Leo Anđelković: Jedino istinito značenje pjesme jest ono koje u danom trenutku slušatelj osjeti

Leo Anđelković: Jedino istinito značenje pjesme jest ono koje u danom trenutku slušatelj osjeti

Producent je zagrebački pop rock bend koji se, nakon pet objavljenih singlova predstavio baladom ‘Probudi me u snu’ na kojoj su ugostili svjetski priznatog gitarista Yogija Lonicha i Antoniju Vrgoč Hrepić kao prateću vokalisticu. Povodom novog singla, razgovarali smo s Leom Anđelkovićem, Istrijanom sa zagrebačkom adresom, glazbenikom, tekstopiscem i skladateljem.

Prije samo nekoliko dana, objavili ste novi singl, Probudi me u snu, pjesmu koja nas je kadrovima spota poslala, kako se trenutno čini, svjetlosnim godinama u prošlost, na zagrebačke ulice na kojima ljudi bezbrižno šeću bez maski, sunce prži svojim zrakama dok proročanski pjevate: Odnesi me u paralelni svijet gdje živi mir. Jedno tipično i jedno netipično pitanje. Zašto ste pjesmu objavili tek sad? Da je cijela prošla godina bila samo jedan ludi san i da imate moć promijeniti taj san – što biste napravili?

Prije svega, hvala na pozivu za intervju i želim vam puno sreće s portalom koji je po mom skromnom mišljenju jedan od kreativnijih i detaljnijih portala u moru današnjih informacija.

Probudi me u snu je nastala ohoho prije ovih nedaća pa je tim više priča oko nje zanimljivija i, kako ste rekli, proročanska. Naime, radi se o pjesmi koja može imati puno različitih značenja, a jedino istinito jest ono koje u danom trenutku slušatelj osjeti.

Tako smo i mi, šokirani novonastalom situacijom došli do zaključka da je prošla skoro godina dana od početka pandemije, a da mi nismo objavili niti jedan singl. Onda je, igrom slučaja, došlo do videa koji je primarno bio namijenjen jednoj drugoj svrsi, a na samu pomisao kako bi slika Zagreba kakav je bio prije potresa savršeno sjela na pjesmu, obuzela me jeza. Zamolio sam našeg dugogodišnjeg prijatelja i redatelja ako bi to mogao spojiti. Na prvo gledanje je cijeli bend reagirao pozitivno i odlučili smo to pustiti u eter. Zašto tek sad ? Zato 🙂

Na ovo netipično pitanje odgovor je vrlo tipičan, da mogu taj san promijeniti izbrisao bih koronavirus s lica zemlje, izbrisao bih oba velika potresa i vratio bih sve nastradale od COVID-a i potresa na ovaj svijet.

Kao dio Producenta, prošli ste male i velike bine. Koja je Vaša najveća želja za Producent – gdje biste najviše od svega voljeli svirati i što uopće smatrate najvećim uspjehom?

Najveća želja za Producent mi je da ostanemo prijatelji zauvijek, da stalno stvaramo nešto novo i da što više sviramo. Male ili velike bine, uopće nije bitno. Svakako velike bine imaju svoje prednosti, ali ona srž zbog koje smo tu su klubovi u kojima smo nekako fizički bliže publici, i u kojima svaka slika na zidu i svaki najmanji detalj kluba nose neku uspomenu koja nakon svirke ostaje u našem sjećanju doživotno.

Nema nekog posebnog mjesta gdje bismo željeli svirati, a najvećim uspjehom smatram to što smo se uopće okupili kao bend i što smo do sad opstali i u ovim užasnim trenucima za glazbu.

Da netko piše knjigu o Producentu, kako biste voljeli da se zove te kako biste voljeli da glasi prva rečenica?

Volio bih da se zove Producent, a prva rečenica bih volio da glasi: Bilo jednom ne tako davno…

Reakcija na Vašu pjesmu Smiješi se, od prije nekoliko godina, gotovo je ista i dan danas. Jednom ste prilikom rekli kako biste voljeli snimati ljude dok gledaju spot. Koji je posljednji spot koji ste gledali, a da Vas je potpuno oduševio? Kada ste se zadnji put nasmijali od srca i kojim povodom?

Posljednji video koji sam gledao i da me oduševio jest video za pjesmu Self, Stevena Wilsona, u kojem pomoću umjetne inteligencije i deep fake tehnologije ukazuje na jednostavnost kompjuterskih programa da zavaraju zdrav razum i da vjerujemo da gledamo i slušamo nekoga tko je u stvarnosti netko sasvim drugi (sablasno, ali događa se u životu koji trenutno konzumiramo).

Smijem se kao budala doslovno svaki dan, a danas me je recimo dobro nasmijao meme na Facebooku u kojem baka Smilja (97) kaže da jedva čeka da se otvore kafići da može opet prijavljivati buku. Sjajno! Čestitke autoru.

Bavite se produkcijom, audiom, videom – praktički možemo reći da ste se dali u sve. Kada biste mogli birati – biti najbolji na svijetu u samo jednoj stvari i ne znati apsolutno ništa o ostalima ili vrlo dobro poznavati puno različitih područja – što biste izabrali? I koja je to jedna disciplina u kojoj biste željeli biti najbolji na svijetu da možete?

Imao sam neku ludu sreću da sam brzo svladao svega čega sam se primio. Naravno, uz jako puno truda i rada, a ponekad i nemogućnosti da nešto ostvarim. Videospotove sam primarno počeo raditi zato što si ih nisam mogao priuštiti, odnosno oni koje sam si mogao priuštiti bi izgledali puno lošije nego da sjednem sam i satima, tjednima, nekad mjesecima snimam, montiram i sve ostalo, a tako sam najviše i učio. Sad imamo sjajnu video ekipu oko sebe tako da bi bilo suludo da se petljam u to jer imam potpuno povjerenje u njih, a ponekad čisto iz zabave ili usluge nekome nešto snimim u video formatu.

Da mogu odabrati samo jednu disciplinu u kojoj bih želio biti najbolji na svijetu, to bi bila Najbolji Otac, ostalo se sve lako nauči.
 

Možete li definirati sliku današnjeg društva i stanje na hrvatskoj glazbenoj estradi?

Bogu za plakat’! (Čast izuzecima).

Svirali ste u brojnim bendovima i prije Producenta. Čak i u vrijeme kada nije bilo društvenih mreža. Koliko se toga promijenilo dolaskom potonjih u Vašem slučaju? Kakva je atmosfera na koncertima bila tad, a kakva je danas?

Puno se toga promijenilo, ali mislim da to nije utjecalo na atmosferu na koncertima koliko je utjecalo na same izvođače.

Prije nisi svirao pod budnim okom interneta i ako pogriješiš ili se sapleteš i padneš nisi odmah live pred tisućama ili milijunima ljudi, da ne govorim o piratiziranju koncerata itd.

Zato neki bendovi, poput Toola koje sam slušao uživo u Memphisu, imaju strogu zabranu uporabe telefona za vrijeme koncerta, koliko god me to nerviralo jer ne mogu snimiti takvo nešto spektakularno, toliko držim da je Tool u pravu i da treba generacije educirati da je ljepše koncert gledati uživo nego kroz ekran mobitela, pogotovo ako si na licu mjesta.

Na zadnjoj pjesmi je frontmen Maynard uz riječi znam da postoji uređaj koji vas od početka koncerta žulja u džepu ipak dozvolio publici da izvade telefone i snime i slikaju što žele, cijela dvorana je zasvijetlila kao reflektori na Maksimiru. 🙂

Što je za Vas Zagreb?

Zagreb je moj drugi dom. Prvi je zauvijek moj rodni Novigrad, ali u Zagrebu sam već 12 godina i imam toliko prijatelja i suradnika da jednostavno ne mogu pomisliti da živim negdje drugdje.

Zagreb je grad u kojem se morao dogoditi strašan potres da bi se ljudi koji tu žive osjetili nesigurno, to dosta govori o tome što Zagreb zapravo jest.

Što smatrate svojim najvećim karijernim uspjehom?

Hm, došli smo i do teških pitanja. 🙂 Pa, jako mi je teško reći ili izdvojiti neki uspjeh jer je i najmanji uspjeh za mene jako važan. U 20 godina bavljenja glazbom svaki mali pomak za mene je bio veliki uspjeh, i smatram da bi to tako trebalo i ostati tamo negdje do penzije.

Ako bih morao baš izdvojiti neke situacije to bi bile prvi album mog rock benda Baltazar, okupljanje Producenta, odlazak u Memphis sa svojim dugogodišnjim prijateljem Denisom Makinom na International Blues Challenge, odlazak u New York na miksanje našeg albuma i zatim opet Memphis, na miksanje albuma grupe Sunnysiders.

Jedan od karijernih uspjeha koji bih posebno mogao izdvojiti jest sviranje na nekoliko turneja, a i naposljetku produciranje albuma blues gitariste koji se zove Norman Beaker i koji je član Blues Kuće Slavnih.

Jedan mi je prijatelj iz Chicaga rekao: Leo, pa ti si svirao s takvom facom, na kraju si ga nakon par turneja doveo u ZAGREB, snimio i isproducirao album s njim.. Pa tko to tako radi čovječe??!

Moram priznati da me ta rečenica jako razbudila i ne mogu sakriti ponos što nam je to uspjelo. Iskoristio bih priliku zahvaliti svima koji se smatraju zaslužnima što se to ostvarilo, jer nikad ništa nisam uspio sam, ekipa je uvijek bila beskompromisno uz mene i neizmjerno sam im zahvalan na tome.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednji koncert na kojem ste bili: Drugi Način, Boogaloo.

Posljednji album koji ste kupili: Dobar.

Instrument koji biste voljeli naučiti svirati: Harfa.

Najbolja svirka koju ste imali u Zagrebu: Sve.

FOTO: Leo Anđelković – privatna arhiva

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori