji Feštu izdvaja od drugih predstava. Josipa i ja smo stari lisci, oboje imamo taj dar lakoće improvizacije, volimo igrati s publikom i stvoriti zajedničku magiju u trenutku koja se više nikada neće ponoviti identično. Kako je interakcija dominatni element predstave, publika se brzo i lako uključuje. Igramo na sreću i na rizik, jer nekada pojedinci iz publike koji ti se čine najglasniji, obično šute. Prije izvedbe nikada ne znamo točno u kojem će smjeru predstava otići jer sa zadovoljstvom dopuštamo publici da dirigira scene i atmosferu.

Kako se suzdržite od smijanja kada netko iz publike dobaci nešto što je smiješnije od onoga što ste očekivali da će reći?

Josipa: Ako se i nasmijemo nije greška, dapače. Predstava trpi sve što je spontano, živo i ljudski. 

Josip: Ne suzdržavam se. Naprotiv, nekad me od srca nasmiju kada odgovore ili prokomentiraju nešto sasvim neočekivano. Imali smo i par simpatičnih incidenata: sjećam se kada se jedna žena ustala i stala na scenu i održala monolog. Sjećam se jedne žene koja je sjedila na sceni i u najvećem dramskom sukobu zahtijevala od mene da joj donesem hranu i piće. Svega smo se nagledali i to obožavamo.

Je li lakše nasmijati ljude ili ih rasplakati?

Josipa: Zanima nas kazalište koje budi dijapazon emocija u gledatelju i zato se bavimo životnom tematikom muško-ženskih odnosa koja je bliska ljudima. Dosadašnje iskustvo mi govori da se ljudi puno lakše poistovjete s nesrećom, a humor kao takav je dosta delikatan te ovisi o svakom pojedincu. Srećom, Feštom smo uspjeli potaknuti u gledatelju i smijeh i tugu,  dvije naizgled krajnje emocije. 

Josip: Kompleksno pitanje. Smatram da se emocije ne mogu kategorički odvojiti i da su ljudske emocije jako varljive i povezane međusobno. Za mene je predstava smislena tek onda kada nešto pobudi u gledatelju, jer naposljetku za njih ovo i radimo. Volim u Fešti tu nepredvidljivost jer u istoj sceni vidim kako se ljudi guše od smijeha, a za samo nekoliko trenutaka bude muk, tišina, poneka suza.

Josipa, po čemu je Josip u predstavi sličan Josipu u stvarnom životu?

Josipa: Ne sluša me, bezobrazan je, ali duhovit u svemu tom zajedno. 

Josip: Živčana, tvrdoglava, emocionalni vampir, iživljava se nad slabijim od sebe, a to sam u oba slučaja ja… 🙂 ali fatalna i magična i neodoljiva.

Josipa, dolaziš iz Metkovića. Josipe, dolaziš iz Splita. Uskoro ćete zauvijek reći zbogom Akademiji. Bojite li se ekonomske strane vašega posla u ovakvim uvjetima? Planirate li ostati u Zagrebu?

Josipa: Nema straha. Posla ima jer ga mi sami stvaramo, ne čekamo nikog da nas zove. Zbog ovog autorskog projekta sam dobila još novih angažmana, Josip također. Uspjeh je kombinacija rada, talenta i vjere u sebe, a sreća će uvijek doći kad se male ruke slože.

Josip: Ne bojim se neizvjesne budućnosti. U glavi točno imam ciljeve i planove koje želim doseći i sve radim kako bih u tome uspio. Formiram svoja mišljenja, estetike, pravce u umjetnosti i znam što me veseli, a što ne te samim tim lako biram projekte. Poslovi dolaze, tko ih želi, lako ih pronađe. Planirao sam ostati u Zagrebu, ali trenutno su mi se otvorile neke poslovne prilike van Hrvatske. Tako da tko zna.

Što najviše cijenite jedno kod drugoga?

Josipa: Hrabrost, iskrenost, neustrašivost, srčanost i dobrotu. 

Josip: Josipa je moja osoba od povjerenja i znam da mi želi dobro, kao i ja njoj. Uvijek jedno drugo bodrimo, potičemo, čupamo iz lošeg raspoloženja. Volimo se i dobro posvađati. Ona je dobra, empatična, iskrena, zabavna, hrabra i talentirana.

Što najviše cijenite kod kolega iz Teatra Exit?

Josipa: Imam veliku čast da mi se prvi profesionalni kazališni angažman odvija upravo u Teatru Exit koje mi daje ogromnu slobodu, rad u opuštenoj atmosferi s divnim ljudima i najkvalitetnijim uvjetima.

Josip: Ljudi iz Exita, s ravnateljem Ragužom su istinski umjetnici i zaljubljenici u kazalište. Cijenim njihovu ljubav i požrtvovnost prema kazalištu, cijenim brigu. U Exitu se osjećam kao kod kuće i toliko sam ponosan i čast mi je biti dio te kazalište priče, igrati na sceni gdje igraju i gdje su igrale istinske glumačke legende!

Što ćete s Akademije nositi sa sobom u život, a na čemu ćete još morati poraditi?

Josipa: Na Akademiji sam bila okružena divnim, talentiranim ljudima s različitih odsjeka koji su me inspirirali, potakli na rad i postali moja obitelj. Diploma na Akademiji nije završetak rada, dapače, ona je podsjetnik da se može sve što se hoće, ona je inspiracija da nastaviš raditi na sebi, vjerovati i svakom novom ulogom nanovo bogatiti dosadašnje iskustvo. 

Josip: S akademije ću ponijeti u srcu sve one radosne trenutke učenja, znanje od nekih divnih profesora, moje prijatelje, poznanstva. Gluma je polje u kojem svaki dan moraš raditi na sebi, svaki se projekt počinje od nule i u svakom ispituješ svoje mogućnosti i rušiš neke svoje ustaljene barijere.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednja predstava koju ste pogledali: 

Josipa: Kako misliš mene nema (Teatar Exit).

Josip: Lažljivica Atelje 212.

Knjiga koju svatko treba pročitati:

Josipa: Tara Westover: Educated.

Josip: John Steinbeck: Istočno od raja.

Omiljena scena iz Fešte:

Josipa: scena Beba.

Josip: scena Test.

Tko više griješi u tekstu:

Josipa: Josip.

Josip: Nemamo tekst, ali kad bismo ga imali, to bi u svakom slučaju bila Josipa.

Dvije riječi za kraj:

Josipa: The end.

Josip: Nije kraj.

Predstavu Fešta možete pogledati i u drugom dijelu Ljetnih noći Teatra Exit, a na rasporedu je:

  • 1.9.2021., srijeda 20:00 MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT
  • 2.9.2021., četvrtak 20:00 MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT
  • 9.9.2021., četvrtak 19:00 VUKOVAR (HRVATSKI DOM) 28. FESTIVAL GLUMCA

FOTO: Teatar Exit

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori