Lucija Gjerek: Inspiraciju većinom pronalazim u samoj sebi i onome što me okružuje

Lucija Gjerek: Inspiraciju većinom pronalazim u samoj sebi i onome što me okružuje

Lucija Gjerek ambiciozna je mlada djevojka koja je talent slikanja pretočila u zanimljiv i krajnje neobičan hobi – oslikavanje kamenja. Putem svoje Instagram stranice Little Shadows (Male sjene) promovira svoj rad u kojem mašte i veselja ne nedostaje. Kako je sve započelo, koja joj je velika ljubav osim slikanja te kakve planove Lucija sprema za budućnost pročitajte u nastavku.

Odrasla si u Koprivnici, a studirala si predškolski odgoj u Osijeku i sada u Zagrebu. Osjeti li se velika razlika između života u manjem i većem gradu? Koliko se razlikuje studentski život u Osijeku i Zagrebu?

Mislim da se osjeti dosta velika razlika između života u mom rodnom gradu Koprivnici i života u većim gradovima kao što su Zagreb i Osijek. Budući da sam imala priliku iskusiti studentski život u oba grada – Osijeku i Zagrebu, rekla bih da se podosta razlikuju. Osijek, iako je velik grad dosta je miran i tih (osim vikendima kad u Tvrđi glazba odzvanja na najjače J), pa kada noću hodaš po ulicama osjećaš se  sigurno. Ono što me najviše veže za Osijek jesu mjesta na kojima sam volontirala i bolje upoznala sebe kao osobu. U Zagrebu sam najveću razliku osjetila u prometu – stalne gužve, mnogo više ljudi na ulicama, kašnjenja. No Zagreb uistinu donosi i brojne, pozitivne strane – prilike za istraživanjem, upoznavanjem ljudi iz različitih krajeva, mogućnost rada i volontiranja na brojnim mjestima, izlazak iz comfort zone.

Kako je preseljenje utjecalo na tvoj hobi?

S oslikavanjem kamenja započela sam u studenom 2019. godine kada sam već otišla u Zagreb, pa preseljenje nije posebno utjecalo na moj hobi. Većinom oslikavam kamenje kada sam kod kuće jer doma imam atelje koji dijelim s tatom slikarom i sve potrebne uvjete da se hobi razvija i napreduje. No to me ne sprječava da ponekad ponesem boje i nekoliko kamenja u Zagreb budući da je  oslikavanje sada postalo moja svakodnevica.

Kada se rodila ljubav prema slikanju te zašto si izabrala baš kamenje, a ne recimo klasično platno?

Ljubav prema slikanju (općenito) rodila se od malih nogu. Već u predškolskim danima crtala sam i slikala te se kreativno izražavala u svakom smislu riječi. Kako sam porasla, više sam se posvetila pisanju, onako za sebe. Napisala sam više od pedeset pjesama i nekoliko kraćih djela. Potpuno sam zaboravila na likovno izražavanje sve dok nisam došla na Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, gdje me likovna kultura podsjetila na duboko sakrivenu želju za likovnim stvaranjem. Tako sam se jednom prilikom, kada je Udruga za dobrobit i zaštitu pasa i mačaka Šinterice dobra srca održavala štandove za prikupljanje donacija, odlučila da osmislim nešto drugačije što bi se ljudima moglo svidjeti. Došla sam na ideju oslikavanja kamenja pa sam prvo kamenje i oslikala za tu Udrugu. Izabrala sam upravo kamenje jer je lako nabavljivo i naizgled izgleda obično i dosadno, no ono u što se može pretvoriti samo oslikavanjem – uistinu je čarobno.  

Razmišljaš li o upotrebi nekih drugih materijala za svoje radove?

Nanovo sam počela s oslikavanjem personaliziranih, Little Shadows božićnih kuglica koje su ljude potpuno oduševile. Narudžbe su počele pristizati jedna za drugom te sam sa svih strana dobila divne riječi, pohvale i poticaje. Naravno, razmišljam o oslikavanju i nečeg drugog uz kamenje, ali to će za sada još malo pričekati. Trenutno sam vrlo zadovoljna kako je okolina prihvatila moj rad i koliko su puni podrške i lijepih riječi za moje male radove.

Crtaš/slikaš i po narudžbi, ali gdje inače pronalaziš inspiraciju? Kako je uostalom pravilno reći, da slikaš ili crtaš po kamenju?

Inspiraciju većinom pronalazim u samoj sebi i onome što me okružuje. Moje misli uvijek su inspirativne, kreativne, prepune želja i snova koje vrlo rado prikazujem kroz Male sjene oslikane na kamenju. Osim toga, inspiracija je sve ono što vidim i osjećam oko sebe – u odnosima s drugima, ljubavi i prijateljstvu, ljubavi prema životinjama i kućnim ljubimcima, prirodi, volontiranju s djecom i životinjama.

U mom slučaju pravilno je reći oboje! Iako su crtanje i slikanje dvije posve različite likovne tehnike. Najprije crtam skicu olovkom (glavne linije koje mi služe kao pomoć prije samog oslikavanja), a potom oslikavam akrilnim bojama.

Ususret blagdanima koji slijede ovim putem predstavit ćeš oslikane božićne kuglice. Možeš li nam opisati proces oslikavanja jedne kuglice?

Veselim se što vam mogu predstaviti novitet u ponudi, a to su čarobne Little Shadows, personalizirane kuglice. Proces oslikavanja kuglice zapravo je mnogo izazovniji nego proces oslikavanja kamenja, budući da je kuglica okrugla pa je mnogo teže oslikati ju. Najprije uzimam kuglicu u željenoj boji i na nju olovkom crtam skicu (pišem tekst, po želji). Ako pogriješim, za brisanje koristim običnu gumicu. Zatim, akrilnim bojama i vrlo tankim kistom oslikavam detalje i bojam ono što se treba obojati. To mi je ujedno i najzanimljiviji dio. Nakon što završim s oslikavanjem, ostavljam da se boja na kuglici osuši. Kuglicu ne lakiram pa se nakon sušenja proces završava.

https://www.instagram.com/p/CHupqBgJxtD/?igshid=9qo459fcvkm1

Voliš rad s djecom, volontirala si u osječkom dječjem vrtiću i bila dio kreativne radionice za djecu. Kako su djeca reagirala na radionice? Razmišljaš li o još kakvom angažmanu na sličnom polju ili možda organiziranju radionice na kojoj bi djeca oslikavala upravo kamenje?

Tako je, Dječja osječka kreativna kućica – Dokkica bila je ujedno i prvo mjesto na kojem sam volontirala. Pristupila sam vrlo sramežljivo jer mi je to bio prvi put da volontiram u radu s djecom, no svi su me prekrasno prihvatili, djeca posebno. Bilo mi je vrlo ugodno doći u Dokkicu i na to kratko vrijeme radionice odlutati u jedan posve drugačiji svijet. Djeca su odlično reagirala na radionice, uvijek su bila uzbuđena da krenemo s radom, a nakon radionice veselo bi i ponosno pokazivala svoje radove roditeljima, bakama i djedovima.

Tamo sam bila samo volonterka, ali danas nakon (uskoro) završenog petogodišnjeg studija sve intenzivnije razmišljam o otvaranju vlastite kreativne radionice za djecu. Voljela bih povezati svoje dvije najveće ljubavi – rad s djecom i Little Shadows hobi u jedno. Također, velika mi je želja u radionicu uključiti i djecu s teškoćama u razvoju koja kao i sva druga djeca imaju potrebu za igrom i stvaranjem.

Koji su ti planovi za budućnost? Vidiš li se u profesionalnim umjetničkim vodama?

Planove više volim nazivati svojim malim snovima i željama. Ne vidim se u profesionalnim umjetničkim vodama, ali itekako se vidim na sve strane. Najprije želim završiti posljednju godinu studija, a potom položiti stručni ispit. Voljela bih i dalje kroz život volontirati ili kako sam već navela, otvoriti vlastitu radionicu kojoj će se djeca radovati i u kojoj će stvarati neke svoje priče. Osim toga, želim raditi u struci kao odgojiteljica jer je rad s djecom nešto što me najviše ispunjuje. A kroz rad s djecom, svakog dana iznova rađaju se i ostvaruju neki novi snovi.

Pet brzopoteznih:

Osijek ili Zagreb?
Zagreb

Tempere ili bojice?
Bojice

Najdraža boja?
Svijetloplava

Najdraže godišnje doba?
Ljeto

Zadnji oslikani oblutak?
Kućni ljubimac jedne cure, zeko Olaf

Zapratite Luciju na Instagram profilu Little Shadows, možda upravo ondje pronađete inspiraciju za božićne poklone svojim najmilijima. Osim toga, Lucija i Beli Zagreb Grad spremaju vam maleno predblagdansko iznenađenje!

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori