KunstTeatar: Kazalište ne postoji bez društva za koje i po kojem radi i nastaje

KunstTeatar: Kazalište ne postoji bez društva za koje i po kojem radi i nastaje

Šnjevka, Kunst i kvart ključni su pojmovi za uvod u intervju s ekipom predstave Ti si prvi hrabar koja je svoju premijeru imala 1. listopada u spomenutom KunstTeatru. Autor teksta mladi je i perspektivni Espi Tomičić, nagrađivani Ivan Penović dramu je izrežirao, a na scenu nam je iznosi glumački trio kvarto fantastico Pavle Matuško, Toma Medvešek i Bernard Tomić. U najavi stoji da je predstava nastala prema dramskom tekstu čija je radnja smještena u zagrebačkom kvartu na periferiji grada te da je ideja pisanja teksta proizašla iz želje da u likovima koji ne žele biti dio dramskog teksta pronađu motivaciju za njihovo sudjelovanje. Na pozornicu tako dovode dečke s kvarta koji tamo, tekstualno, završavaju slučajno, a čija se svjesnost o kazališnom procesu i izvedbi događa kroz trajanje same predstave. Njihova se glumačka igra, i želja da nešto kažu, pojačava kako tekst odmiče kraju. Što o čemu i svačemu imaju za reći, pročitajte u nastavku!

Što u ovoj predstavi znači “kvart”?

Espi: Kvart u ovoj predstavi znači enklava koja pripada samo nama, svakom od nas, i kojoj se vraćamo uvijek iznova, bilo da se radi o pokušaju hvatanja sjećanja ili početnoj točci formiranja. Za svakog od protagonista, glumca, pa i redatelja i pisca, kvart ima drugačije značenje, ali on je uvijek utočište i točka udaljavanja i približavanja. Osim toga, u samom tekstu, a i kroz samu izvedbu, kvart je sjecište nastajanja i upoznavanja i prostor gdje, i u odnosu na koji, naši likovi nastaju.

Tvrdog, Dodu i Tikvu lagano je zamisliti kao stvarnu ekipu s kvarta, kako je izgledalo njihovo stvaranje u kontekstu predstave?

Espi: Posuđivao sam materijal za sam tekst od ljudi s kojima sam odrastao i tako je krenula ideja za tekst, a onda su kroz probe i glumci donosili sebe i svoj neki pogled na kvart i dečke s kvarta. Čini mi se kao da sam ja dao klicu ideje, a zajedno smo, svako od nas, pridonijeli razvitku tog teksta. Ovo je prikaz jedne generacije stasale na ulici i u kvartu i kroz izvedbu se pokazuje odrastanje od prve čibe, preko tekmi, do cajki i na samom kraju do formiranja identiteta u kojem je skupljeno sve od navedenog.

Što to ima hrabro u Ti si prvi hrabar?

Ivan: Sve.

U najavi stoji pitanje: “Jesu li se zaista svi kvartovi promijenili nakon svake generacije stasale u njima ili je upravo sazrijevanje ono što ubija kvart kakav smo živjeli?” Što vi mislite?

Bernard: Naravno da se kvartovi mijenjaju sa svakom generacijom koja tamo probaulja kojih 20, 30, 50 ili više godina. Ali mislim da to zapravo nije samo pitanje tih generacija i samo kvarta. Ako izuzmemo onaj osobni sentimentalni pogled na djetinjstvo bez briga, mislim da postoje drugi aspekti koji su posljedica većih globalnih stvari koje utječu na pojedinca, društvo, a samim tim i na kvart kojeg i u kojem žive. Kada promatramo zadnjih stotinjak godina, zapravo puno manje, ne bih rekao da generacije sazrijevaju nego da užurbano trule. Da naravno kao društvo napredujemo svakodnevno, ali u tehnološkom, ekonomskom smislu, međutim ne i kao ljudi. Dapače nazadujemo. Isto je i sa kvartom, odnosno kvartovima, dobivaju fine moderno-urbanističke konture, fasade su nove friške, parkovi se uređuju, ali ispod tih lijepih i vješto izglancanih kontura unutrašnjost trune, i metaforički, a nažalost i doslovno. Mislim da je to ono što stare generacije jasno vide kada gledaju unazad. Ali to je samo moje mišljenje.

Ide li kvart u kazalište ili kazalište u kvart?

Espi: Čini mi se da se događa i jedno i drugo, početak je svakako umetanje kvarta u kazalište, a kroz sam proces i opipavanje se događa da kazalište postaje ono koje pokušava ući u kvart, koje se formira po kvartu, a ne obrnuto. Mislim da je upravo čar kazališta i teksta da kvart, ili nešto drugo, pozove u kazalište, a da se onda prilagodi i stvara po istom jer ne postoji kazalište bez društva za koje i po kojem radi i nastaje.

Mislite li da kazalište treba biti svojevrsni kroničar društvenih prilika i neprilika?

Pavle: Smatram da kazalište jest kroničar društva i okolnosti u kojima se društvo nalazi.  Ako nije aktualno, ako se ne promišlja kako arhaični tekstovi žive i danas, zapravo se po meni tada i ne bavimo kazalištem. U našem slučaju bavimo se nedavnom prošlošću, radnja predstave smještena je u 2000-e, te odrastanjem pa je tematski predstava, naravno, aktualna. Na kraju, mislim da svatko u publici nakon predstave ima drugačije viđenje i kritički stav u odnosu na prikazano.

Što vas je predstava naučila i/ili što ste vi od nje naučili?

Toma: Predstava me na neki način vratila u doba puberteta, nekako kao da mi se cijeli film srednje škole vratio. Zapravo nisam puno naučio, više sam utvrdio gradivo i osvrnuo se prema tom cijelom periodu… Moglo bi se reći da sam pokupio nešto od lika kojeg tumačim, Dodo je nagle naravi, bahat, ali opet i dobar dečko i sve bi dao za svoja dva frenda…

Kakvi su planovi za buduće izvedbe?

Ivan: Nakon premijere i dvije reprize, u studenom smo na rasporedu 5. i 6. U narednim mjesecima do kraja sezone nastavit ćemo u sličnom ritmu, a polagano krećemo dogovarati i gostovanja. Ovakve predstave uvijek su zanimljive na gostovanjima upravo jer govore o mikrozajednicama, kvartovima, specifičnim lokalitetima, u ovom slučaju zagrebačkom, a opet, svaki grad može pronaći sličnosti u svom okruženju, može povući paralelu u okruženju za koje se veže uspomenama ili sentimentom.

FOTO: Karla Jurić

Karla Kostadinovski

Karla Kostadinovski bakalarka je kroatistike te češkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je članica Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih te dramskog studija Teatra Tirena. Od 2017. do 2019. godine radila je kao promotorica i event manager u Hollywood Vanity Clubu. Godine 2018. pridružila se kulturnoj redakciji Radio Studenta i do jeseni 2020. bila je glavna urednica i voditeljica emisije o kazalištu Generalna proba. Od početka sezone 2019/2020. počela se baviti i tehniciranjem na radiju, a počevši s novom godinom bila je glavna urednica kulturne redakcije te je također uređivala i vodila emisiju o mentalnom zdravlju Novi savjet na istom radiju. S kolegicama iz redakcije osnovala je Facebook grupu Umjetnost dolazi vama, platformu za online dijeljenje kulturnih sadržaja. U sezoni 2018/2019. radila je u Službi marketinga, prodaje i odnosa s javnošću Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, prije nego što je otišla jedan semestar studirati u Prag. U sezoni nakon počela je raditi u Kulturi SC, gdje još uvijek radi, i bavi se digitalnim marketingom Kulture SC te kao asistentica u PR-u Teatra &TD. Godine 2020. novinarila je za portal Kulturnog centra Mesnička te sudjelovala u izradi programa. Od jeseni 2020. kazališna je novinarka portala Beli Zagreb Grad. Osnovala je vlastiti kazališni podcast Foajer.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori