fbpx

Juraj Križanić: Svećenik koji je nacionalne interese stavljao iznad crkvenih

Juraj Križanić: Svećenik koji je  nacionalne interese stavljao iznad crkvenih

Na današnji dan, 12. rujna 1683., poginuo je Juraj Križanić, hrvatski svećenik, pisac, jezikoslovac, glazbenik, političar te najpoznatiji kao zagovornik crkvenog i slavenskog jedinstva.

Juraj Križanić se rodio po nekim izvorima potkraj 1617. odnosno tijekom 1618., u plemićkoj obitelji u Lipniku. Pretpostavlja se da je nakon završene isusovačke gimnazije filozofiju studirao u Grazu, bogosloviju u Bologni i Rimu gdje je i doktorirao. U Rimu proučava grčki jezik i književnost te potanko proučava crkveni raskol i rusku povijest.

1642. godine se vraća u Hrvatsku gdje boravi do četiri godine kao župnik. Putovao je po europskim metropolama i nekoliko puta u Rusiju, ponekad čak i unatoč izričitoj zabrani pape.

Križanić u Sibiru

Nakon ponovnog putovanja u Rusiju, 8. siječnja 1661. prognan je carskim ukazom u Sibir. Tijekom boravka u Sibiru stvorila su se neka njegova najveća djela. Nakon svega što je prošao u Sibiru, snagu i utjehu nalazio je u Bogu, to ga je i održalo, ali u njemu nije bilo osvetoljubivosti i mržnje. Križanić sam za sebe kaže da je radio na Slavu Božju i na dobrobit naše Domovine, iz čega proizlazi odanost Bogu i rodoljublje.

Juraj Križanić je bio svestrano i nadaren čovjek. Uspješno se bavio teologijom, jezikom, glazbom, filozofijom, ekonomijom i politikom. Bio je skroman, ali strastven sanjar i patnik sa strašnim usponima i padovima. Pravu afirmaciju za svoje djelo nije dočekao. Ona je došla godinama kasnije, što svjedoči o njegovoj veličini te koliko je bio ispred svog vremena.

U listopadu 1677. definitivno napušta Rusiju. Kako ne bi umro od gladi, stupio je u dominikanski red. Otada pa sve do svoje smrti progonili su ga i onemogućavali mu književni rad jer mu kao Slavenu i ljubitelju Rusije nisu vjerovali.

Vizionar – prorok budućnosti

Križanić je jedinstvena pojava unutar hrvatske književnosti u 17. stoljeću. U svojim političkim istupima otvoreno je propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti i tiranstva ruskog cara i njegove vlade. Želio moćnu, prosvijećenu, organiziranu rusku državu kao obranu protiv Nijemaca koje je smatrao najopasnijim neprijateljima svih Slavena. Na Nijemce se žestoko obarao zato što su stoljećima nastupali osvajački prema slavenskim narodima, nastojeći ih germanizirati.

Križanić je smatrao da je vjerski raskol za slavenske narode besmislen i štetan jer su ti vjerski sukobi upereni na slavensko međusobno uništavanje. Pravoslavno svećenstvo ga je optuživalo da je plaćeni agent Rima koji u interesu Katoličke Crkve radi na pokatoličenju Rusa i ostalih pravoslavnih Slavena. Međutim, Križanić je u svojim političkim pogledima uvijek stavljao nacionalne interese iznad crkvenih, a kada se radilo o nezavisnosti slavenskih država (primjerice, Poljske i Rusije) odlučno je ustajao čak i protiv pape.

U političkom djelovanju također se zalagao za društvenu pravdu, ravnopravnost žena i dr. Okomio se i na plemiće opisujući ih:

Nema veće nepravde od one koju čine ovakvi ljudi, koji ne pridonose nikakve koristi općem narodnom dobru, a služe se više od drugih i samo na svoju korist najboljim narodnim dobrima.

Križanić u radu pronalazi jedini opravdani izvor stjecanja:

Nepravedna je svaka dobit koja nije stečena bez muke, bez znoja i bez utrošena vremena ili koja je stečena nepravično, otimačinom ili na prijevaran način.

Bio je protivnik brojnih crkvenih praznika za koje je smatrao da upropaštavaju i osiromašuju narod. U svojim političkim viđenjima razlikovao je pravedne, opravdane ratove od nepravednih:

Svaki kralj dužan je brinuti se da pribavi svojemu narodu mir ili spokojnost, a svaki kralj nije dužan voditi ratove, ako ne bude napadnut sa strane.

Križanićeva gramatika

Svojim djelom imenom Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, objavljeno 1665. godine, Križanić je ostavio svoj zanimljiv doprinos hrvatskom jezikoslovlju. Riječ je o posve usamljenom književnojezičnom pokušaju: gramatici koja se odnosi na jezik ozaljskoga kruga, koju su tada njegovali ljudi od pera, književnici i leksikografi na posjedima Zrinskih i Frankopana, sa središtem u Ozlju. Tako nastaje naziv ozaljski književni krug. Posebnost je toga jezika opisao Juraj Križanić u svojoj gramatici. Bavi se općeslavenskom gramatikom s primjerima iz svih slavenskih jezika, a na hrvatski se u njoj upozorava ako odstupa od Križanićeva općeslavenskoga sustava.

Dugo je bila nepoznata i nije imala utjecaja ni na razvoj hrvatskoga knjiženoga jezika. Prvi je put objavljena 1950. godine.

Živi Križanić

Kada govorimo o Križaniću, svakako je nezaobilazan Živi Križanić dr. Ivana Goluba. Dr. Ivan Golub već se više od pola stoljeća bavi Križanićem i njegovim djelom sa jednakom strašću i upornošću, te je na temi Križanića i doktorirao u Rimu. Otvorio je arhive i čitaonice od Rusije do Italije i u rukama držao originalne Križanićeve rukopise. Zahvaljujući ponajprije njemu Križanićevo djelo iz osame ugledalo je svjetlo dana, tiskana su njegova djela, održana brojna predavanja.

Prije svega VIZIONAR. On je prije 300 godina vidio svijet i potrebne promjene o kojima raspravljamo danas, a to su ekumenizam i globalizacija, ali pravednija.

dr. Ivan Golub o Križaniću

Povodom 300. godišnjice smrti 1983. godine u vrijeme blokovske podjele svijeta održana su tri znanstvena skupa posvećena njemu i to u Zagrebu, Kijevu i New Yorku sa akademicima diljem svijeta. Tom prigodom tadašnja JAZU izdala je i njegova djela koja su se nakon svih tih godina mogla pronaći samo u ruskim arhivima. Njegova djela izdana su i u drugim zemljama.

Izvor:

  • Wikipedia.hr
  • Enciklopedija.hr
  • Ribnik.hr

Marta Čagalj

Studentica sociologije koja se u slobodno vrijeme bavi pisanjem i čitanjem na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *