fbpx

Katarina Matanović Kulenović: Prva hrvatska pilotkinja i padobranka

Katarina Matanović Kulenović: Prva hrvatska pilotkinja i padobranka

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Katarina Matanović Kulenović, prva hrvatska pilotkinja i padobranka. Ova informacija dovoljna je da vas zainteresira za daljnjim upoznavanjem Katarininog života i saznate kako je postala pilotkinja, čime se sve bavila i koji je njen ženski trag u povijesti.

O njenom životu pisao je strojarski zrakoplovni inženjer i zrakoplovno-tehnički publicist Boris Puhlovski u knjizi Katarina na krilima: uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine Kulenović – Matanović,  a u nastavku Vam donosimo pregled njena nadasve uzbudljivog i zanimljivog životnog puta.

Publicistika - Politika - Popularna znanost - Biografije/memoari -  Biografija - Katarina na krilima : uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine  Kulenović - Matanović - Libri - otkup i prodaja rabljenih knjiga
Puhlovski u knjizi donosi Katarinine uspomene o njenom životu i radu, a u posljednjem dijelu knjige možete pročitati kronologiju rada i razvitka zagrebačkog Aerokluba, koji je obilježio Katarinin profesionlni put foto: libri.hr

Vuka kraj Osijeka →Zagreb

U ožujku 1913. godine rodila se Katarina Matanović u selu Vuka kraj Osijeka, gdje je i završila osnovnu školu. U dobi od 16 godina izgubila je oca, nakon čega obitelj ima financijske poteškoće. Kako bi nastavila školovanje, odlazi sestri Pauli u Zagreb, gdje je pohađala gornjogradsku gimnaziju.

Gimnaziju je završila 1930. godine, a zatim je polazila trgovački tečaj u dopisnoj školi u Zagrebu. Od 1931. godine zaposlila se kao činovnica u građevinskom poduzeću Švab i poslije u Poduzeću za zračni saobraćaj Aeroput.

Od mladih dana pokazivala je zanimanje za sport. Voljela je skijanje, zanimali su je trkaći automobili. Godine 1935. upoznala se sa zrakoplovstvom.

Prvi susret sa zrakoplovstvom

Katarinin prvi susret sa zrakoplovstvom bio je 1935. godine kada je u Jutarnjem listu naišla na oglas o otvaranju pilotske škole na Aerodromu Borongaj. Upravo će joj taj oglas usmjeriti daljnji život i upisati ju u povijest.

Postala je članicom zagrebačkog Aerokluba, a iako je cijena pilotske škole bila visoka, Katarina nije odustajala. Financijski joj je pomoglo (i Aeroklubu) poduzeće Švab u kojemu je radila.

Avijatičarski miting na aerodromu Borongaj u Zagrebu, 1930. godine, izvor: tehnika.lzmk.hr/sportsko-zrakoplovstvo

Prve letove započela je u kolovozu 1935. godine, a letjeti je učila na vojnom zrakoplovu Brandenburg iz 1914. godine. Prvi samostalni let imala je krajem kolovoza 1936. godine, a u listopadu iste godine položila je pilotski ispit, dobila diplomu sportskoga pilota i time postala prva hrvatska pilotkinja.

Prva hrvatska zrakoplovka | Laudato
foto: laudato.hr

No, svoju ljubav prema visinama i letu Katarina je obogatila još jednom vještinom – padobranstvom.

Prva žena padobranac

Skok s padobranom Katarina je izvela 1938. godine. Prvo je skočila sa 100 m visokog tornja s unaprijed otvorenim padobranom. No, to nije bilo dovoljno. Uspjela je dobiti dozvolu organizatora aeromitinga na aerodromu u Bežaniji u Zemunu da izvede skok s padobranom iz aviona.

Dana petog lipnja 1938. godine sudjelovala je u grupnom skoku padobranom s visine od 1500 m. Tim skokom postala je prva padobranka u ovome dijelu Europe.

Ženska pilotska sekcija Aerokluba Zagreb

Katarina je u sklopu zagrebačkog Aerokluba osnovala žensku pilotsku sekciju čiji je cilj bio popularizirati zrakoplovstvo za žene, omogućiti školovanje žena za pilote, jedriličarke, mehaničarke u zrakoplovstvu, u skakanju padobranom, u zrakoplovnoj sanitetskoj službi i u pomoćnoj službi pri zračnom napadu.

U tom duhu u Zagrebu je početkom 1939. godine ženski aeromiting. Na njemu je letjela i skakala padobranom, organizirana je i nagrada igra za žene čija je glavna nagrada bila panoramski let nad Zagrebom.

Također, Katarina je održala i predavanja pod nazivom Žene u avijaciji i istaknula kako je lako zaljubiti se u letenje.

Treba samo jednom pokušati kako je to upravo božanstveno letjeti avionom ili jedrilicom visoko gore u azurnom plavetnilu atmosfere, pa da se osjeti neodoljiva želja za daljnje letenje i da se sva posvetite tom divnom i zanosnom športu! (…) Mi žene i djevojke trebamo imati pouzdanje u sebe i samo tako ćemo moći koristiti i surađivati na razvitku naše avijacije!

Puhlovski, Boris ,Katarina na krilima:uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine Kulenović – Matanović, Varaždinske Toplice, 2000., str 68-70.

Sredinom 1939. godine završila je i tečaj za instruktora letenja na više tipova zrakoplova, s odličnim uspjehom. No, od rujna 1939. godine svijet je zahvatio Drugi svjetski rat.

Vrijeme Drugog svjetskog rata

Nakon što je rat zahvatio i naša područja Aeroklub je prestao sa svojim djelovanjem, a Katarina se zaposlila u uredništvu časopisa Naša krila. Paralelno s tim, primljena je u službu Prve zrakoplovne luke u Zagrebu s činom poručnika.

Letjela je lakim talijanskim dvosjednim zrakoplovom FL-3, a obavljala je prijevoz dokumenata, pošte, lijekova, ranjenika, vojnih zapovjednika. Bila je i osobna pilotkinja tadašnjeg ministra oružanih snaga Ante Vokića.

FL-3 s bojama Zrakoplovstva NDH, izvor: wikipedia.org

Arhiv Zagrebačkog aerokluba posjeduje raznoliku i opsežnu građu o burnom životu Katarine Kulenović rođ. Matanović, no kako opisuje arhivar Zdenko Jureša, dio građe koji se odnosi na njezino sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu kao pilotkinje ratnog zrakoplovstva NDH obavijen je velom tajne. – Sva građa je uništena krajem rata – objašnjava Juriša.

Marinko Brkić-Tot, “Pokopana prva vojna pilotkinja Katarina”, Jutarnji list, ožujak 2007, https://www.jutarnji.hr/naslovnica/pokopana-prva-vojna-pilotkinja-katarina-3279311

Ironija sudbine

Za vrijeme rata, točnije u svibnju 1942. godine Katarina se udala za novinara dnevnika Novosti Namika Kulenovića. Njen suprug nije preferirao letenje i većinu vremena je bio zabrinut za život svoje supruge.

Nažalost, nakon dvije godine braka, u svibnju 1944. godine, Namik je poginuo na službenom putu za Bihać – u avionu. Naime, avion kojim je putovao oborio je engleski Spitfire. Namik je na mjestu poginuo.

Katarina je, iste godine, ranjena za vrijeme savezničkoga bombardiranja aerodroma u Borongaju te je nakon toga prestala letjeti. Nakon rata, provela je 42 dana u zatvoru. Ipak, uspjela se izboriti za sebe i svog sina kojeg je dobila u braku s Namikom. Posao je dobila u Generalturistu u Zagrebu.

Odlazak iz Zagreba

Šezdesetih godina prošlog stoljeća Katarina odlazi u Köln, gdje joj je sin studirao slikarstvo. U Hrvatsku se vratila nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske. Umrla je 2003. godine u devedesetoj godini života.

Katarinin trag u povijesti

Katarina je u zraku provela 790 sati. Dobitnica je Male srebrne kolajne za hrabrost, ujedno i prva odlikovana žena u Hrvatskoj. 

Pridonijela je popularizaciji i širenju zrakoplovstva, posebice žena u zrakoplovstvu.

Godine 1998. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

Godine 2001. ponovno je primljena u Aeroklub Zagreb.

Ono po čemu ju svakako moramo pamtiti je entuzijazam i hrabrost koji su ju promakli u ženu koja je živjela ispred svog vremena.

I shvatila sam da sam osamljena usvojim nastojanjima. Tadašnje društvo u nas je bilo podijeljeno na muške i ženske poslove. Dok su se u Europi mnoge žene probile kao piloti i svladavale svjetske rekorde u dugom letenju, trajanju i visini leta.

Puhlovski, Boris ,Katarina na krilima:uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine Kulenović – Matanović, Varaždinske Toplice, 2000., str 34.

Izvori i preporuka za čitanje:

  • Boris Puhlovski, Katarina na krilima:uspomene prve hrvatske avijatičarke Katarine Kulenović – Matanović, Varaždinske Toplice, 2000.
  • Hrvatska tehnička enciklopedija online

Naslovna foto: wikipedia.org

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *