Lujza Janović-Wagner: Sestra pomoćnica koja je značajno pridonijela razvoju sestrinstva u Hrvatskoj i začeću socijalno-medicinske djelatnosti

Lujza Janović-Wagner: Sestra pomoćnica koja je značajno pridonijela razvoju sestrinstva u Hrvatskoj i začeću socijalno-medicinske djelatnosti

This is a man’s world, this is a man’s world. But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Lujzu Janović (rođenu Wagner) hrvatska povijest pamti kao utemeljiteljicu i višegodišnju predsjednicu Središta za socijalno-higijenski rad sestara pomoćnica i prvu potpredsjednicu Jugoslavenskog društva diplomiranih sestara pomoćnica. No, sestru Lujzu moramo pamtiti i po njenoj humanosti, predanom radu i upornosti koja ju nije napuštala ni u posljednjim danima njenog života.

Lujzin život ukratko bilježimo u novom Ženskom tragu, a o detaljnije o njenom životu i zanimanju možete pročitati u knjigama Snježane Grković-Janović Lujzine kćeri, Sestra Lujza, Lujzin dnevnik: dnevnički zapisi Lujze Janović-Wagner iz Drugoga svjetskog rata i Sestrinska riječ: između sućuti i dužnosti, koje vam rado preporučamo.

Zagreb, New Haven (Yale), Toronto

Lujza je rođena 1907. godine u Zagrebu, u uglednoj trgovačkoj obitelji Wagner, koja je podrijetlom iz Moravske. Obitelj Wagner držala je do obrazovanja, pa je tako Lujza dvije godine provela u Školskom zavodu za mlade djevojke u Montreuxu, gdje je učila engleski i njemački jezik, geografiju, povijest i sviranje klavira.

Nakon stječenih općih znanja, Lujza je odabrala zanimanje sestre pomoćnice odnosno medicinske sestre. Školu za sestre pomoćnice završila 1926. godine u Zagrebu, a 1928. godine, kao stipendistica Rockefellerove zaklade, sestrinski studij na sveučilištima u New Havenu (Yale) i u Torontu.

Povratak u Zagreb

Nakon povratka u rodni Zagreb, Lujza je imala samo 21 godinu. Od 1929. godine radila je kao nadstojnica u Gradskom dječjem ambulatoriju. Tridesetih godina osnovala je prvu ustanovu za sestrinsku zdravstvenu patronažu i socijalni rad s obiteljima, Središte za socijalno-higijenski rad sestara pomoćnica, koji je vodila do kraja 1940. godine. Ono je bilo organizirano pod pokroviteljstvom Eleanor Roosevelt, Zdravstvene sekcije Lige naroda u Ženevi i Rockefellerove fondacije. Tako je sestra Lujza sudjelovala u socijalno medicinskom pokretu na prostoru Hrvatske iza Prvog svjetskog rata, koji je predvodio dr. Andrija Štampar.

knjiga-snježana grković janović - SESTRA LUJZA
foto: njuskalo.hr

Bila je aktivna članica i prva predsjednica Jugoslavenskog društva diplomiranih sestara pomoćnica, a deset godina bila je predsjednica hrvatske sestrinske sekcije, u sklopu koje je putovala u Austriju, Mađarsku, Poljsku i Finsku gdje je razmjenjivala iskustva s drugim medicinskim sestrama. Godine 1933. pokrenula je i uređivala časopis Sestrinska riječ u koje  je objavljivala niz stručnih članaka, među njima i intervju s dr. Andrijom Štamparom.

Lujzina životna ljubav bio je dr. Špiro Janović, liječnika koji se posvetio liječenju tuberkuloze, bolesti koja je tada uzrokovala najveću smrtnost. U braku s dr. Janovićem Lujza je dobila kći Snježanu (rođena 1933. godine) i sina Andriju (rođenog 1939. godine). Godine 1940. obitelj seli u Split. Uslijedilo je nesretno vrijeme Drugog svjetskog rata.

Vrijeme Drugog svjetskog rata

Došavši u Split, Lujza je u Središtu socijalno-higijenskog rada sestara pomoćnica radila kao savjetnica, sve do 1941. godine kad je otpuštena. Godine 1943. obitelj seli na otok Brač u mjesto Sumartin. Razdvaja se od supruga Špire koji odlazi raditi u bolnicu na Visu, a Lujza je ostala s djecom u Sumartinu. Nesebično je pomagala mještanima, svojim znanjem, strukom i voljom. Na otoku se zadržala sve do polovice 1944. godine, kada se vraća u Zagreb djelatnica međunarodnoga Crvenoga križa u Zagrebu.

Vrijeme boravka na otoku Braču možete pročitati u knjizi Lujzin dnevnik: dnevnički zapisi Lujze Janović-Wagner iz Drugoga svjetskog rata koju je priredila njena kći Snježana Grković-Janović. Knjiga donosi opis Lujzine svakodnevnice za vrijeme Drugog svjetskog rata, krajolika u kojem boravi, ljudi koji su je okruživali, nemilosti i neprilika koje rat donosi.

LUJZIN DNEVNIK | Moja Knjižara
foto: mojaknjizara.hr

Veljača, 1945. godine

Sredinom 1944. godine, Lujza se vraća u Zagreb, tužna što napušta Dalmaciju, svoje mještane koje je zavoljela. Često je bila uhićivana zbog optužbe za špijunažu i suradnju s partizanima. Krajem siječnja 1945. godine odvedena je na saslušanje u Redarstvo, na saslušanje kojeg nije bilo. Tamo je provela pet dana u podrumu, u zatvorskoj ćeliji zajedno s još tri uhićenice, nakon čega je puštena bez objašnjena zašto je uhićena.

Ubrzo nakon toga, prema riječima njene kćeri, oboljela je od pjegavog tifusa, kao i druge zatvorenice s kojiima je boravila u siječnju 1945. Preminula je u veljači 1945. godine, u dobi od 38 godina, ne dočekavši kraj rata ni povratak voljenog supruga Špire. U zgradi današnje Škole narodnog zdravlja Dr. Andrija Štampa brojni kolege i suradnici odali su joj počast. Pokopana je na Mirogoju.

SESTRINSKA RIJEČ: između sućuti i dužnosti
foto: knjizara-dominovic.hr

Lujzina kći Snježana preminula je u listopadu 2020. godine. Bila je spisateljica, profesorica južnoslavenskih književnosti i diplomirana socijalana radnica koja se usavršila se u primjeni grupnog socijalnog rada s djecom i mladima. Većinu života provela je u Splitu, a od Općine Split dobila je nagradu za osnivanje i razvoj savjetovališta za roditelje i dječjih radionica pri osnovnim školama. Bavila se i pisanjem, posebice književnošću za djecu te je bila članica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Majci i njenom radu te općenito radu sestara pomoćnica posvetila je tri navedene knjige čime je pridonijela povijesti i istraživanju hrvatskog sestrinstva.

Andrija Janović, od milja zvan Jaša, radio je kao liječnik radiolog. Živio jeu Splitu i Sumartinu na Braču, a preminuo je 2018. godine.

Lujzin suprug Špiro preminuo je 1986. godine u Splitu, a svoja sjećanja na Drugi svjetski rat i na partizane opisao je u knjizi Jugoslavenski partizani na Malti.

Lujzin trag u povijesti

Život i djelo Lujza Janović-Wagner pridonijelo je razvoju sestrinstva u Hrvatskoj i začeću socijalno-medicinske djelatnosti. Osnivanjem Središta za socijalno-higijenski rad sestara pomoćnica poticala je profesionalno bavljenje socijalnom skrbi i primjenom temeljnih metoda socijalnog rada u radu s pojedincima, obiteljima, ugroženim društvenim grupama u lokalnoj zajednici te poticala dobrotvorni društveni rad.

Lujza je surađivala s Higijenskom organizacijom Lige naroda, razvijajući tako međunarodne veze hrvatskoga sestrinstva. Organizirala je i usavršivanje mladih sestara u uglednim inozemnim školama i zauzimala se za bolji položaj sestara u društvu.

Izvori i preporuke za čitanje

Vladimir Dugački, Lujza Janović-Wagner, Hrvatski biografski leksikon online, 2005., pristup 03.05.2021.

Sanda Franković, In memoriam: Snježana Grković-Janović(1933.-2020.), Hrvatska udruga medicinskih sestara, pristup 03.05.2021.

Snježana Grković-Janović, Sestra Lujza, Split 2003.

Snježana Grković-Janović, Lujzin dnevnik: dnevnički zapisi Lujze Janović-Wagner iz Drugoga svjetskog rata, Zagreb 2008.

Snježana Grković-Janović, Sestrinska riječ: između sućuti i dužnosti, Zagreb 2015.

Naslovna foto: pixabay.com

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori