fbpx

Kim Verson: Inspiracija za novu pjesmu bila je misao koliko smo mi žene krhka, nježna i osjetljiva stvorenja, a u isto vrijeme nevjerojatno snažna, borbena i čvrsta

Kim Verson: Inspiracija za novu pjesmu bila je misao koliko smo mi žene krhka, nježna i osjetljiva stvorenja, a u isto vrijeme nevjerojatno snažna, borbena i čvrsta

Mlada i talentirana pjevačica Kim Verson jučer je predstavila svoju novu pjesmu Za malo nježnog dodira. Razgovarali smo s Kim o novoj pjesmi, ali vratili smo se i u prošlost te s njom popričali o angažmanu na projektu borbe protiv vršnjačkog nasilja. Otkrila nam je najemotivnija sjećanja vezana uz projekt, ali i zašto nekad glazbenici lakše dopiru do mladih nego pojedine institucije. No, ni to nije sve. Ostatak otkrijte u nastavku.

Voljeli bismo ovaj intervju početi razgovorom o skladbi Ptica, Vašom autorskom pjesmom za koju je 2019. snimljen i prvi službeni video spot za Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja – Dan Ružičastih Majica. Podsjetimo, Dan ružičastih majica je odlukom Hrvatskog sabora 2017. godine proglašen Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja. Pokret osvješćivanja problema vršnjačkog nasilja posljednje srijede u veljači započeo je 2007. godine u Kanadi kada je jedan dječak u školu odjenuo ružičastu majicu u znak podrške osobama oboljelima od raka dojke, ali je zbog te boje postao meta vršnjačkog zlostavljanja i ruganja. Kao znak podrške, njegovi kolege počeli su dolaziti u ružičastim majicama te se ubrzo cijeli pokret proširio na cijeli svijet. Jeste li nakon objave pjesme povratne informacije dobili i od djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta? Što ste tom pjesmom htjeli poručiti?

Drago mi je što ste spomenuli ovaj veliki projekt u kojem sudjelujem kao ambasadorica već dvije godine. Pjesma Ptica nastala je prije nekoliko godina i mogu reći da je u pitanju bila moja velika želja da progovorim o spomenutoj problematici.

Napisala sam je prije svega u potrebi da oslobodim sve svoje emocije koje su ležale u meni dugo vremena i da na neki način, kroz tekst i glazbu dočaram kako se zapravo osjećaju žrtve bullinga.

Jako sam sretna što je pjesma našla svoj put, zahvaljujući i predsjedniku Centra za edukaciju i prevenciju nasilja Daliboru Vlahi koji je bio oduševljen kad ju je poslušao. U svrhu projekta snimljen je videospot u Gimnaziji A.G Matoša Đakovo u kojem se pojavljuju i divni mladi ljudi koji su se odazvali snimanju, a reakcije su zaista bile sjajne! Sretna sam što su mnogi prihvatili pjesmu, a neki su se i pronašli u njoj. Mislim da je ispunila svoju svrhu.

Je li Vam se ikada dogodilo da ste bili u kontaktu sa žrtvom vršnjačkog nasilja? Kako postupiti u takvoj situaciji? Koja je najemotivnija situacija koju pamtite vezanu uz Vaš angažman ambasadorice u borbi protiv nasilja?

Moram biti iskrena i reći da sam nekoliko puta bila u dodiru takvih situacija. Poznavala sam djecu koja su se borila s tom problematikom, a i ja sam sama često puta bila vrlo neshvaćena i neprihvaćena u osnovnoj školi. Već tada sam znala što želim u životu, a glazbom sam se počela baviti rano. Nažalost, neka djeca nisu imala za to razumijevanja i općenito nisu prihvaćala različitost okoline. Puno je takvih situacija i mislim da se znatno više treba usmjeriti pažnja na taj veliki problem.

Bilo bi poželjno kada bi roditelji što više razgovarali sa svojom djecom i pritom razvili jedan zdrav i kvalitetan odnos pun ljubavi. Mislim da je to zapravo ključno jer su djeca i mladi često puta vrlo nesretni, frustrirani zbog raznih situacija kod kuće. Potrebna im je pažnja koju ne dobivaju dovoljno. Iz tog razloga se najčešće imaju potrebu iživljavati tamo gdje im to najviše pogoduje.

Bilo je više emotivnih situacija koje pamtim kao ambasadorica, ali jedna mi je posebno ostala u srcu. Na sam dan obilježavanja Dana ružičastih majica, gostovala sam u jednoj emisiji na HTV-u gdje smo razgovarali o spomenutoj temi. U jednom trenutku bilo je javljanje uživo iz jedne Osnovne škole u kojem je sudjelovalo stotinjak ako ne i više djece. Iz sveg glasa pjevali su pjesmu Ptica od početka do kraja i znali su svaki stih napamet. Nisam znala da će se to dogoditi, pa sam jedva suzdržala suze. Bilo mi je preemotivno gledati tu dječicu kako uživljeno i iskreno pjevaju te stihove. Teško mi je opisati osjećaj…

Glazbenici zapravo igraju veliku ulogu u borbi protiv vršnjačkog nasilja. Osim Vašeg slučaja, sjetimo se velikih koncerata Adastre nakon tragičnog slučaja Luke Ritza. Možete li nam približiti na koji način glazba i glazbenici dopiru do djece i adolescenata, a da to stručnjaci i institucije možda nekad ne mogu. Možete li nam dati još nekoliko primjera glazbenika koji su se angažirali po pitanju ove problematike?

Tako je. Adastra je jedna od rijetkih grupa koja se zalaže za ovakve stvari. Sjećam se da sam sa svojih petnaest godina imala priliku pjevati upravo na njihovom koncertu koji se održao na Trgu bana Jelačića povodom tragičnog slučaja Luke Ritza. Jerko Marić me pozvao i bila sam neizmjerno zahvalna. Taj dan su nastupili mnogi izvođači kao što su Vatra, Psihomodo Pop i drugi.

Često puta glazbenici uspiju doprijeti do mladih osoba svojom glazbom, svojim stihovima u kojima se mnogi jednostavno pronađu. Vjerojatno im ostane u glavi nešto upečatljivo što je izjavio ili otpjevao njihov omiljeni izvođač. Mislim da glazbenici mogu i trebaju utjecati na problematike tog tipa. Kada bi se uključilo više izvođača, vjerujem da bi odjek bio puno veći.

Obično nas mediji predstavljaju na ovaj ili na onaj način. Kada bismo Vam dali priliku da se u pet rečenica predstavite točno onako kako Vi želite, što biste rekli o sebi?

To je najteže pitanje, hehe! 😊 Rekla bih da sam vrlo uporna osoba koja ima zacrtan cilj u glavi i ne odustaje dok ga ne ostvari. Po prirodi sam zapravo dosta buntovna i iz tog razloga često stvaram pjesme u kojima se dotičem nekih životnih tema. Jako sam oprezna i volim puno analizirati stvari, ljude, situacije. Samozatajna sam, ali pri tome i veliki borac. Vrlo sam osjetljiva kad je u pitanju bilo kakva vrsta nepravde, pa i na one manje sitnice ponekad znam burno reagirati ako nije sve kako treba.

Jednom ste prilikom rekli da Vam najčešće majka prvi put posluša pjesmu. Sviđa li se Vašoj majci sve što napravite, samo zato što Vam je majka ili ipak uspijeva sagledati objektivno, koliko god to teško bilo i dati Vam konstruktivnu kritiku? Što više volite primiti – konstruktivnu kritiku ili pohvalu?

Mama je uvijek prva osoba s kojom se čujem kad ispijam prvu jutarnju kavu. Isto tako je i prva osoba koja iznese svoje mišljenje kad čuje pjesmu u nastajanju. To mi je jako, jako bitno i općenito sam posebno povezana s njom, oduvijek. Nas dvije smo poput Gilmorica samo u hrvatskoj verziji, hehe!

Više volim primiti konstruktivnu kritiku jer nastojim biti što bolja i užasno sam veliki perfekcionist, čak ponekad i frik. Zaista, mama mi je uvijek najidealnija za iskreno mišljenje jer je vrlo objektivna i ima izražen feeling za mnoge stvari. Zato sam jako sretna što je imam uz sebe u svakom trenutku.

Uvijek bih odabrala gitaru. Odgovara mi i volim taj osjećaj kad je zasviram. Voljela bih naučiti svirati i klavir zato što je moj pokojni djed bio sjajan klavijaturist i žao mi je što nije poživio dovoljno dugo da me nauči barem osnovne stvari. Raspisivao je note za kompletnu limenu glazbu i bio je jako talentiran glazbenik. S tatine strane sam općenito naslijedila dar za glazbu i pjevanje. Svakako bih preporučila svakom djetetu koje ima želju upisati glazbenu školu da odabere onaj instrument s kojim osjeti neku vrstu povezanosti. U mom slučaju to je bila gitara.

U lipnju ove godine s Radiofonikom ste objavili pjesmu 5 do 7 kojom ste se publici predstavili u jednom novom ruhu. Koja je Vaša prva asocijacija na snimanje pjesme 5 do 7?

To je bila stvarno jedna super-cool priča. Suradnja s Peggyem i Radiofonikom donijela mi je jedno fora iskustvo. Pjesma mi je na prvu sjela i mislim da je videospot jako dobro popratio tu jednu coolersku vibru koju nosi u sebi. Moja prva asocijacija na 5 do 7 je bend s kojim sam se pojavila u spotu, u jednom drugačijem izdanju. Bilo nam je jako zabavno na setu, a snimali smo do kasnih sati…

Koliko ste dugo radili na pjesmi Za malo nježnog dodira? Što će za Vas biti najveći uspjeh nove pjesme i tko bi se sve u njoj mogao pronaći?

Za malo nježnog dodira je emotivna balada koju sam napisala prije ravno godinu dana i točno se sjećam tog osjećaja kada su mi u glavu došli prvi stihovi.

Svirala sam gitaru onako neobavezno i odjednom mi je došla  melodija i riječi: Za malo nježnog dodira, mogli bi umrijet noćas. U tom trenu sam pomahnitalo uzela olovku i zapisala sve misli i ideje koje su mi došle kao vizija. Trebalo mi je možda par dana da je dovršim. Neizmjerno vjerujem u pjesmu i jako sam sretna što sam dobila odlične reakcije od ljudi koji su je prvi čuli, dok je još bila fazi demo snimke.

Proces kompletnog rada na pjesmi i spotu trajao je par mjeseci, kako to obično biva. Treba jako puno vremena da sve sjedne na svoje. Aranžman i produkciju radio je Alan Dović. Ovo nam je prva zajednička suradnja, a u pripremi je još dosta materijala.

Nadam se da će se zaista puno ljudi, pogotovo ženski dio publike naći u ovoj baladi. Puno toga sam zapravo htjela reći kroz pjesmu, a između ostalog inspirirala me i misao na to koliko smo mi žene krhka, nježna i osjetljiva stvorenja, a u isto vrijeme nevjerojatno snažna, borbena i čvrsta. Kad se nađemo u nekim teškim situacijama, tek onda u vidimo koliko zapravo možemo…

Nezaobilazno pitanje ovih dana jest i angažman za vrijeme pandemije. Uspijevate li uopće održavati svirke? Postoji li nešto dobro što je pandemija iznjedrila za glazbenu industriju, ali i društvo u globalu?

Imala sam sreće i odmah nakon one nesretne karantene uletjele su četiri dobre svirke u poznatom zagrebačkom klubu Johann Franck. Moji dečki i ja smo svirali na njihovoj ljetnoj terasi i bilo je odlično! U planu je i nastavak suradnje s Johannom u kojem sam između ostalog snimala i novi spot, pa ćemo ponovo zasvirati kod njih čim se ukaže prva prilika. Za sad su još neki pregovori, ali sve je neizvjesno zbog ove situacije. Bez obzira što je situacija svima ovakva kakva jest, mislim da se ipak mogu iz svega izvući i one pozitivne stvari. Što se tiče glazbene industrije, su na pauzi svirke i koncerti, svakako je ona kreativna strana vrlo aktivna.

Drago mi je da puno izvođača izbacuje nove pjesme i da barem taj dio ne pati. Općenito, uvjerena sam da se trenutno događa jedna velika globalna promjena i da nas u budućnosti čeka novo doba u kojem ćemo biti više zahvalni za sve što imamo.

Pet brzopoteznih:

Omiljeni izvođač u djetinjstvu: Celine Dion

Posljednja pjesma na playlisti: Moja nova Za malo nježnog dodira. 🙂

Posljednji koncert na koji ste otišli: Krajem kolovoza…Odlična svirka u Maksimiru koju moram spomenuti – Robert Mareković i Swingers.

Tako sam se dobro zabavila i naplesala sa svojom pudlicom Wendy! Ma bio je totalni gušt i svakako preporučujem kad se ukaže prilika da ih poslušate! Ne gine vam dobar provod! 😊

Pjesma koju biste posvetili svojoj majci: Celine Dion My heart will go on, zato što je to bila prva pjesma s kojom sam nastupila javno sa svojih 11 godina. Da me mama nije nagovorila upravo na tu pjesmu, vjerojatno bi sve bilo drugačije. Taj nastup je praktički odredio moju sudbinu jer sam u tom trenutku shvatila da je glazba moja budućnost. Ujedno sam tada prvi put i pobijedila na festivalu i odnijela dvije zlatne medalje od žirija i publike. Sjećam se kao da je bilo prije par dana…

Osobe kojima ste najviše zahvalni za pjesmu Za malo nježnog dodira: Jedna je osoba kojoj sam najviše zahvalna za inspiraciju ove pjesme, a ta osoba jako dobro zna tko je. 😉 Pssst.

FOTO: Josip Ninković (Ninac photography)

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *