Krvavi most: Deset (ne)poznatih tajni mračne zagrebačke ulice

Krvavi most: Deset (ne)poznatih tajni mračne zagrebačke ulice

U dubokoj noći crni oblaci. Munje sijevaju po gričkim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjaj bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom, koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi u kućama ne spavaju, pale svijeće, križaju se; strahuju nije li propast svijeta.

Marija Jurić Zagorka: Tajna Krvavog mosta

Uvodni citat početak je Zagorkina trilera Tajna Krvavog mosta, jednog od najčitanijih hrvatskih romana, prvog u sedmodijelnom ciklusu romana koji čine Gričku vješticu. Roman svojim čitateljima donosi neobične i tajanstvene zaplete iz vremena kada su stanovnici Zagreba još vjerovali u vještice, a mi ćemo vam približiti neke (manje poznate) tajne najkraće zagrebačke ulice.

Tamna strana gradske povijesti inspirirala je Zagorku na pisanje prvog u ciklusu romana Gričke vještice

  1. Krvavi most danas je kratka i sjenovita uličica koja spaja Radićevu ulicu i Tkalčićevu ulicu. Jedna i druga strana ulice okružene su buticima i modnim kućama, a na uglu ulice nalazi se jedna od gradskih knjižnica, koja nosi ime Marije Jurić Zagorke. U toj se knjižnici još uvijek čuvaju originalna Zagorkina pisma upućena Nadi Volarić, njezinoj dugogodišnjoj suradnici, kojoj je diktirala mnoga svoja djela.

2. Krvavi most podsjetnik je na tamnu stranu gradske povijesti. Na mjestu današnje ulice nekada se nalazio Šareni most, sagrađen kao prijelaz preko potoka Medveščaka, koji je tekao između Gradeca i Kaptola, današnjom Tkalčićevom ulicom. Slobodni kraljevski grad Gradec i biskupski Kaptol bili su udaljeni desetak metara, no njihova je povijest obilježena velikim sukobima. Funkcija mosta je da spaja dvije obale, a on je ovdje fizički spajao, no simbolički razdvajao susjedne gradove. Tek 1850. obje su gradske cjeline ujedinjene.

3. Most je isprva nosio drugo ime – zvao se Šareni most ili Pisani most. Most je bio pogodno mjesto za pokretanje i zaustavljanje napada, a sukobi porijeklo vuku još od 13. stoljeća. Povodi za te sukobe bili su mnogobrojni jer su se Gradec i Kaptol u srednjovjekovnim i novovjekovnim političkim previranjima najčešće nalazili na suprotnim stranama, ali je pravi uzrok sukoba bila susjedska mržnja i želja za profitiranjem na račun susjeda. Nekada su to ostvarivali tako da dobiju više zemljišnih posjeda od onih drugih, nekada da se oslobode od različitih nameta i davanja vlastima, dakle, ljubomora na susjede.

4. U Tajni Krvavog mosta ubojstvo nepoznatog plemića događa se ispod Krvavog mosta. Kroz roman Zagorka priča o povijesti sukoba Gradeca i Kaptola, a osjećaje i postupke njezinih likova oblikuju upravo te stravične legende o zlodjelima na mostu.

Prokleta im bila duša zanavijeke! Morali su odabrati baš Krvavi most, koji ima krvavu prošlost. Morao bih vam pričati dan i noć da bih vam opisao sve krvave bitke što su se vodile na ovom potoku, čitave čete provaljivale su na Grič; svađali su se općine i građani zbog tržnice, zbog desetine, zbog Popova tornja i zbog toga što su mnogi bili zavidni Gričanima na lijepim posjedima u okolici. Zbog svega toga palo je mnogo divnih glava i prolilo se mnogo krvi.

Marija Jurić Zagorka, Tajna Krvavog mosta, str. 18.

5. Povijesni izvori prve sukobe bilježe još u 13. stoljeću. Na potoku Medveščaku i oko njega borbe su se vodile još od druge polovice 13. stoljeća. U to je vrijeme hrvatsko-ugarski kralj bio Andrija III. Arpadović, a njegovi pristaše sukobili su se s kaštelanom Medvedgrada. Jedna verzija te legende kaže da je most već tada zaradio u nazivu svoj nelijep atribut.

Zavada između Gradeca i Kaptola rezultirala je izopćenjem iz Crkve, a sukobe je morao rješavati i kralj osobno

6. U 14. stoljeću rat je dosegnuo takve razmjere da je biskup prokleo Gradec i izopćio ga iz Crkve. Na blagdan svetog Mihaela i Gabrijela u rujnu 1396. Kaptol je počeo prozivati stanovnike Gradeca zbog neplaćanja desetine u vinu i žitu. U srednjem je vijeku bilo uobičajeno da se desetina uroda daje kao porez Crkvi, no kako kanonici nisu mogli dobiti svoja potraživanja, opljačkali su stanovnike Gradeca. Ali tu se priče tek zapetljava. Njih 22 potom su provalila u Šostarsku ves te pretukli, opljačkali i umorili određen broj građana. Susjedi im nisu ostali dužni pa su se organizirali i provalili u Kaptol, ranili nekoliko kanonika, spalili kurije i opljačkali mnoge vrijedne knjige – brevijare, misale te kanoničke udžbenike. Držeći se principa oko za oko, zub za zub kanonici su već sljedećega dana srušili mlinove na Medveščaku i napali tadašnja sela u okolici Gradeca. Usto je biskup na Božić 1396. izopćio Gradec i njegove stanovnike iz Crkve i prokleo ih!

7. Sukobi su bili toliko ozbiljni da je morao intervenirati i sam kralj Žigmund Luksemburški. U srednjem je vijeku izopćenje bila vrlo ozbiljna kazna pa su tako kanonici dali iskopati sve mrtvace ukopane od početka prokletstva jer se smatralo da izopćenik ne smije biti pokopan na groblju (zemlja na grobljima smatrana je svetom zemljom). Povijesni izvori navode da je izopćeno čak 137 građana. Gradec je od 1242. i Zlatne bule Bele IV. bio slobodni kraljevski grad pod izravnom kraljevom upravom pa se u sukob između Gradeca i Kaptola morao umiješati i Žigmund Luksemburški. On je već sljedeće godine u ožujku poslao pismo biskupu Ivanu II. u kojem traži skidanje prokletstva i vraćanje Gradecu svih otuđenih zemljišnih posjeda, a u zamjenu će i jednima i drugima oprostiti zločine. Biskup je skinuo prokletstvo s Gradeca bez pobune i time okončao taj sukob, a prešutno i priznao krivicu Kaptola.

8. Krvavi most se u povijesnim izvorima spominje tek od 17. stoljeća. Pavao Cindrić navodi da se velika svađa dogodila i 1667. baš zbog gradnje mosta jer su Kaptolci i Gradečani redovito jedni drugima rušili ono što bi susjedi sagradili. Kad su 17. studenog 1667. kanonici pokušali urediti svoj dio mosta, došlo je do sukoba oružjem te od tada most i nosi svoje ime.

I tako su vam jednom sklopili Kaptolci i Gričani primirje pa sagradili između Kaptola i Griča most, ovaj ovdje most od drveta. Lijepo su ga obojili šareno i sami ga nazvali Šareni most. No već treće godine mir je nestao iz ljudskih srca. Kao da je sam vrag potaknuo staru mržnju, sve se opet obnovilo. Jednog predvečerja sukobili su se Gričani s Kaptolcima baš na Šarenom mostu. Jedni tuku s jedne, drugi s druge strane. Tuku se i kolju kao nečastivi. Još je sunce bilo gore nad Medvednicom kad su po mostu ležali mrtvi i ranjeni s obje strane. Vele da je krv curila s mosta u potok kao da je netko pustio vodu u mlin. Sudilo se i pred kraljevima, ali nitko nije mogao uskrsnuti mrtve. Na lijepim šarkama Šarenog mosta sušila se krv. Tada su ljudi taj lijepi Šareni most nazvali Krvavim mostom.

Marija Jurić Zagorka, Tajna Krvavog mosta, str. 18.

Od svađa, ratova, izopćavanja i bludilišta Krvavi je most postao simbolom napretka

9, Na uglu Krvavog mosta i Radićeve ulice postojao je elitni bordel Nirvana. Bio je to elitni bordel prepun lijepih djevojaka istančanih manira s kojima su gosti mogli i sjesti, porazgovarati i zaplesati, ako su to željeli. Posluživala su se birana pića, najčešće pjenušci i likeri, a djevojke su nosile najmoderniju odjeću onoga doba. Posjetitelji su većinom bili plemići, vojni vrh te bogati tvorničari i trgovci.

10. Most je srušen 1899., kada je izgrađena Tkalčićeva ulica. Tada je reguliran tok Medveščaka i umjesto njega je sagrađena ulica, koja i danas čuva sjećanje na tu krvavu zagrebačku prošlost. U Ulici Krvavi most, na broju 2, proradila je 1887. prva zagrebačka telefonska centrala i uvela grad u moderno doba. Time je mjesto razdora i mržnje iz prošlosti i simbolički postalo mjesto društvenog napretka u sadašnjosti.

Naslovna fotografija: Beli Zagreb Grad

Izvori:

Marijana Džalo

Magistra sam povijesti i hrvatskog jezika, a u slobodno vrijeme amaterski se bavim glumom, čitam knjige i pišem. Volim putovati i istraživati, najviše srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu povijest te povijest žena i svakodnevice.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori