fbpx

Krešo Golik: Najbolji hrvatski režiser svih vremena

Krešo Golik: Najbolji hrvatski režiser svih vremena

Ulica Kreše Golika smjestila se na zagrebačkom Jankomiru. U nju možete ući iz ulice Velimira Škorpika i njome stići sve do ulice Josipa Lončara, dok nju presijeca ulica Ante Babaje. Ovaj filmski i TV redatelj te scenarist obogatio je našu kinematografiju, svojim djelima unio radost, dramu i zabavu u naše domove i iza sebe ostavio nasljedstvo u kojima će još mnogi uživati.

Odrastanje i prva zaposlenja

Krešo Golik rodio se u svibnju 1922. godine u Fužinama, gdje je i završio osnovnu školu. Nakon osnovne škole u Zagrebu je završio stručnu produženu Grafičku školu 1939. godine. Neposredno pred Drugi svjetski rat postao je članom amaterskog društva Romanija. Od 1945. godine, radio je kao sportski reporter, urednik i spiker na Radio Zagrebu.

Dvije godine nakon odlazi u Jadran film gdje se zapošljava kao redaktor i redatelj mjesečnoga filmskog časopisa Pregled. Godine 1948. režira svoj prvi kratkometražni dokumentarni film, Još jedan brod je zaplovio, koji je osvojio Nagradu Vlade NRH za najbolji scenarij.

Ubrzo je režirao kratki dokumentarni film o seoskim zadrugama pod nazivom Na novom putu, čiji je scenarist bila Vesna Parun.

Godine 1950. stvara igrani film Plavi 9, prvu cjelovečernju komediju u tadašnjoj Jugoslaviji te prvi film sa sportskom tematikom.

Godinu dana nakon toga dolazi do reorganizacije kinematografije te Golik postaje slobodnim filmskim djelatnikom.

Od drama, animiranih filmova i dokumentaraca do urbanih komedija

Sljedeće Golikovo ostvarenje je melodrama Djevojka i Hrast iz 1955. godine. Film prikazuje stiliziranu stvarnost o mukotrpnoj egzistenciji u dalmatinskom zaleđu.

U razdoblju od 1956 do 1957. godine radio je kao voditelj proizvodnje u Interpublicovu Studiju za crtani film, gdje je režiro nekoliko animiranih reklamnih filmova, a idućih osam godina proveo je kao scenarist animiranih lutka-filmova Zora-filma i asistent režije.

Od druge polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća okreće se režiji kratkometražnih dokumentarnih filmova. Tako nastaju dva socijalno angažirana dokumentarna filma, a prvi od njih je film o teškoj svakodnevici mlade radnice naziva Od 3 do 22. Za taj film dobio je 1967. godine Nagradu za režiju u Beogradu i Nagradu međunarodnog žirija kritičara FIPRESCI u Oberhausenu. Drugi film iz te kategorije je film Koliko to vrijedi iz 1969. godine.

Iste godine režirao je dokumentarni film sportske tematike 6 koraka…(do svjetskog rekorda), a godinu prije artistički dokumentarni film Koreografija za kameru i plesače.

Imam dvije mame i dva tate

Godine 1968. režira komičnu melodramu koja tematizira problem razvoda, Imam dvije mame i dva tate, koji je snimljen prema romanu Mirjam Tušek.

Film prati bivše supružnike koji su nakon razvoda upoznali nove partnere. Njihov stariji sin Zoran (Igor Galo) ostao je živjeti s ocem i njegovom novom suprugom dok je mlađi Đuro (Davor Radolfi) ostao s majkom koja je u braku s drugim mužem dobila još jednog sina. Svake nedjelje Zoran odlazi na ručak k novoj obitelji svoje majke, a Đuro novoj očevoj obitelji.

Film je osvojio Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu (Mia Oremović) i Zlatnu arenu za kameru na festivalu u Puli iste godine, a prema anketi 44 filmskih kritičara iz 1999. godine 20 najboljih hrvatskih filmova, zauzeo je 11. mjesto.

Tko pjeva zlo ne misli – najzagrebačkiji film svih vremena

Prema noveli Vjekoslava Majera, Iz dnevnika malog Perice, 1970. godine Golik je režirao film Tko pjeva zlo ne misli, satiričnu glazbenu komediju s radnjom iz zagrebačkog života između dva svjetska rata.

Radnju filma pratimo kroz oči malenog Perice, sina mlade i zanosne gospođe Ana Šafranek (Mirjana Bohanec Vidović) i njenog starijeg muža Franje (Franjo Majetić). Jedne nedjelje na obiteljskom izletu u Samobor svidi joj se elegantni gospodin Fulir (Relja Bašić), koji joj kasnije izjavi ljubav. U gospona Fulira se zaljubi Anina starija sestra Mina (Mia Oremović), stara usidjelica. Franjo misli da bi bilo zgodno gospodina Fulira oženiti s Minom, što se nije svidjelo njegovoj supruzi Ani, a ni gosponu Fuliru.

Film je postigao velik uspjeh kod publike, a 1990. godine proglašen je od filmskih kritičara najboljim hrvatskim filmom svih vremena.

Na zagrebačkom Maksimiru, na Vidikovcu, u lipnju se održava festival Tko pjeva zlo ne misli u čast ovom kultnom filmu.
izvor: dnevnik.hr

Dudek i Regica

Godine 1975. režirao je humorističnu TV seriju Gruntovčani, nastalu prema scenariju Mladena Kerstnera. Serija u 10 epizoda prikazuje život u malenom selu Gruntovec u Podravini prateći zgode i nezgode glavnih likova, Dudeka i njegove žene Regice. Uz njih tu su i neponovljivi likovi Cinobera, Presvetlog, Martina birtaša koji su postali dio folklora i narodnog života u Podravini.

Ostala ostvarenja

Od ostalih ostvarenja Kreše Golika možemo izdvojiti film Ljubica, koji je 1978. godine dobio Brončana arena za režiju u Puli, film Vila Orhideja, Razmeđa i Pucanj.

Godine 1991. režira TV seriju Dirigenti i mužikaši.

Njemu u čast

Od 1979. do 1989. godine Golik je radio kao profesor filmske režije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Dobitnik je nekoliko nagrada za životno djelo, točnije Nagrade Vladimir Nazor, Počasne Zlatne arene Pulskog festivala i Vjesnikove nagrade Jelen na Danima hrvatskog filma. Preminuo je u rujnu 1996. godine u Zagrebu.

Njemu u čast, nagrada za životni doprinos filmu nosi naziva se Nagrada Krešo Golik.

Doajen hrvatskog filma i TV, G. je autor raznovrsna opusa, žanrovski populističkih komedija i TV serija, angažiranih drama te artističkih igranih i dokumentarnih filmova kojima je zajedničko vjerno ocrtavanje individualne psihe i društvenih prilika, stalna crta egzistencijalne tjeskobe te osobito nagnuće k profiliranju ženskih likova.

Hrvatski biografski leksikon online, Krešo Golik

Prema  velikoj anketi magazina Hollywood, provedenoj 1999. godine među hrvatskim filmskim kritičarima, izabran je za najboljeg hrvatskog režisera svih vremena, a gledanost njegovih filmova i serija opravdavaju tu laskavu titulu koju nije lako opravdati.

Izvori:

  • enciklopedia.hr
  • Hrvatski biografski leksikon online
  • Hrvatski filmski ljetopis
  • hrt.hr
  • Petar Krelja, Golik (s potpunijom bibliografijom), Zagreb 1997.

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *