Livio Berak: Siguran sam da slušatelja i poklonika rock’n’rolla u Hrvatskoj ima u tolikom broju da zaslužuje malo veću zastupljenost u medijima

Nakon odlično prihvaćenog prvog singla Hoću novi život, Livio Berak korak je bliže svom prvom studijskom izdanju. Pjesma Bez tebe ne mogu, koju je objavio u siječnju ove godine, a koja će se također naći na albumu prvijencu, prikazuje novu dimenziju talentiranog glazbenika koji već dugi niz godina nastupa s kultnim Divljim jagodama. Odlučili smo razgovarati s Liviom i saznati kako se snalazi u solo vodama, što misli o trenutnom stanju na glazbenoj sceni, ali i čemu se najviše raduje.

U srpnju 2020. objavili ste pjesmu Hoću novi život i njome unijeli val iznenađenja i brojnih naklapanja u hrvatskoj glazbenoj industriji. No, jasno ste dali do znanja da ne idete iz Divljih jagoda i da apsolutno možete uskladiti solo karijeru i karijeru u Jagodama. Ono što nas zanima je, bez obzira koliko solo karijera bila promišljen potez, postoji li nešto što Vas je ipak iznenadilo kada ste zaplovili solo vodama i nešto na što Vam nitko do tad nije ukazao?

Iznenađenja ima posvuda, pa tako i u glazbi. Dugo godina se bavim glazbom i moram priznati da sam prošao kroz rane situacije, od neplaćanja, do otkazivanja koncerta netom prije samog izlaska na binu. Shvatio sam da je, nažalost, i to neizostavni dio kroz koji jedan glazbenik mora proći. Što se tiče solo karijere, to danas nije ništa neuobičajeno, mnogi su članovi nekih bendova, a istovremeno rade solo projekte. Sve se može uskladiti. Što se mene tiče, jednostavno se dogodio pravi trenutak. Nažalost, loša situacija s COVID-19, otkazivanje koncerata, otkazivanje svega općenito, meni je stvorilo dovoljno vremena da napokon realiziram svoj solo projekt, i nisam pogriješio.

Kako sam rekao na početku, iznenađenja ima posvuda, a najveće za mene je kada radiš solo projekt, moraš se osloniti na samog sebe i veliku većinu svega moraš učiniti sam.

Posljednjih 10-ak godina Vi ste jedan od najistaknutijih predstavnika rock ‘n’ roll glazbe kakva je postojala u zlatnom razdoblju ovog žanra – 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Kako biste opisali stanje na hrvatskoj glazbenoj estradi i poziciju na kojoj se nalazi rock ‘n’ roll glazba?

 Hm, teško je opisati stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni, nažalost možda ne pratim dovoljno,  ili možda nasreću. Pratim ono što me zanima, a to je rock’n’roll. Rock’n’roll nije zastupljen koliko smatram da bi trebao biti, a siguran sam da slušatelja i poklonika rock’n’rolla u Hrvatskoj ima u tolikom broju da zaslužuje malo veću zastupljenost u medijima, no što je to trenutno.

Trendovi dolaze i prolaze, žanrovi se miješaju, događa se hiperprodukcija, ali istinski rock ’n’ roll je i dalje istinski rock ‘n’ roll. Gdje Vi vidite taj žanr kroz narednih 10-20 godina?

Od malih nogu slušam rock’n’roll je mrtav, ali apsolutno se ne slažem s tim iz vrlo jednostavnog razloga. Zato što nije, a uvjeren sam da nikada niti neće umrijeti. Trendovi se mijenjaju. Kao primjer uzmimo zvonaste hlače u modi i još mnogo toga. Isto vrijedi i za glazbu, svako malo pojave se novi bendovi koji nas iznenade zanimljivim riffovima i istinskim rock’n’roll zvukom. Što znači da je rock’n’roll uvijek prisutan i uvijek će biti, s primjesama svega i svačega ili bez.

Televiziju ne gledate posljednjih deset godina, ne zanimaju Vas niti brojevi na YouTubeu. Što onda mislite o vezi medija i glazbe? Jesu li brojevi mjerilo ičega, osim uspješnog marketinga? Što općenito mislite o stanju u društvu u kojem trenutno živimo?

Televizija, siguran sam, mnogima oduzima popriličan broj minuta, sati, godina, dragocjenog vremena koje nam je dodijeljeno da ih proživimo najbolje što znamo. Takvog sam mišljenja ja. Naravno, mnogi nisu toga niti svjesni, pa im život prolazi u fotelji ispred TV-a uz omiljenu sapunicu ili slično. Naravno da je lijepo znati kada ti se pjesma zavrti i broj pregleda raste na Youtubeu, stvar je u tome da nisam manijak koji pati od toga i ne visim svakodnevno na mrežama da bih to provjeravao. Za takve stvari postoje prijatelji koji me izvijeste svako malo o nekim promjenama..hahaha.

Nažalost, mnogi su ovisni o broju pregleda, od toga im rastu krila, meni to nije mjerilo. Mogao bih i ja svaki dan otvarati Youtube i povećavati broj pregleda svojih pjesama, malo mi je to jadno.

Broj pregleda nipošto nije pravo mjerilo nečije istinske kvalitete. Društvo…hm,  koje društvo?!

Ove ste godine objavili pjesmu Bez tebe ne mogu, na kojoj autorski stojite iza glazbe, teksta i aranžmana, ali i potpisujete sve instrumentalne dionice odsvirane u pjesmi. Dakle, dva ste koraka bliže albumu. Da sada čitate kritiku na svoj prvi solo album, što biste voljeli pročitati i od koga biste voljeli kritiku/recenziju?

Ustvari je vrlo jednostavno, autor svih pjesama, tekstova, glazbe, aranžmana, instrumentalnih dionica sam ja. Bez tebe ne mogu je jedina koja će se naći na albumu na kojoj nisam odsvirao bas. Odsvirao ga je Zvjezdan Marjanović, a bubanj Goran Đurković Mash. Na ostalim pjesmama bubanj je odsvirao moj tadašnji bubnjar Luka Ižaković, dok sam sve ostalo odsvirao sam. Iako je i to ispalo iznenada, ali o tome ću jednom drugom prilikom. Album je jako blizu, a što se kritika tiče, ne patim od samo dobre i jedino pozitivne kritike. I loša kritika je dobra, ako imaš pameti i nisi narcisoidni egotriper i manijak koji naravno to ne može nikako prihvatiti. Kritike kakve god bile, dobrodošle su od svih koji se zaista razumiju u rock’n’roll, ne volim kritičare koji se razumiju u sve, ne volim kada se svaštari.

Godine 2019. odsvirali ste i nekoliko pjesama u sklopu projekta Castle Session. Kako Vam je bilo snimati pjesme u dvorcu Prandau-Normann u Valpovu? Volite li obilaziti povijesne lokalitete diljem Hrvatske i svijeta?

Odazvao sam se na poziv mog nekadašnjeg učenika, a sada vrlo ozbiljnog i kvalitetnog glazbenika Ljudevita Ivić, snimili smo nekoliko pjesama i bilo je super. Dvorac Prandau-Norman poznajem iz vremena kada sam i sam išao u glazbenu školu koja je u dvorcu bila smještena, kasnije u istom imao probe sa svojim bendom Speed i kao nastavnik gitare u istom nekoliko godina.

Dvorac, ali i park oko dvorca su jednostavno prekrasni. Volim obilaziti povijesne znamenitosti općenito. Naravno, kada se za to nađe vremena, želja mi je obići i doživjeti dvorce u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, ako to bude moguće s obzirom na situaciju.

Što smatrate vrhuncem svoje dosadašnje karijere kao gitarist, a što bi za Vas bio vrhunac karijere kao solo izvođača?

Iskreno, zaista nisam nikada razmišljao o vrhuncu dosadašnje i općenito karijere. Vrhunac svega mi je da sam sretan, uživam u glazbi, imam oko sebe dobre ljude, prijatelje koji razumiju i poštuju to što radim, a trenutno bi vrhunac bio kada bi se počeli održavati koncerti ;).

Da se ne bavite glazbom, čime biste se bavili?

Vjerojatno fotografijom, volim prirodu koju posjećujem često, moj neiscrpan izvor za fotkanje. Fotografija mi je hobi već godinama.

Zagreb i Vi. Kada ste prvi put došli u Zagreb? Koja je neizostavna lokacija prilikom Vašeg dolaska u Zagreb?

Godine 2014. došao sam kao podstanar u Zagreb, točnije u Rakitje, prvenstveno zbog Divljih Jagoda. Jednostavnije je bilo tako nego konstantno putovati iz Slavonije za Zagreb, odlaziti na probe i koncerte i nakon toga opet natrag za Slavoniju. Godine 2018. vratio sam se u Slavoniju, ali s obzirom na neke detalje u mom životu, vjerojatno sam uskoro u Zagrebu ponovno na neodređeno.

Sljeme i Samoborsko Gorje neizostavne lokacije što se tiče prirode i rekreacije, a Bikers Beer Factory, Hard Place i Route 66 kao mjesta za opuštanje i druženje s prijateljima.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednji koncert na kojem ste bili: Partibrejkers, Đakovo, početak 2019., ako ne računam D.J. gdje sam i sam sudjelovao.

Posljednja nova pjesma koja Vas je oduševila: Ariel Posen, cijeli album How Long.

Da nekom mladom izvođaču morate biti mentor, izabrali biste: Preskačem pitanje. 😉

Najbolji koncert na kojem ste ikad bili: Ima ih, teško mi je odvojiti samo jedan.

Omiljena zagrebačka lokacija za svirku: Bikers Beer Factory

FOTO: Goran Đurković Mash