Lea Brezar: Nikada ne znate na koja ćete vrata pokucati i tko će ih otvoriti

Učenje vlastitim iskustvom jedini je put do istinske promjene. Opiranje životu i njegovim izazovima može nas, i često nas odvede na kolosijeke koje smatramo da ih nismo izabrali. Kada bismo osvijestili da je putanja po kojoj se krećemo tijekom života zapravo odabir (iako nekad i nesvjesni), a ujedno i lekcija koju, nekada uspješno, a nekada i neuspješno savladavamo, mogli bismo prekinuti taj niz odgađanja i zaronivši u sebe, započeti dijalog sa svojim unutarnjim vodičima (arhetipovima), koji vodi upravo tamo gdje trebamo biti.

Lea Brezar, Ogledala

Citat koji ste upravo pročitali prigodna je najava teme najnovijeg romana Ogledala spisateljice, pjesnikinje, poduzetnice i stručnjakinje za komunikacije i odnose s javnošću Lee Brezar, s kojom smo razgovarali o njezinom književnom radu, dharmičkom menadžmentu koji provodi kroz svoj rad, o privatnoj gimanziji Epoha, njezinoj životnoj inspiraciji i još mnogočemu.

Osim što ste veoma uspješna književnica, Vi ste i poduzetnica. Sjećate li se koji su Vam bili najveći izazovi pri osnivanju tvrtke, a koji su Vam najveći izazovi tijekom svih godina poslovanja?

Prvih pet je najteže. Teška je činjenica da ste ograničeni budžetom i druga da plivate među rastom i padom poslovanja, sve do trenutka dok se vaš mali sustav ne posloži, dok ne odradite dovoljno projekata i počnete klijente dobivati po preporuci. Balansirati na tim valovima, a da pritom ne izgorite, možete samo onda kada ste u miru sa sobom i svojim vrijednostima. Mi smo se od samog osnivanja tvrtke oslonili na vrijednosti koje su nam obilježile poslovanje i to su bili naši temelji. Jedan od njih je zaposlenik je uvijek na prvom mjestu. U takvim okolnostima preživite najteže trenutke jer niste sami.

Naglasila bih da je kod poduzetništva najteže i najvažnije naučiti prilagoditi se oscilacijama u poslovanju, planovima koji se mogu izjaloviti i pripremiti uvijek plan B. Ili: Što ću ako ne ostvarim plan?. Imajući na umu taj scenarij, možemo nastaviti s izvođenjem plana – u manjem obimu, s rezanim troškovima i prilagođeni danoj situaciji.

Prvi se pamte, kažu. U kojem ste trenutku odlučili objaviti prvu knjigu? S kojim ste se strahovima i izazovima tada susretali i postoje li oni i danas pri objavljivanju svake nove, a u Vašem je to slučaju čak deset knjiga?

Što se tiče prve knjige – ona je bila zbirka pjesama Oda godinama. Vjerovala sam da će poezija iz mog pera donijeti jedno izvjesno osvježenje na književnu scenu jer je pitka, komunikativna, motivacijska i inspirativna. Tako je i primljena od čitatelja stoga se iskorak u samoizdavaštvo pokazao dobrom odlukom. Izazov je voditi cijeli proces samostalno, no kako sam poduzetnik i stručnjakinja za odnose s javnošću – postavila sam se prema samoizdavaštvu kao prema projektu koji bih vodila za klijenta.  Svaka nova bila je jednostavnija, ne za pisanje – ali za plasman. Veliku prednost dale su mi društvene mreže na kojima sam izgradila krug pratitelja te su moje promocije knjiga zato posjećene.

Koliko je teško objaviti knjigu u Hrvatskoj?

Ukoliko imate znanja i novaca za taj poduhvat – vrlo je izgledno da ćete uspjeti. Ali morate biti spremni da cijelu priču ispočetka gurate sami. Od uređivanja pa do promocije. Tu se najviše vidi vaša kreativnost i hrabrost te ono najvažnije – upornost. Nikad ne znate na koja ćete vrata pokucati te tko će biti taj tko će ih otvoriti.

U mom slučaju putovanje u književnost započelo je s Alis Marić, najpoznatijom hrvatskom blogericom kojoj sam dostavila svoju zbirku pjesama Oda godinama za čije je treće izdanje napisala i predgovor.  Za svoje ostale knjige angažirala sam urednicu Sandru Pocrnić Mlakar s kojom još uvijek surađujem. Sandra je velika podrška i njeno je iskustvo golemo. Iza svake dobre knjige stoji isto takav urednik.

Žalosno je što smo kradljivci sreće najčešće mi sami, rečenica je koja stoji uz naslov Vaše predzadnje knjige. Na koji način krademo svoju vlastitu sreću? Zašto to radimo i kako to izbjeći?

Krademo si sreću kada kompromitiramo vlastite vrijednosti radi novca, položaja, moći, ljubavi… O tome sam pisala u romanu. Što znači biti slijep na životne lekcije i upozorenja koja dolaze iz života. Ignoriramo li ih, definitivno će život biti još nemilosrdniji. Stoga otvoriti um i srce za novo, za promjenu, sigurno sprečava taj neželjeni ishod.

Kradete li Vi, ponekad, svoju vlastitu sreću?

Više ne. Već dugo sam posvećena svojoj vlastitoj svrsi.

Podnaslov Vaše knjige Izvan okvira glasi: Postavljanje novih temeljnih načela u životu i poslovanju. Koja su Vaša temeljna načela u životu i u poslovanju?

Ljubav i istina. Jedno bez drugog ne ide. To su načela kojima se već dugo vodim i kojima me doveo život. Nakon 18 godina poduzetništva, ukoliko ste spremni na promjenu i lekcije – mnogo naučite. Rad na sebi prva je i temeljna postavka. Nema idealiziranja, istina je jedini pravi vodič. Život je pun uspona i padova i o tome pišem u svojim knjigama.

Self-help, u koji rado svrstavam svoje knjige, smatram korisnim za osobni rast – onda kada je u službi promjene i djelovanja. Ne samo filozofije i pozitive, jer teško je da ćete baš uvijek imati pozitivan stav prema svemu. U knjizi Izvan okvira opisujem život naše agencije i onoga s čime smo se kao poduzetnici i poslodavci nosili tijekom tih promjena. Temeljne vrijednosti najvažniji su dio priče – jer ćete na njima graditi ostalo. Posebice odnose.

Možete li objasniti što je dharmički menadžment i kako ste ga prilagodili vlastitom poslovanju?

Dharmički menadžement je poslovanje sa svrhom u čijem je središtu čovjek sa svim svojim aspektima – umom, srcem i dušom.  Dharmički menadžement ne prilagođavate – vi ga živite. On znači da ste u izgradnji vlastitog posla posvećeni nečem većem od sebe i ega. To znači da služite drugima kako biste ostvarili svoj poslovni cilj. Znači da posao vidite kao priliku za učenje ne samo osam satnu priliku za zaradu. To znači da su članovi vašeg tima dobro upoznati s vrijednostima prema kojima živi vaša kompanija, te ih žive zajedno s vama. Za zaposlenika je kultura organizacije vrlo važna – ona je ta radi koje će biti motiviran, radi koje će zasukati rukave i dati sve od sebe. Dharmički menadžment ima svoje alate kojima svim članovima tima može pomoći da se ostvare u poslu, što je presudno važno za zadovoljstvo zaposlenika.

Jedna ste od osnivačica privatne jezične gimnazije Epoha, koja radi po waldorfskoj metodologiji. Koje je Vaše iskustvo s waldorfskom pedagogijom i kako je voditi jednu školu kao spisateljica i marketinška stručnjakinja?

Ja sam suosnivačica EPOHE, privatne gimnazije i obavljam poslove odnosa s javnošću. U proces osnivanja škole ušla sam sa svojom dragom prijateljicom Renatom Brekalo koja ima veliko iskustvo u upravljanju ustanovama, te je Renata Brekalo ujedno i ravnatelj naše škole. Školu vodimo skupa, svaka je zadužena za jedan dio poslovanja, ali svim važnim pitanjima bavimo se skupa.

Pred nama je prva generacija srednjoškolaca i naš tim nastavnika vodit će pedagoška voditeljica Jelena Acman. Ono čega smo Renata i ja svjesne je da je za kvalitetno upravljanje – u ovom slučaju školom, potrebno imati dobar tim. I tome smo težile. Tako da bi to bio odgovor na Vaše pitanje – zajedništvo je ključ.

Kakvi su Vam ljudi najveća životna inspiracija?

Najveću inspiraciju daju mi životni izazovi. Tu crpim inspiraciju za stvaranje – u svakom smislu. U književnosti, u biznisu, u odnosima.

Kod ljudi – inspirira me autentičnost.

Kako biste opisali Leu prije deset godina, Leu danas i kakva Lea biste voljeli biti za deset godina?

Radije bih rekla da ću biti ono što mi život donese – putnik i učenik. Jedino tako smo spremni za rast. Na putovanju s jednom namjerom – naučiti. Možda bih se mogla opisati jednom pjesmom.

Nikad ne zaboravi tko si

Nikad ne zaboravi tko si
I gdje si bio prije zvijezda
Dok si s nadom boravio
Snujući iz gnijezda
U kojem si pleo čiste želje niti,
Ne zaboravi tko si
Jer opet to možeš biti.