Josipa Glembay: Radila je u društvima, organizacijama i perom

Josipa Glembay: Radila je u društvima, organizacijama i perom

This is a man’s world, this is a man’s world. But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Josipa Glembay bila je pedagoginja i spisateljica. Značajan je njen rad na razvoju viših djevojačkih škola, reorganizaciji izdavanja školskih knjiga, poboljšanju nastave likovne kulture i razvoju pedagogije putem stručnih članaka koje je pisala. Bavila se i književnošću, pišući putopise, novele, pripovijetke za mlade, ali i kazališne kritike te književne prikaze.

U voljenom Osijeku osnovala je Udrugu učiteljica, Klub Hrvatica i podružnicu društva Hrvatska žena, a njenom je zaslugom i utemeljena čitaonica u Osijeku. Da je svoj život posvetila radeći na poboljšanju obrazovanja djevojčica i žena svjedoči i činjenica da je 1911. godine osnovala Jubilarnu zakladu Josipe Glembay za podupiranje siromašnih učenica. Stoga, zabilježimo i Josipin trag u našoj rubrici.

Odrastanje u Osijeku

Rodjena je u Čepinu u Slavoniji, 29. srpnja 1861. Nakon smrti očeve majka joj se preselila u Osijek. Tu je mala Josipa polazila školu. I ovdje joj se nasmijala sreća, što su nad njom bdili hrvatska učiteljica Draginja Horvat i Antun Truhelka (otac odlične spisateljice Jagode Truhelke)…U Zagrebu bile su joj učiteljicama svije znamenite žene: Marija Jambrišak i Klotilda Cvetišić i čitav niz hrvatskih prvaka pedagoga.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

Josipa je Višu djevojačku i učiteljsku školu u Zagrebu završila 1882. godine. Od 1883. godine postaje namjesna učiteljica u nižoj pučkoj školi u Osijeku. Godine 1896., nakon što je položila stručni ispit, imenovana je učiteljicom Više djevojačke škole u Osijeku, a od 1909. godine bila je ravnateljica.

Ali njenu prirodjenu budnu djelatnost ne može zadovoljiti samo rad u školi. Ona je svoju omladinu odmah organizirala u crkvene pjevače i pobudila u Osijeku svojim vještim orguljanjem i pjevanjem svoje djece veliku pozornost.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

Pedagoški rad

Pisala je u mnogim pedagoškim, zabavnim i omladinskim časopisima, kao i u osječkim i u zagrebačkim dnevnicima…  Jednakom vještinom piše u hrvatskom kao i u njemačkom jeziku.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

Kao pedagoginja pridonijela je razvoju viših djevojačkih škola, posebice reorganizaciji izdavanja školskih knjiga i učila. U nastavi likovne kulture u pučkim školama uvela je genetički pristup razvoju crteža te unaprijedila crtanke i pisanke uklanjanjem crta i stigma s crtaće površine. Osim nastave likovne kulture, pridonijela je i razvoju nastave ženskoga ručnog rada objavivši raspravu Naputak k stroju za skupnu obuku u ženskom ručnom radu.

Pedagoške članke u kojima je pisala o raznim temama, primjerice o reformi nadzori pučkih škola, o američkom pučkoškolskom obrazovnom sustavu i o povijesti osječke Više djevojačke škole, objavljivala je u listovima Školski vjesnik, Napredak, Hrvatski učiteljski dom, Dom i škola i drugima. U časopisu za mlade Smilje, vodila je rubriku Dječje kolo.

Josipa i pero

Josipa se u književnosti pojavljuje u dobi od 20 godina. Točnije, 1881. godine u osječkom listu Zvijezda objavljena je njena novela Za jedan časak radosti. Osim novela, Josipa je pisala putopise, primjerice o bečkim dojmovima u Hrvatskoj obrani, zatim kazališne kritike, književne i kulturološke prikaze primjerice o Jagodi Truhelki, Mariji Jambrišak, Katarini Zrinskoj, o ženskim društvima, J. J. Strossmayeru i drugima.

Bavila se i studijima o Henriku Ibsenu, koje su objavljene u listovima Napredak i Školski vjesnik. U listovima i časopisima Domaće ognjište, Omladina, Vienac, Hrvatski list, Obitelj pisala je poučne pripovijesti za mladež te crtice sa socijalnom, a ponekad i feminističnom tematikom. Tim temama bavila se i u djelima Što sada? i Za narod svoj. Osim u hrvatskom tisku pisala je za osječki njemački tisak u listovima Die Drau i Slavonische Presse.

Marljivo i strastveno je sakupljala aforizme koje je objavila u knjizi Iskre pod pepelom.

Ova knjiga koja sadržava niz aforizama njezinih vlastitih misli i iskustava, najbolje prikazuje idealnu nesebičnu radnicu koju vodi prirodjena želja za radom, budjenjem svega što je dobro, lijepo i plemenito, a napose što je hrvatsko.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

Radila je u društvima, organizacijama i perom

U tom gradu (Osijeku), koji je nekoć imao jaki njemački biljeg, gospodja je Josipa Glembaj čitave decenije radila na budjenju hrvatske narodne svijesti i ljubavi za hrvatski jezik. U Osijeku joj odlični ljudi priznaju da je i ona mnogo pripomogla preporodu toga grada, kojemu je dala i svoju razonodu i odmor. Radila je u društvima, organizacijama i perom.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

U voljenom Osijeku Josipa je 1921. godine utemeljila Udrugu učiteljica, Klub Hrvatica i podružnicu društva Hrvatska žena, kojoj je bila tajnicom i predsjednicom. Hrvatska žena bila je dobrotvorno društvo čiji je cilj bio pomoći potrebitima, a to su najčešće bili najsiromašniji, nezbrinuti građani, djeca i mladež. Osim toga, društvo se bavilo prosvjetnim i kulturnim radom, želeći što više žena uključiti u rad društva, kako bi proširili svoja znanja i vještine. O društvu Hrvatska žena u Osijeku možete pročitati u preglednom radu „Udruga Hrvatska žena u Osijeku (1921.-1943.)“, Ivane Lončar iz 2011. godine.

Osim navedenog, Josipa je bila tajnica učiteljskog društva Zajednica te članica Upravnog odbora Društva hrvatskih književnica i društva Milodar. Njezinim zalaganjem utemeljena je čitaonica u Osijeku.

Uređivala je pedagoško-književni niz Knjižnicu, u kojoj je objavljivala djela hrvatskih književnika. Godine 1901. izabrana je za članicu Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, 1911. godine utemeljila je Jubilarnu zakladu Josipe Glembay za podupiranje siromašnih učenica, a 1922. godine otišla je u učiteljsku mirovinu. Preminula je 1941. godine u Osijeku.

Josipin trag u povijesti

Njezin je rad nalik radu pčele, koja je od prirode stvorena da radi, sakuplja, okuplja i opet radi.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

Jospin život i rad možemo sažeti u mislima koje je istaknula u uvodu svoje knjige Iskre pod pepelom:

Život me moj osvjedočio, da je svemu, što je čovjekov um zamislio i ruke njegove stvorile, što ćutimo, želimo i osjećamo, vazda začela jedna iskra naše duše, koju je jaka, ustrajna naša volja razbuktala u vatru…

Josipa Glembay, Iskre pod pepelom, 1924.

Izvori

Branko Pleše, Josipa Glembay, Hrvatski biografski leksikon online, pristup 31.03.2021.

Ivana Lončar, “Udruga Hrvatska žena u Osijeku (1921.-1943.)”, Scrinia Slavonica: Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol. 11 No. 1, 2011.

“Jubilej zaslužne Hrvatice”, Ženski list, 1.10.1936., str 2-3.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori