fbpx

Ljubav u doba korone i potresa

Ljubav u doba korone i potresa

Bilo jednom u svijetu

Ne tako davno, s veseljem smo iščekivali godinu Gospodnju 2020. Nadali se da će ona, s tako lijepim brojevima, biti najbolja do sad. Na drugom kraju svijeta, pojavile su se prve žrtve koronavirusa. Mislili smo – to je daleko. Neće to doći do nas. Mic po mic, taman kad smo počeli ostvarivati novogodišnje odluke vezane uz pravilniju ishranu, više kretanja, više druženja s prijateljima i obitelji, na mala vrata ušuljala se zločesta neman zvana koronavirus.

Bilo jednom u Hrvatskoj

Uskoro nam se život pretvorio u scene iz filmova katastrofe. Odjednom je i prvi susjed postao opasni kliconoša kojeg treba izbjegavati. Odlazak u trgovinu činio se kao izlazak na prvu liniju bojišnice. Naše sigurno utočište postala je kvadratura stana ili kuće.

Bilo jednom u gradu Zagrebu

Jednog jutra, u našem sigurnom utočištu, spavali smo dubokim snom. Na ulice nismo mogli, a i da smo htjeli, sve je još bilo zatvoreno. Neki od nas su, u svojim snovima, letjeli nebeskim visinama. Neki su plovili morskim dubinama. Neki su bili na plažama Goe, neki na Iranskim visoravnima. Sve nas je odjednom na isto mjesto vratio neočekivani gost.

Potres.

Prva sekunda: blago treskanje dovoljno jako da te probudi. Otvaraš oči, iznenađen i ljut na tako ružno buđenje.

Druga sekunda: shvaćaš da nije san. Potres dobiva na jačini. Stan od tridesetak kvadrata se trese poput kutije za šibice. Noge te ne slušaju, čuješ lom stakla, vrisak, klizanje stolca po parketu, pad keramičkih posuda koje su nekad bile drage uspomene.

Treća sekunda: gdje se skriti? Koji je zid najčvršći? Možda ipak ispod stola? Lome li se zidovi? U mraku spuštenih roleta ne stigneš procijeniti hoće li se strop početi urušavati dok trčiš ispod stola da se sakriješ.

Četvrta sekunda: negdje u daljini kao da su se upalile sirene na parkiralištu. Možda čuješ i lavež, ali nisi siguran jer se još uvijek nadaš da je samo jako, jako ružan san. Sada već stojiš u beznađu i pitaš se – zar je ovo način na koji ćeš umrijeti? Još uvijek padaju sredstva za čišćenje, okviri, vješalice, šamponi, daljinski upravljači, ladice i ormari. Sve daje posve novu notu postojećoj melodiji podrhtavanja i paranja zemljine površine.

Peta sekuda: ili pak deseta? Uopće ne znaš koliko traje vječnost iščekivanja kraja. Duže je od stajanja u redovima. Čekanja plaće. Čekanja zelenog na semaforu. Čekanja paketa iz Kine. Čekanja da se on njoj javi prvi. Ili ona njemu. Za koliko životnih apsurdnosti bismo sad htjeli mijenjati ovaj trenutak. Prestaje. Stišava se. Je li gotovo? Ili će tek sad početi kraj? Nema paranja. Sada samo čuješ sirene, galamu na katu iznad ili ispod. Sada čuješ svoje srce koje nikad ovako kucalo nije. Suze nisi ni primjetio dok treskavim nogama pokušavaš doći do balkonskih vrata kako bi udahnuo zrak. Unutar nekoliko sekundi pojavili su se i prvi ljudi na ulicama. Hoćeš li i ti izaći? Ne vlada li vani koronavirus? Gdje su im maske? Gdje su tebi? Koji je sljedeći korak?

Bilo jednom i ne ponovilo se

Bio je to, dame i gospodo, potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru koji se 22. ožujka u 6:24 sati dogodio u Zagrebu. U 7:01 sati uslijedio je još jedan potres jačine 5,0 stupnjeva po Richteru. Treće jače podrhtavanje tla zabilježeno je u 7:41 sati, jačine 3,7 po Richteru. U nešto više od 24 sata od prvog potresa, na području grada Zagreba zabilježeno je 57 potresa.

"Molimo građane koji su zbog potresa i naknadnih podrhtavanja izašli na ulice da drže potrebni razmak radi suzbijanja…

Gepostet von Beli Zagreb Grad am Sonntag, 22. März 2020

Nekoliko sati bilo je dovoljno da cijeli svijet sazna što se tog ranog jutra dogodilo u Zagrebu. Cijeli su svijet obišle slike porušenog južnog tornja katedrale, stropa bazilike u Palmotićevoj, urušeni zidovi u Đorđićevoj, mame koje u bolničkim papučama i ogrtačima nose u naručju svoju, tek rođenu djecu, na samo nekoliko stupnjeva celzijevih ispred Petrove bolnice. Nikad ne vidjeh užasnije slike, ne oćutih dublje žalosti za svoga vijeka, pisao je August Šenoa koji je radio na popisivanju šteta nakon potresa jačine 6,2 stupnjeva po Richteru 9. studenog 1880. godine

Poruke podrške danas su pristizale sa svih strana! 💛Srce nam se istodobno slamamo i spajalo. Strah i samoća pretvarali…

Gepostet von Beli Zagreb Grad am Sonntag, 22. März 2020

Dok smo, jedva svjesni sebe, u perpetualnom strahu od ponovnog kataklizmičnog scenarija i slomljenim srcem od porušenog grada i izgladnjelih i ozeblih sugrađana, pokušali slijediti upute iz stožera o postupanju u ovakvim trenucima, negdje u ostatku zemlje i svijeta – i ostala su srca pucala. Svi smo mi vukovi jedni drugima dok nas sve ne zadesi ista nesreća. Onda se, poput ovaca, skupimo u stado i bliži smo nego ikad. Do kraja dana, to je bilo jasno ne samo Zagrepčanima, nego i svima na svijetu.

Cijeli dan nam u Inbox pristižu ovakve poruke.Sinoćnji #pljesakzazagreb u Beogradu i Sarajevu izmamio nam je suze, a…

Gepostet von Beli Zagreb Grad am Montag, 23. März 2020

Uz svakodnevne poruke podrške lakše ćemo prebroditi nemirno i nesigurno razdoblje pred nama. Jednom kad sve ovo sad bude daleko, kad svane dan, nestane mrak, želimo se sjetiti svih koji su nas bodrili u ovim trenucima.

#Zagreb će pljeskati za vas. Za Beograd, Sarajevo, Podgoricu, Ljubljanu, Skoplje, Beč, Berlin, Stockholm i sve druge gradove svijeta iz kojih su nam do sad stigle poruke podrške! To vam garantiramo! 💛

A do tad, #ostanitedoma i čuvajte se još jedne napasti koje ćemo se kad tad riješiti! Širimo mir i #ljubavudobakorone 💛

Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče, njegova me radost blaži, njegova me rana peče…Photos: @fotkam_by_matijavincek @ Zagreb, Croatia

Gepostet von Beli Zagreb Grad am Mittwoch, 25. März 2020

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

5 thoughts on “Ljubav u doba korone i potresa

  1. A kad se vidimo prvo ću te zadavit jer sam ponovno proživjela sekunde potresa, a onda izgrliti jer si napokon Beli Zagreb grad pretvorila u ono što čekamo već predugo!
    Jedva čekam sljedeći ❤️ *Srce veće od Zagore*

    1. Nije ni meni bilo baš svejedno vratiti se u te trenutke, ali možda će sad snovi bili malo lakši. Da sam znala da će me veseliti u ovolikoj mjeri, napravila bih ovo i prije tri godine! Ali – nikad nije kasno, kažu! 🙂 <3

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *