Lana Hudina: Nešto me jednostavno vuklo da se predam crtanju i u to uložim cijelu sebe

Lana Hudina kreativna je duša koja stoji iza brenda Lana’s DuckAss. Kako je sve počelo, gdje je pronašla inspiraciju i gdje najviše u Zagrebu voli provoditi vrijeme, otkriva u nastavku.

Cijela priča počela je zapravo u vrijeme dok ste crtali po rubovima bilježnica. Sjećate li se trenutka i kojem Vam se dogodilo “switch” i u kojem ste rekli: “Hej, pa ovo bi mogao postati posao, a ne samo hobi”. 

Ne sjećam se točno dana i sata, no sjećam se kada sam shvatila da me više crtanje samo navečer i vikendima ne zadovoljava. Tada sam s još dvije kolegice radila na uređenjima interijera i grafičkom dizajnu – posao koji sam voljela, no s vremenom smo ušle u rutinu i vidjela sam da mi ovo samo moje daje više slobode, opušta me i veseli te da naginjem ka tome da to radim svaki dan, cijeli dan.

Počelo mi de događati da kroz dan stvari odrađujem misleći na večer i na to kako ću napokon crtati. Također, dogodilo se i to da su svi ostali segmenti života trpjeli što isti nije bilo dobro rješenje. Vidjela sam da ovo ima potencijala i nešto me jednostavno vuklo da se predam tome i uložim cijelu sebe. Rijetko kada donosim odluke iz glave i kalkulacija, većinom potiču iz srca pa je tako došla i ova.

Jedna od prvih narudžbi bile su ilustracije s hrvatskim izumiteljima. Kako ste, na osnovu njih, došli na ideju da probate crtati zagrebačke lokalitete?

Nakon izumitelja shvatila sam da bi bilo zgodno napraviti još poneku seriju, te sam napravila Taubeke, oni su bili vezani za Valentinovo, ali više u smislu ljubavi u svakodnevnim situacijama, a ne nekim velikim i filmskim gestama. Onda je uslijedio Zagreb. Rođena sam Zagrepčanka, kao i moji roditelji te neopisivo volim ovaj grad. Tako da je taj korak crtanja znamenitosti bio neizbježan.

Ideja je bila predstaviti i neke manje zastupljene dijelove grada za koje smatram da su posebni kao što su 16. meridijan i Cibonin toranj. No, s vremenom su ipak prevladale klasične znamenitosti. Kako se proizvodi s tim ilustracijama prodaju u trgovinama, turisti ipak žele doma ponijeti nešto reprezentativno za ovaj grad, kao što su Uspinjača, Lotršćak ili Katedrala. Rijetki stignu do Maksimira ili Medvedgrada i to mi je jedino žao. S godinama mi se i stil mrvicu promijenio. Počela sam detaljnije crtati pa već neko vrijeme koketiram s idejom redizajna zagrebačkih crteža.

Koje su Vaše omiljene zagrebačke ilustracije?

Joj, ovo je teško pitanje! Mislim da mi je najdraža, od prvih zagrebačkih ilustracija, Uspinjača, a kasnije sam napravila jednu gdje je i Manduševac. Šestinski kišobrani, Manda i Katedrala pa je na njoj nekako sve okupljeno.

Nedavno sam radila ilustracije za novu Domino’s pizzeriju, prvu u Hrvatskoj i sve su motivi Zagreba. Te ilustracije su malo ozbiljnije već samim time što su crno bijele i s njima sam jako zadovoljna. Sve zajedno na hrpi su baš onakve kakve sam zamislila da budu te mislim da lijepo predstavljaju Zagreb.

Koji lokalitet u Zagrebu još niste nacrtali, ali imate u planu?

Iskreno, ne bih više nadopunjavala seriju upravo zbog te različitosti u tehnici koju sam ranije spomenula, tako da niti ne razmišljam o tome. No, ako bi hipotetski proširivala istu, definitivno bi Botanički vrt bio na vrhu popisa. Tu bi se još našao i Cvjetni trg i Glavni kolodvor sa Tomislavcem. Markovu crkvu već imam, no nikako da ugleda svjetlo dana. 

Gdje se sve mogu kupiti Vaši radovi?

Moji proizvodi se mogu kupiti putem Web shopa, Facebooka ili Instagrama. Takodjer, određeni proizvodi prodaju se u Take me home shopu u Tomićevoj, Galeriji Link te Rački i kćeri u Radićevoj, Nautilus shopu u Bakačevoj te Tin art galeriji u Ozaljskoj.

Kako izgleda Vaš običan radni dan?

Srećom pa nemam običan radni dan, a to je ogroman razlog zašto volim svoj posao. Nekada idem u ured, co-working prostor gdje pripremam ilustracije za tisak, bavim se PR djelom, dogovaram suradnje. Nekada imam sastanke koji znaju biti u 9 ujutro ili u 9 navečer. Ima dana kada samo pakiram i pripremam isporuke, nosim na poštu ili u trgovine.

Svi mi govore da bi za taj dio trebala naći neku ispomoć, a ja pokušavam objasniti da mi odlično sjednu takvi dani gdje praznim mozak i odrađujem fizikaliju. Ima dana kada manijakalno crtam jer pritišću neki rokovi. Sve u svemu, vrlo raznoliko. Naravno, ima dana kada usred tjedna odem na Sljeme ili na neki izlet, ali zato u nedjelju navečer radim. Vrlo nepredvidljivo i podložno promjenama, ovisno o mom raspoloženju – jako sam zahvalna da si to mogu priuštiti jer iskreno ne znam kako bi radila istu stvar svaki dan od 8-16 sati.

Mjesta gdje Vas u Zagrebu možemo najčešće sresti?

Pa, u mom stanu u centru Zagreba. Volim biti doma i volim se družiti sa svojim životinjama i biljkama, dosta mi je potrebna samoća. No, kada nije, Cafe u Dvorištu je moje omiljeno mjesto, tamo odrađujem i puno sastanaka, ali i privatnih veselja. Često šećem gradom: đir preko Cvjetnog, Gornjeg grada, pa dolje preko Tkalče, Zrinjevca i Strossa. Volim obići i buvljak na Britancu nedjeljom.

Klupice su mi draže od klubova, osamljenija mjesta su mi draža od Bogovićeve. Primjerice, češće ću otići u napušteni sanatorij na Medvednici, nego na neki koncert u Vintageu. Volim grad po ljeti kada je prazan i radnim danom po noći. Volim ga i po zimi kada su ulice prazne jer su svi negdje na toplome. To su neki trenutci kada nema prepreka između mog grada i mene. Iako, volim ga vidjeti živog, ali samo u prolazu, a ja ću se zadržati češće negdje gdje nisu svi.

Biste li voljeli surađivati s nekim dizajnerom/brendom?

Jako volim suradnje i većinom su sve ispale baš dobro i uspješno. Nemam neke brendove i osobe na pameti, to je uvijek došlo spontano. Primjerice, Ivan Alduk me jako iznenadio i napravili smo uspješnu suradnju. Suradnja s HGSS-om je bila ekspresna i vrlo uspješna, s Ljekarnama zagrebačke županije surađujem već više godina, a Good Food je ovoga Adventa bio divan. Razna vrata se otvaraju kada ne planiraš i držim fige za što više takvih projekata.