Klotilda Cvetišić: Prvi ženski profesor i kustos u Hrvatskoj

Klotilda Cvetišić: Prvi ženski profesor i kustos u Hrvatskoj

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Klotilda Cvetišić hrvatska je pedagoginja, jedna od prvih kustosica te prva žena koja je nosila titulu profesor u našoj zemlji. Dok je njezin privatan život nepoznanica, poslovni život plijeni podacima, pogotovo pionirstvom u mnogim znanstvenim granama.

Zagrepčanka u bijelome svijetu

Klotilda Cvetišić rođena je u Zagrebu 4. svibnja 1853. godine. U njemu je 1872. završila Učiteljsku školu, a pedagoško obrazovanje nastavila je na Visokoj pedagoškoj školi u Beču, koji je pohađala od 1873. do 1876. godine. Tamo je stekla titulu učiteljice jezikoslovlja i povijesti u građanskim školama. Iste godine zaposlila se kao profesorica u Višoj djevojačkoj školi u Zagrebu, gdje ostaje do 1880. godine. Tada odlazi u Bugarsku Sofiju, gdje postaje ravnateljica I. državne ženske gimnazije. Tijekom njenog mandata škola od četverogodišnje postaje petogodišnja, te počinje osposobljavati djevojke za rad u osnovnim školama. Za svoje zasluge dobila je nagradu Kneza Ferdinanda, a o Bugarskoj je uvijek pisala s posebnom ljubavlju.

Ipak, 1885. godine vraća se u Hrvatsku. Imenovana je učiteljicom u Višoj djevojačkoj školi u Osijeku, a dvije godine kasnije postala je i ravnateljica škole. Dio 1890. godine provela je na studijskom putovanju u Njemačkoj i Češkoj, te na temelju stečenih iskustava i znanja reorganizira rad škole kojoj je bila ravnateljica. Važna godina za obrazovanje žena u Hrvatskoj je 1892., kada se pokreće javna rasprava o otvaranju ženskog liceja u Zagrebu, koji bi omogućavao ženama priostup gimnazijskom, a samim time i sveučilišnom obrazovanju. Klotilda se, naravno, zalaže za otvaranje Liceja i izjednačavanje obrazovanja djevojaka i mladića.

Ravnateljica i profesorica

Iste godine na upravu joj je predana Kraljevska zemaljska stručna škola u Zagrebu. Tamo je spojila svoje dvije ljubavi, pedagogiju i etnografiju. Njezin zadatak bio je pripremiti djevojke za praktični život u domaćinstvu i osposobiti ih za samostalno privređivanje, poglavito putem ručnog rada i šivanja. Dvije godine kasnije Klotilda Cvetišić postaje ravnateljica te škole, koja 1901. postaje Viša djevojačka škola.Kao pedagog poticala je djevojke na rad, te omogućila da njihovi radovi budu izloženi na Milenijskoj izložbi u Budimpešti i Svjetskoj izložbi u Parizu, što je omogućilo da njihov rad vidi cijeli svijet i mnoge okrunjene glave. Iako je do sada prezentiran rad Klotilde Cvetišić hvale vrijedan, njezini najveći uspjesi tek su uslijedili. Naime, 1909. godine postaje nadzornica svih ženskih stručnih škola i nastave ručnog rada i kućanstva u svim ostalim školama u Hrvatskoj i Slavoniji, što znači da je rukovodila radom svih stručnih škola na tom području. Vrhunac pedagoške karijere doživjela je 1913. godine, kada se ponovno vraća u Osijek. Tamo je imenovana profesoricom njemačkog jezika u Muškoj učiteljskoj školi. Do tada žene nisu predavale u muškim školama niti imale status profesora. To nije uspjelo niti znamenitoj Mariji Jambrišak. Umirovljena je 1915. godine.

Prvi ženski kustos

Kao što je već spomenuto, Klotilda Cvetišić podučavala je i proučavala narodni vez i šivanje. Pokazivala je veliko zanimanje za pučku umjetnost, sakupljala narodne nošnje i uzorke veza i tkanja te poticala korištenja motiva narodne umjetnosti. Upravo zato je 1901. godine postala kustosica u novootvorenom Školskom muzeju, što je čini prvim ženskim kustosom uopće u Hrvatskoj. Za taj muzej uredila je zbirku narodnih rukotvorina te proučavala sličnosti sa Švedskom u koju je i otputovala. Od 1921. ta ubirka nalazi se u Etnografskom muzeju. Posao kustosa obavljala je do 1913. godine, kada odlazi u mirovinu. O svom pedagoškom, ali i radu kustosa pisala je u raznim novinama, poput Vijenca, Domaćeg ognjišta, Agramer Zeitunga, Banovca i Narodnih novina. Kako bi spojila svoj pedagoški rad i ljubav prema narodnom vezu, još kao učiteljica u Višoj djevojačkoj školu u Osijeku napisala je dva djela, Kućanstvo za školu i dom 1893. godine te Upute o krojenju rubenine za školu i dom 1896. godine. Osim kao učiteljica/profesor i kustos, mijenjala je društvo putem rada u mnogim onodobnim zagrebačkim društvima. Tako se angažirala u radu „Zemaljske gospojinske udruge za naobrazbu i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji“ koja je poticala žene na obrazovanje i financijski ih potpomagala te organizirala izložbe narodnog veza, „Odboru zagrebačkih gospođa za podizanje Strossmayerovog spomenika“ kako bi se odužile čovjeku koji je poticao ulazak žene u javnu sferu te „Odbora zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć“ koja je za vrijeme Prvog svjetskog rata rukovodila pružanjem humanitarne i medicinske pomoći stradalnicima rata i njihovim obiteljima.

Privatni život obavijen velom tajne

O privatnom životu Klotilde Cvetišić ne zna se puno. Otprilike 1914. godine počinje se spominjati kao Klotilda Cvetišić – Kreneis, što bi značilo da se udala. Kako je u to vrijeme na snazi bila odredba o tome da učiteljice ne smiju biti u braku, a ako se udaju trebaju napustiti službu, osim u slučaju udaje za učitelja, nameće se zaključak da je bila udana za jednog od svojih kolega. Ipak, ne zna se sa sigurnošću. U svakom slučaju, nije bio poznat kao njegova supruga.
Čak je i datum njene smrti nepoznat. Zna se samo da je umrla 1947. godine u Osijeku, te je ostala zaboravljena široj javnosti. Vrijeme je da ispravimo tu grešku i odužimo joj se barem ovim kratkim tekstom.

Izvori:

Martina Piškor

Završila sam povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Fokusirana sam na žensku i povijest svakodnevice. Zaljubljenica sam u kazalište, Zagreb i pjevanje. Bez Zagreba se ne može, jer on je u krvi!

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori