fbpx

LUCE: Mislim da treba otvoreno pričati i destigmatizirati i detabuizirati mentalne poremećaje

LUCE: Mislim da treba otvoreno pričati i destigmatizirati i detabuizirati mentalne poremećaje

Lucija Ćustić LUCE, naša kantautorica dobro poznata po melankoličnim baladama, iznenadila nas je nedavno objavljenim novim singlom, koji je potpuno drugačiji od njezinih dosadašnjih.

Po struci ste diplomirana agronomkinja. Mislite li da ćete se u jednom trenutku ponovno okrenuti toj struci?

Ne volim nikad decidirano tvrditi da neću, jer nikad ne znaš što ti život nosi i što je pripremio za tebe, ali trenutno mislim da ne.

Kako se osjećate kada Vas se naziva hrvatskom Adele?

Istovremeno mi imponira i lagano me nervira. 🙂 Iznimno cijenim Adele kao glazbenicu i umjetnicu, ali ja stvaram neki svoj put i izričaj, kao i svi ostali glazbenici. Ne bi nas se trebalo vječno uspoređivati s nekim drugim.

Na jednom intervjuu ste spomenuli da stvarate glazbu koja je poput melankolije u boji. Koje bi to boje bile i kakvi prizori?

Boje bi bile pastelne i nježne s povremenim primjesama žarkih i intenzivnih nijansi. Prizore prepuštam slušateljima i njihovoj mašti da dožive individualno, kako god ih glazba ponese.

Biste li s nama mogli podijeliti svoj omiljeni trenutak s Josipom Lisac? Možete li izdvojiti nešto u čemu ste potpuno iste i nešto u čemu ste potpuno različite?

Ne bih se usudila uspoređivati s Josipom Lisac, jer ju iznimno poštujem i volim te mislim da je ona jedno od najvećih blaga koje je hrvatska glazba dobila, a ja moram još puno “žganaca pojesti”.

U tome mi ona nesebično pomaže sa svojim savjetima i potporom. Puno lijepih riječi i savjeta pamtim koje je podijelila sa mnom, a ako trebam izdvojiti jedan, bilo bi to “kad si drugačiji, uvijek će biti onih koji te jako vole i onih koji te jako ne vole, to je znak da si svoja”.

Sjećam se i predivnog trenutka kad sam bila gošća na njenom tradicionalnom zimskom koncertu u čast Karlu Metikošu, na kojem sam pjevala svoju pjesmu Možda mi, a ona je u jednom trenu spontano zapjevala sa mnom, na oduševljenje moje i svih prisutnih. To su oni trenuci koji ti se urežu zauvijek u sjećanje i koje cijeniš i pamtiš dok si živ.

Kako je pandemija utjecala na Vaše staralaštvo i rad? Je li Vam pomutila planove ili bila dodatna inspiracija za neke projekte?

Nažalost, nisam jedna od onih na koje je ova cijela situacija djelovala previše motivirajuće i inspirativno. Dosta me pogodilo to sve skupa i kao jednoj hipersenzibilki i empatu, teško mi to pada, ne samo zbog mene nego i svih drugih kojima je korona oduzela poslove, mentalno zdravlje, njihove bližnje, a prije toga i potres koji je mnogima u sekundi odnio i krov nad glavom. Inače sam veliki pobornik slobode misli i djelovanja, tako da me sve ove ograničavajuće mjere kretanja i funkcioniranja dosta sputavaju i frustriraju, ali srećom, sve prolazi, pa će tako i koroni jednom doći kraj i vjerujem da ćemo se opet smijati, družiti, veseliti, nastupati, stvarati, putovati.

U Vašim prethodnim intervjuima spomenuli ste nesigurnosti prije nastupa na pozornici te kako biste najradije da vas se samo sluša, ali ne gleda. Kako izlazite na kraj s time? Imate li nekakve trikove ili savjete za uspjeh javnog nastupa?

Kad su mi krenule te anksiozne smetnje prije par godina sam bila dosta nesretna i u strahu kako ću se dalje baviti ovim poslom, kad mi ono što sam voljela najviše na svijetu odjednom stvara najveću nelagodu, strah i ogromni pritisak. Počela sam proučavati anksiozne poremećaje, vježbe disanja i opuštanja, razne načine kako umanjiti smetnje kad krenu, a najvažnije od svega, prihvatila sam da svatko nosi neki svoj “križ”, a moj je očito taj.

Shvatila sam da se ne trebam boriti protiv, nego naučiti živjeti i funkcionirati unatoč, kako ju ja od milja zovem, anksiozi. Mislim da treba otvoreno pričati i destigmatizirati i detabuizirati mentalne poremećaje, jer nas se jako puno bori s time, a većina iz straha od osuđivanja gura to pod tepih i pati u tišini. Ako nije sramota reći da imaš grlobolju, zašto bi bila sramota reći da si, primjerice, depresivan?

Biste li voljeli surađivati s nekima od mladih glazbenika?

Scena je jača nego ikad, pojavilo se jako puno kvalitetnih mladih glazbenika, a istaknula bih ovdje svakako Matiju Cveka, čiji mi se senzibilitet i stil jako sviđaju. Predviđam mu iznimno svijetlu budućnost i držim fige.

Što si uvijek ponovite prije nastupa?

Moram se uvijek iznova podsjećati da su ti ljudi u publici došli zbog moje glazbe koju vole, pa i ako nešto pogriješim neće mi valjda zamjeriti. To je moja vječna borba sa prevelikom samokritičnošću.

Vaš najnoviji singl, Svaki put, je drugačiji po ritmu i melodiji, ali i raspoloženju (ugođaju) od prethodnih pjesama. Kako je došlo do takve razlike?

Vrlo spontano. Kad je pjesma nastajala, “došli su mi” paralelno tekst i melodija, koja je odmah bila življa i vedrija od mojih dosad. Producent i aranžer Alan Dović mi je pomogao u tom glazbenom dijelu i napravio aranžman taman onako kako sam ja čula pjesmu u svojoj glavi. Voljela bih češće pisati i takve vedrije pjesme, nadam se da će to postati pravilo, a ne iznimka 🙂

Najavili ste svoj drugi studijski album koji se nestrpljivo iščekuje. Što možemo očekivati?

Alan i ja radimo na novim materijalima i već imamo dosta info snimki kojima sad treba dati finalni oblik. Bit će tu i balada, ali i življih i bržih pjesama, a o svemu više uskoro.

Nekoliko brzopoteznih:

  1. Zadnja pjesma na playlisti?

Sharon van Etten – Seventeen

  1. Glazbeni idol (junak) iz djetinjstva?

Roy Orbison, Tina Turner, Oliver, Josipa… Bilo ih je puno, ovisno o raspoloženju su se mijenjali iz dana u dan.

  1. Film koji biste preporučili?

Cafe de flore, jedan od onih koji ostane u glavi danima.

  1. Zadnji album koji ste poslušali?

Midwife – Forever.

  1. Želja za Božić/očekivanja u 2021.

S obzirom na ovu ludu godinu, prije svega nam svima želim zdravlje, sreću i veselje s bližnjima. Pored toga bi bilo lijepo da napokon ponovo krenu i koncerti, a potajno se nadam i nekom voice over angažmanu ili davanju glasa u nekom od crtića.

Naslovna fotografija – Izvor: LUCE

Marta Čagalj

Studentica sociologije koja se u slobodno vrijeme bavi pisanjem i čitanjem na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Odgovori