fbpx

Karlo Metikoš (Matt Collins): Legenda rock and rolla i neponovljivi skladatelj

Karlo Metikoš (Matt Collins): Legenda rock and rolla i neponovljivi skladatelj

Ulica legendarnog glazbenika, skladatelja i pjevača Karla Metikoša nalazi se na Zapruđu, u blizini Mosta mladosti. U nju možete ući iz Sajmišne ceste i njome doći do ulice Milana Mladenovića. Glazbeni i životni put Karla Metikoša ispunjen je talentom, jedinstvenošću i radom, a rezultirao je bezvremenskom umjetnošću. Kako je izgledao taj put, saznajte u nastavku.

Glazba u genima

Osmog veljače 1940. godine u Zagrebu rodio se Karlo Metikoš. Otac mu je završio Glazbenu akademiju, a majku je krasio lijep glas, stoga su znali zajedno nastupati. Sedmogodišnji Karlo učio je svirati klavir i počeo ići u Muzičku školu.

S ocem je odlazio u kazalište i na operu. A onda je rock and roll ušao u njegov život.

Elvis Presley, Jerry Lee Lewis, Little Richard

Karlo se s prvim naraštajem rock and roll glazbenika, točnije s glazbom Elvisa Presleya, Jerryja Lee Lewisa i Little Richarda, upoznao polovicom pedesetih godina prošlog stoljeća i oduševio se.

Godine 1957., u dobi od 17 godina, prijavio se na natjecanje Prvi pljesak, gdje je izvodeći rock skladbe ušao u finale.

Bijela vrana u zabavnjačkom jatu

Nakon toga počeo je nastupati u Zagrebu, najprije u Varietéu, kultnom okupljalištu Zagrepčana, koji se nalazio na adresi Ilica 31, a okupljao je umjetnike koji su prezentirali svoja djela, koja su svjedočila o političkoj, gospodarskoj, kulturnoj i umjetničkoj situaciji njihova vremena.

Metikoš na jednom koncertu u Ljubljani, foto: wikipedia.org/wiki/Karlo_Metikos

Kasnije je nastupao i na plesnjacima. U Glazbenom zavodu, dok su „velike“ zvijezde, poput Ive Robića, Drage Diklića, Džimija Stanića, imale pauzu, Karlo je imao svoj nastup na klaviru.

Njegove rock izvedbe nisu oduševile publiku, a Karlo je i sam priznao da se osjećao kao bijela vrana u zabavnjačkom jatu.

wikipedia.org/wiki/Karlo_Metikos

Vokalni kvartet Regal

Kvartet Regal, osim Metikoša, činili su Braco Makar, Ivo Andrijanić i Vlado Bauer. Kvarteti su tada bili popularni, primjerice  4M, Melos, 4 plus 1, Problemi dr. Regal se isticao svojim rock izvedbama.

Ljeto 1960.

U ljeto 1960. godine Metikoš odlazi u Poreč gdje je svojim rock izvedbama u Picalu oduševio francuske goste. Oduševljeni Francuzi ponudili su mu da dođe pjevati u Francusku. Nakon što ga je odbio Jugoton, Metikoš 1961. godine odlazi u Pariz.

Neizvjesnost u Parizu

Metikoš je u Pariz došao bez unaprijed dogovorenog ugovora, nastupa, karijere. Prvih nekoliko mjeseci bilo mu je izrazito teško, čak je morao spavati na ulici. Sudbina mu se promijenila kada je sreo Jeffa Morana, glazbenika koji je bio i menadžer za američke vojne klubove po Francuskoj, a poznavao ga je još iz doba dok je Metikoš bio dio Regala.

On mu je omogućio da svira po američkim klubovima, aktualne hitove, što mu je donijelo novac da si može priuštiti smještaj i hranu. S vremenom, počinje sve češće nastupati po audicijama i natjecanjima.

Jedna od tih audicija bila je ona u firmi Barclay, a tražila se zamjena za pjevača najpoznatijeg francuskog rock sastava Les Chaussettes Noires, Eddyja Mitchella, jer je on morao ići u vojsku. Od 500 prijavljenih kandidata, pobjedu je odnio Karlo Metikoš.

Matt Collins

Godine 1963. debitirao je singlom En écoutant la pluie, koja je bila obradba skladbe Rhythm of the Rain popularnog američkog sastava The Cascades. Naklonoast publike Metikoš je stekao i koncertima na pariškoj klupskoj rock-sceni. Uslijedile su turneje, a zatim je potpisao ugovor s izdavačkom kućom Philips. Kako su zvijezde često znale uzimati pseudonime tako je i za Metikoša njegov menadžer izabrao ime Matt Collins.

Dodatno je svoj uspjeh potvrdio skladbom Pourquoi.

U dvije godine, 1964. i 1965., održao je dvije jugoslavenske turneje gdje je izveo oko sto koncerata, uz pratnju tri domaća rock sastava, Crveni koraljiBijele strijele i Delfini. Publika ga je obožavala, a žene „gubile glavu“ za njim.

Krajem šezdesetih godina počinje surađivati sa skladateljem i tekstopiscem Ivicom Karajačem, te sve više počinje svoju karijeru usmjeravati na skladanje.

Ljubav na prvi pogled

Godine 1971. u Petrinji susreo je jednu pjevačicu za koju su mu tvrdili da je fenomenalna. Njeno ime je Josipa Lisac.

View this post on Instagram

Danas, 6. veljače, svoj su dan ljubavi slavili Josipa i Karlo. Ovako je Karlo govorio o njihovom prvom susretu koji se dogodio prije točno 48 godina, zaljubljivanju, druženju pa i stvaranju Dnevnika jedne ljubavi: "Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promijenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva posle kiše, uopće nisam znao ko, šta… Ali, nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao gaže, i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli – k'o u priči – i od onda se više nismo rastajali. Od 1971. godine. (…) Bio sam oduševljen i njenim pjevanjem, i načinom kak' se ponašala… Onda sam se do ušiju zaljubio i tak'… Iz Petrinje smo autobusom krenuli za Zagreb, sjeo sam pored nje, ispuštao svoje pozitivne vibracije, i tu smo se malo upoznavali. Josipa mi je priznala da je, kao klinka, išla da vidi gdje stanujem, jer su joj pogrešno rekli da živim u ulici Moše Pijade. Vozila se tramvajem i gledala u nečiji prozor, misleći da je moj! Prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je – ploča Matt Collinsa! Sudbina… Kad sam osjetio da postoji neko izvanserijski, ko zaslužuje moju pažnju, kad sam shvatio da sam već malo star i umoran od rokenrola, i da atmosfera na estradi više ničeg dobrog nije obećavala – odlučio sam da se više ne guram. A budući da sam cijelo vrijeme tog mog puta, od 1957. do 1970., stalno prčkao po klaviru, nešto komponirao, kad me je Josipa čula – predložila mi je da nešto iskomponiram za nju… Onda smo otišli u Rusiju, i tamo sam, pune dve godine radio na našem prvom albumu koji je stvarno pravljen s velikom ljubavlju, entuzijazmom. Zapravo, tu ploču smo radili za nas." (iz knjige "Bolja prošlost" Petra Lukovića) . . . “Bili smo jedno” – prisjeća se Josipa. “Nitko ga nije trebao pitati zašto je prestao pjevati; Karlo je pjevao kroz mene. On me stvorio takvom kakva jesam." #love #karlometikos #josipalisac #josipa_lisac #umjetnici #upoznavanje #sudbina

A post shared by Josipa Lisac (@josipa_lisac) on

O njihovim prvim trenucima Josipa je napisala:

Uistinu, to je bila ljubav na prvi pogled. Iduće dvije godine radio je na njihovom prvom zajedničkom albumu, Josipa je pjevala, on je skladao.

Dnevnik jedne ljubavi

Suradnja (i ljubav) Josipe i Karla donijela je jedan od najznačajnijih albuma hrvatske diskografije – Dnevnik jedne ljubavi, koji je izašao 1973. godine, a objavio ga je Jugoton.

Autori pjesama su Metikoš i Ivica Krajač, a album se smatra jednim od najboljih konceptualnih albuma hrvatskog pop-rocka i svevremenim klasikom.

Godine 1998. album zauzima deveto mjesto najboljih sto rock i pop albuma u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe.

Na albumu se nalaze pjesme O jednoj mladosti, Srela sam se s njim, Sreća, Po prvi put, Plačem, Jedna kratka vijest, Ležaj od suza, Ne prepoznajem ga, Vjerujem ti sve i Kao stranac.

Rock opere

U suradnji s Krajačem nastale su i rock opere Gubec beg 1975. godine i Grička vještica 1979. godine.

Karlova i Josipina suradnja urodila je i drugim albumima, Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International (1976.), Made in USA (1979.), Hir, hir, hir (1980.), Lisica (1982.), Hoću samo tebe (1983.) i Boginja (1987.).

Prekinuta bajka

Josipa i Karlo proveli su skupa 20 godina, sve do 10. prosinaca 1991. godine kada Karlo prerano umire, u snu, u pedeset prvoj godini života.

Pamtim ga po svim ludostima koje je radio i odmah se počnem smijati. Kada bi on vidio da ja nisam dobre volje, odmah bi me počeo nasmijavati, izvoditi psine dok god me ne oraspoloži. Bio je izuzetno duhovit.

Uvijek je bio u velikom društvu i što bi ljudi više padali od smijeha, on bi postajao sve smješniji. Ludnica totalna. Karlo je bio gospodin, ali je imao primjese fakina. Sve je ljude zaveo. I muškarce i žene.

zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/prica-o-ljubavi-karla-metikosa-i-josipe-lisac

Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju, a na njegovoj sahrani puštena je Josipina izvedba skladbe Ave Maria, po Karlovoj želji.

Legenda europske i domaće rock and roll scene

Godine 1989. izdana je knjiga Petra Lukovića Bolja prošlost : prizori iz muzičkog života Jugoslavije, u kojoj možete pročitati intervju s njim u kojem je iznio svoja sjećanja na početke svoje karijere, prvi susret s Josipom i ostale zanimljivosti iz svoga života.

Godine 1996. posmrtno mu je dodijeljeno odlikovanje Republike Hrvatske red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za poseban doprinos kulturi.

Godine 2011. izdan je dvostruki retrospektivni album The Ultimate Collection u izdanju Croatia Records, a album objedinjuje najznačajnije etape njegove karijere.

Iste godine u izdanju Croatia Recordsa izdani su memoari Za dva kovčega slave (urednice Klaudije Čular), koji su prvi put su objavljeni u Plavom vjesniku 1971. godine.

Godine 2015. uručen je poseban Porin za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe, Josipi Lisac, Karlu Metikošu i Ivici Krajaču za album Dnevnik jedne ljubavi. 

Karlove skladbe i sjećanja na njega žive i danas, posebice u koncertima koji se priređuju njemu u čast.

Izvori:

  • enciklopedia.hr
  • Klaudija Čular, Za dva kovčega slave / Matt Collins, Croatia records, 2011.
  • Petar Luković, Bolja prošlost : prizori iz muzičkog života Jugoslavije, Mladost, Beograd, 1989.
  • Naslovna foto: YouTube (Screenshot)

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *