fbpx

Lavoslav Ružička: Prvi hrvatski nositelj Nobelove nagrade

Lavoslav Ružička: Prvi hrvatski nositelj Nobelove nagrade

Lavoslav (Leopold) Ružička rođen je 13. rujna 1887. u Vukovaru. Ružičkin je otac Stjepan /Stefan/ Ružička bio češkoga (otuda i prezime Ružička) i hrvatskoga podrijetla, a majka Amalija /Amalia/ (rođena Sever) hrvatskoga i njemačkoga podrijetla. Ružičkini preci bili su zemljoradnici i obrtnici, a otac je bio bačvar i vatreni hrvatski domoljub. Otac mu umire kada je Ružička imao svega četiri godine (1891.), pa majka s njime i njegovim mlađim bratom odlazi u Osijek, u svoj rodni grad, gdje žive s njegovim tetama Katarinom i Emom Prukner u zajedničkome kućanstvu.

Ružička – desno brat Stjepan, izvor: Hrčak

U Osijeku Ružička pohađa i završava pučku školu (1894.-1898.) i klasičnu gimnaziju (1898.-1906.). Bio je dobar, ali ne i izuzetan učenik. Kao dječak bio je religiozan i razmišljao o tome da postane svećenik, ali je poslije tu ideju napustio. Ružičkino podrijetlo i strogi odgoj njegove majke snažno su utjecali na formiranje njegova karaktera, pa je cijeli život ostao jednostavan čovjek s izrazitom puritanskom crtom i velikim nepovjerenjem prema pretjeranome intelektualizmu.

Studij kemije i doktorat u Karlsruheu

Leopold je Ružička odlučio studirati izvan Austro-Ugarske Monarhije zbog nepovoljnoga položaja slavenskoga življa u njoj. Odlazi na studij u Technische Hochschule u Karlsruheu. Zbog skromnih financijskih mogućnosti, Ružička je odlučio što brže završiti studij, pa je tako samo nakon dvije godine studija diplomirao s diplomskim radom o reakcijskoj kinetici ketena (1908.).

Odmah je nastavio raditi na doktorskoj disertaciji iz organske preparativne kemije uz samo šest i pol godina starijega Hermanna Staudingera. Ružička doktorira 1910. s disertacijom naslovljenom Über Phenylmethylketen i kao osobni asistent nastavlja raditi uz Staudingera na ispitivanju aktivnih sastojaka insekticidne biljke Pyrethrum cinerariifolium (dalmatinski buhač) do 1916.

Rodna kuća Lavoslava Ružičke, izvor: Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek

Blistava karijera

Zahvaljujući svojem radu na terpenima, Ružička habilitira i postaje 1918. privatni docent na ETH i 1920. na Sveučilištu u Zürichu, a 1923.bude imenovan titularnim profesorom na ETH. Ni jedno od tih zvanja nije bilo povezano sa stalnom plaćom, ali su mu dopuštala da ima svoje vlastite doktorande. Radio je marljivo, produktivno i kvalitetno, ali mu se položaj na ETH nije promijenio, jer ni Staudinger, koji mu tada još uvijek bio njegov neposredni nadređeni, a ni Robert Ghnem, predsjednik ETH, nisu mu bili skloni.

Ružička je bio prvi kemičar koji nije bio Nijemac i prvi švicarski državljanin, kojemu je bila po nuđena Katedra za anorgansku i organsku kemiju na ETH-u. Da je smatrao svoj povratak u Zürich konačnim, vidi se i po tome što je odmah po povratku kupio gradilište u blizini ETH-a i izgradio kuću u kojoj je živio do smrti.

Ružička je ETH-u ostao na mjestu profesora i šefa Laboratorija za organsku kemiju do mirovine 1957. Na tome položaju ga je naslijedio naš drugi dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, Vladimir Prelog. Nakon odlaska u mirovinu, Ružička je samo povremeno dolazio na ETH, a nastavio je djelovati kao savjetnik u tvornici Sandoz AG u Baselu.

Znanstveni rad na granici bioorganske kemije i biokemije

Ružička je radio u doba kada su analitičke metode i metode strukturne analize bile u povoju. Svi su se njegovi strukturni dokazi temeljili na klasičnoj preparativnoj kemiji i njegovoj intuiciji, pa se poslije pokazalo da su neki njegovi zaključci bili pogrešni. Bez obzira na sve, Ružička je bio vrstan organski kemičar, koji na svoju štetu nije previše vjerovao fizikalnim kemičarima.

Nobelova nagrada za kemiju

Ružička je prvi Hrvat koji je dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1939. Te je godine Nobelovu nagradu za kemiju također dobio i 36-godišnji njemački kemičar Adolf Frederick Johann Butenandt (1903.-1995.), kojemu nacistički režim nije dopustio primiti je. Ružička je Nobelovu nagradu dobio za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima, a Butenandt za svoja istraživanja spolnih hormona. Zbog ratnih prilika, Ružička nije mogao otići u Švedsku po nagradu, pa mu ju je uručio 16. siječnja 1940. švedski veleposlanik na posebnoj svečanosti održanoj na ETH, a nobelovsko predavanje održano je u Stockholmu nakon Drugog svjetskoga rata.

Izvori:
Magdalena Kuleš

Magdalena Kuleš

Završila sam diplomski studij informacijskih znanosti, smjer arhivistika i informatologija. Zaljubljenica sam u francuski jezik i kulturu, vintage i putovanja. U slobodno vrijeme bavim se pjevanjem, čitam knjige, posjećujem kino i kazalište.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *