fbpx

La Petite Chêrie: Novi brend mlade Zagrepčanke

La Petite Chêrie: Novi brend mlade Zagrepčanke

U vrijeme velikog broja modnih kreativaca još uvijek ima onih koji u inspiraciji svoga života posežu za izradom kvalitetnih unikata. Lana Bilandžić rođena Zagrepčanka, progovorila je za Beli Zagreb Grad o inspiraciji i ideji za svoj novi projekt .

Za početak možeš li nam reći tko je Lana i kako je nastala ideja za projekt?

Samouka fotografkinja po zanimanju, rođena u Zagrebu, zaljubljenica u ljubav, nove ljude, kulture sa svih strana svijeta. Otkako sam bila dijete, uvijek sam bila znatiželjna za sve što je povezano s umjetnošću, bilo to ples, pjevanje, slikanje. Mogu zahvaliti svojoj mami koja je imala toliko strpljenja da me vodi na sve radionice koje sam htjela. Tako sam i završila tečaj šivanja prije par godina koji me vodi sve do ovoga trenutka sada.

Odakle ljubav za modu, šivanje i umjetnost? Jesi li se time htjela baviti odmalena?

Oduvijek sam htjela biti stjuardesa, to mi je stvarno bila želja. Uvijek sam sanjala o dalekim putovanjima. Kako nisam uspjela raditi za veliku kompaniju, odlučila sam sama putovati i kroz moja putovanja sam iskušavala i upijala umjetnost. Moda i šivanje proizlaze iz moje kreativnosti još od malih nogu kad sam kretala na radionice.

Mislim da je jako bitno za djecu da im roditelji dopuste da se izražavaju kako hoće jer djeca zapravo znaju što ih čini sretnima.

Odrasli to nekako zaborave na putu do zrelosti. Jako mi je drago sto sam većinu života pratila svoje instinkte.

Kako je došlo do odluke za odlazak u New York u vašem životu? Možeš li nam iz svoje perspektive dati usporedbu života u Zagrebu i u New Yorku?

Uvijek sam htjela i voljela raditi i život u Hrvatskoj me nije baš privlačio po završetku srednje škole, pri upisu na fakultet. Odlučila sam tada s 19 godina isprobati život u Americi, radeći poslove i snalazeći se kako sam mogla u tom trenutku. Svjesna sam rizika koji sam sebi zadala, ali nisam razmišljala o povratku nazad. Već unazad sedam godina živim između New Yorka, Londona i Zagreba.

Privatni album

Život u New Yorku je jako brz i uglavnom mladi ljudi idu za New York s namjerom da izgrade karijeru. Da živiš i radiš u New Yorku, stvarno moraš voljeti taj grad jer te inače proguta. Cijene stanova su skupe i život općenito. Nekada te to zabrinjava i osjećaš se usamljeno jer dosta ljudi brine uglavnom samo o sebi i svojim ciljevima. 

Takav dojam stekla o većini velikih gradova u kojima sam imala prilike putovati i živjeti neko vrijeme. U Zagrebu nemam takav osjećaj življenja, makar se Zagreb po mom mišljenju dosta promijenio u zadnje 2,3 godine. Ovdje mladi ljudi također imaju svoje ciljeve, no više su okrenuti obitelji i prijateljima. Život se nekako čini jednostavniji i sporiji.

U New Yorku me najviše fasciniralo biti okružena s toliko kultura i nacionalnosti na jednom mjestu. Tamo nije bitno otkuda si, kako se zoveš, jesi li iz imućne obitelji. Svi imamo priliku napraviti od sebe što god mi htjeli i ljudi su uglavnom otvoreni i ne osuđuju. Stekla sam par vrlo dobrih prijatelja koji su mi postali kao obitelj. Poslove sam tražila kada bih tek došla tamo i to su uglavnom bili part-time poslovi dok se nisam počela baviti intenzivno fotografijom. 

Kada i kako si otkrila strast prema fotografiji, što te je inspiriralo? 

Strast prema fotografiji krenula je prirodno kako sam počela putovati. Prvo su to bile fotografije fotkane mobitelom, onda svojim prvim amaterskim fotoaparatom i film aparatom što mi je poklonio moj djed. Nakon par godina shvatila sam da uživam praviti slike, bilo da su to pejzaži ili atmosfere na putovanjima, odlučila sam uložiti u profesionalnu opremu i krenula slikati portrete ljudi koje sam upoznala.

S obzirom na novi projekt La petite chêrie mogli bismo reći da si spojila dvije ljubavi u jednu, fotografiraš za društvene mreže proizvod koji si sama stvorila. Odakle ideja za novi projekt?

Ideja za novi projekt je krenula još prije par godina kada sam posjetila Pariz koji me očarao svojom romantičnošću i jednostavnošću. Tada to nije bila čista vizija kako bi to sve izgledalo ali znala sam da bi htjela vesti na odjeću nakon sto sam gledala slike na ulicama. To su bile linije i obrisi ljubavi između muškarca i žene. Ta ideja se nije mogla izrealizirati jer sam ja još nakon toga nastavljala putovati. Mislim da mi je vrijeme korone savršeno došlo da se smirim i počnem sa svojom idejom koju sam toliko dugo htjela realizirati.

Možeš li nam reći više o samom projektu, materijalu s kojim radiš, inspiraciju za tekst.

La petite chêrie se bavi izradom vizualnih romantičnih priča kroz ručno vezenu odjeću: košulje, majice, torbice. Odjeća je pamučnog sastava tako da je jako ugodna na koži i zasada se bazira na osnovnim bojama, crnim i bijelim. Kako je svaki vez ručno vezen, ima malih odstupanja u ilustracijama što svaki komad odjeće čini unikatim. To je dugotrajan proces i šije se po narudžbi.

Inspiracija dolazi iz moje ljubavi prema emancipiranoj ženi, koja i sama pokušavam biti. Volim jake žene i koje znaju što hoće u svome životu. Isto kao što je žena jaka, ona može biti slaba kada je zaljubljena i to nije ništa loše. Inspiracija isto tako dolaze iz romantike i ljubavi.

La petite chêrie
Privatni album

Je li ovaj projekt nešto s čim bi se mogla baviti u budućnosti, s obzirom da ne voliš biti na jednom mjestu radeći nešto što te ne čini sretnom?

Iskreno, ovaj projekt je zapravo krenuo kao hobi i počela sam tako da sam postavljala slike i videe na instragram za ono što sam radila i ono što mi se sviđalo. Krenula sam sa šivanjem onoga što bih prvenstveno ja nosila, a onda se počelo sviđati i mojim prijateljima i pratiteljima. Moj stil odijevanja je minimalistički, tako da su i ove kreacije isto takve.

Anđela Knez

Magistra geografije i članica europske mreže mladih geografa (EGEA). Volim geografiju, ples, kulturu, povijest i urbanizam grada. Slobodno vrijeme koristim za brojne volonterske aktivnosti, istraživanje grada Zagreba te igru i šetnju sa psom.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *