Judita Franković Brdar: Imam osjećaj da igrajući Nataliju Petrovnu vozim slalom

Judita Franković Brdar: Imam osjećaj da igrajući Nataliju Petrovnu vozim slalom

Premijera najpoznatije drame ruskog pisca Ivana Sergejeviča Turgenjeva Mjesec dana na selu, u režiji Anastasije Jankovske održat će se 26. svibnja u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, a ususret premijeri predstave razgovarali smo s Juditom Franković Brdar koja će u predstavi glumiti Nataliju Petrovnu.

Samo nekoliko dana dijeli nas od premijere predstave Mjesec dana na selu, najpoznatije drame ruskog pisca Ivana Sergejeviča Turgenjeva u Teatru &TD. U predstavi glumite Nataliju Petrovnu. Što Vam se u liku Natalije najviše sviđa? Postoji li nešto u njezinom karakteru što je dijametralna suprotnost Vašemu? Po čemu ste slične?

Imam osjećaj da igrajući Nataliju Petrovnu vozim slalom. Adrenalin i emocije koje je vode su sulude, opijajuće i razarajuće istovremeno.

U samoj najavi predstave, postavlja se pitanje: može li biti spasa kada dolazi Ljubav? Pa, Judita, pitamo Vas – može li?

Nema spasa. Postoji provalija kojoj ne vidite dna i u koju morate skočiti. Vi u tome trenutku dakako ne možete znati je li to ljubav ili Ljubav. Ako se na taj skok ne odvažite, nećete to ni saznati. Spas je istovremeno i propast, Ljubav je nešto kao, ako se mogu poslužiti jednom analgijom iz područja fizike, Schrödingerova mačka, paradoks. Dok kutiju ne otvorite ne znate je li mačka živa ili nije, tako je i s ljubavlju. Dok se ne bacite u njene ralje, ne znate je li jest ili nije. 🙂

Je li, po Vašem mišljenju, prava ljubav sebična?

Ne. Prava ljubav je odluka, razumijevanje, podrška koja dolazi nakon zaljubljenosti koja jest sebična.

FOTO: Luka Dubroja

Za junake ove drame ljubav je ideal kojega nije moguće doseći, jer kad je jednom dosegnut on prestaje postojati. Općenito, tragamo za brojnim stvarima u životu, uvijek nam žele da ostvarimo sve svoje snove i želje. Mislite li da čovjek koji je ostvario baš sve svoje snove može biti sretan? Što nam ostaje ako nemamo više ničega za čime bismo tragali?

Iskreno, mislim da se danas jako brzo svega zasitimo. Vlada raspoloženje i ideja da je sve potrošno, da ima uvijek trajanja, nemamo vremena, volje i energije za ulaganje vremena niti u ljude niti u veze. Stalno smo gladni za novim, za drugim. I sada da se nadovežem na pitanje prije, tu nastupa prava ljubav, kad počnemo ulagati vrijeme. Što se ostvarivanja snova tiče, mislim da čovjek raste i sazrijeva kroz život pa se i ti snovi po putu mijenjaju.

Jednom ste prilikom rekli da ste, dok ste odrastali, razmišljali da se bavite ženskim nogometom, mažoretkinjama, ali kako ste rekli, upravo ste sve pronašli u glumi. Postoji li uloga koju ne biste željeli odigrati? Smatrate li da se ikada, u kazalištu, može dogoditi uloga koja je “vrhunac” svih uloga?

Da bih zaista procijenila uloge koje sam radila mora proći vrijeme, mogu o njima suditi tek s odmakom, tako da mislim da ću svoju karijeru moći sagledati tek u nekim budućim godinama. Može se dogoditi velika i lijepa uloga, ali za takve stvari treba se poklopiti puno toga. Suptilan je ovo posao, lako sklizne iz ruku. Da me krivo ne shvatite, on počinje s nekim osnovnim znanjima, tehnikama, obrtom, ali onda nastupa magija koja se ponekad ne može objasniti, a ponekad ni dohvatiti. Svi za njom težimo, tražimo ju, a nađemo samo ponekad. Stvaranje je proces, Sizifov posao.

Odlaze li djeca i mladi dovoljno u kazalište? Što odlazak u kazalište znači za njihov razvoj i mislite li da bi se u sklopu nastave trebali uvesti odlasci u kazalište?

Njegovati svoju dušu jednako je bitno kao i tijelo pa u tom smislu mislim da je važno kulturu napraviti dostupnom.

Mislim da je školski kurikul generalno preopterećen informacijama i bitnim stvarima pa kad kultura dođe na red svi su previše umorni i prezasićeni. Kako taj problem riješiti, ni sama ne znam. Mislim da se previše bazira na entuzijazmu pojedinaca.

Nekoliko brzopoteznih:

Omiljeno mjesto u Zagrebu: Kod kuće je najljepše.

Posljednja predstava koju ste gledali: Balet Odiseja u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci.

Posljednji koncert koji ste posjetili: Hm, hm. Ne idem puno po koncertima, ali evo u predstavi Nepoznata iz Seine u  kojoj igram sudjeluje i bend Porto Morto koji praktično odvali i koncert unutar predstave, pa evo Porto Morto.

Knjiga koju svi trebaju pročitati: Uf, teško pitanje. Je jesam strastvena čitačica pa ću reći – svaka sljedeća jest ta.

Film koji svi trebaju pogledati: Bilo koji film Billyja Wildera

FOTO: Luka Dubroja

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori