fbpx

Maja Krištafor: Život terenske novinarke za vrijeme pandemije korone i potresa u Zagrebu

Maja Krištafor: Život terenske novinarke za vrijeme pandemije korone i potresa u Zagrebu

Maja Krištafor je ambiciozna mlada djevojka koja je prije sedam mjeseci ostavila sve što je gradila godinama u Rijeci, spakirala kofere i doselila se u Zagreb kako bi postala novinarka. I to sve u samo sedam dana.

Majina je priča započela upisom fakulteta u Rijeci. Tamo je studirala biotehnologiju i istraživanje lijekova. Iako je jako voljela biologiju i kemiju u srednjoj školi, kada je došla na fakultet, kroz neko vrijeme shvatila je da to nije baš za nju, no i dalje nije znala što jest. Tako je krenula istraživati i tražiti se, pokušati pronaći ono što je uveseljava i gdje može dati svoj najveći doprinos.

Od volonterke do predsjednice nekoliko studentskih udruga i projekata

Već se na prvoj godini fakulteta uključila u Udrugu studenata biotehnologije gdje je počela volontirati na nekim projektima, a sljedeće je godine već postala njezina predsjednica.

Tako je počela voditi nekoliko projekata poput godišnje konferencije, projekta Studenti mentori, osmislila je Studentski sportski dan i pomagala drugima u izvedbi njihovih projekata. Vrlo je brzo došla i do Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci gdje je postala suvoditeljica Ureda za udruge, a te iste godine organizirala je i odlazak studenata Sveučilišta u Rijeci na Wings For Life utrku u Zadru, gdje su bili najveći studentski tim na svijetu – nešto na što je jako ponosna, a još više da taj projekt već četiri godine ide dalje i postaje dio tradicije.

U međuvremenu, postala je i nacionalna kordinatorica jedne konferencije, voditeljica nekoliko drugih evenata i igrom slučaja i radijska voditeljica na studentskom Radio Sovi – iskustvo zbog kojeg sada i radi u medijima.

Pokrenula je i riječki modni brend Fiumicu, radila kao social media managerica i odlazila na sve moguće edukacije koje su je zanimale.

Mislim da tri godine nisam nigdje odlazila bez rokovnika i kemijski u torbi.

Napustila je biotehnologiju zbog marketinga i komunikacija

Na kraju su je sva iskustva usmjerila u njezin pravi karijerni put. Napustila je biotehnologiju i krenula studirati marketing i komunikacije.

Mnogi me pitaju je li to bilo strašno i odakle mi hrabrosti da sve napustim i preselim se u Zagreb. Nije strašno ako ostvaruješ svoje snove. Strašnije je živjeti prema tuđim očekivanjima i biti nesretan cijeli život. Sada barem sa svim mogućnostima koje se nude nikoga ne treba biti strah da zgrabi život s obje svoje ruke i živi ga po svom – punim plućima.

Prije Zagreba živjela je u Rijeci četiri godine. Kaže kako je Rijeka njezino doma. Sigurna luka, luka različitosti koja prihvaća svakoga bez obzira na nacionalnost, rasu, spol, seksualnu orijentaciju.

Drugačija je, rokerska, industrijalna. I tamo je moje srce. 

Zagreb je prepun sadržaja i prilika

Zagreb je metropola, nešto skroz drugačije. Stalno se nešto događa, ljudi uvijek negdje jure, a moving nikad ne staje, kaže nam Maja. No Zagreb je pun sadržaja, puno više prilika i mjesto gdje se u Hrvatskoj najlakše poslovno ostvariti, zbog toga što se sve nalazi na jednom mjestu. Nakon početne euforije i blage izgubljenosti, uspjela se snaći i zavoljeti užurbanost, sadržaje pa čak i gužve. Iako će uvijek biti Riječanka u Zagrebu, priznaje da joj se počeo lagano uvlačiti pod kožu.

Dat ću mu još malo vremena, ali mislim da bi mogao postati moje drugo doma.

U srednjoj je školi maštala je kako bi to bilo biti ratna reporterka

S obzirom da se smatra ovisnicom o adrenalinu i stresu, biti terenska novinarka za vrijeme pandemije korone i potresa u Zagrebu je ostvarenje svih njezinih snova. Koliko god to nekima ludo zvučalo.

U srednjoj je školi maštala kako bi to bilo biti ratna reporterka, odlaziti na prve linije i izvještavati sa njih – naći male heroje u teškim vremenima, prenositi svjetlo iz tamne situacije.

Nisam nikada bila toliko hrabra, a možda i luda da to ostvarim, ali ovo što radim zadnjih nekoliko mjeseci je dijelom ispunjenje tog sna.

Maja kaže kako je situacija bila zaista teška, pogotovo na samom početku pandemije kada je puno toga visilo u zraku i bilo je puno neodgovorenih pitanja. Biti jedina osoba na Trgu bana Jelačića u srijedu u podne, kada bi inače sve vrvilo ljudima, tjeralo joj je jezu u kosti. Vidjeti sam centar grada razrušen u potpunosti, lomilo joj je srce. Ulaziti u muzeje, akademije, stanove ljudi koji su u potpunosti devastirani i prenositi njihove priče, emotivno ju je jako pogađalo. I pogađa i sada.

Budućim generacijama pričat će kako je bilo na prvoj liniji

Međutim s ove novinarske strane, misli da je ovo ikonski period. Veseli se što će budućim generacijama pričati kako je bilo biti na prvoj liniji i što je sve doživjela – iz prve je ruke gledala kako se ruši sjevernji toranj Katedrale.

Veseli se što je dio povijesti gledala svojim očima. Za mlade novinare ovo je period učenja koji ih gradi i profesionalno i privatno.

Toliko sam puno naučila, toliko se izgradila novinarski. Ali i ljudski, jer sam u tamnim situacijama vidjela ljude koji su vlastitu dobrobit riskirali za druge. I nisam morala otići u Irak i Afganistan da to nađem. Sve sam to našla u našem Zagrebu.

Planovi za budućnost

Planova je puno, ali što god isplanirala, sve se može promijeniti. Ono što zna je da kada život kreiraš onako kako ti želiš, sve dobre stvari i dobre prilike jednostavno dođu. Voli to što ne zna što je sljedeće i gdje će je životni put odvesti i zbog toga je jako uzbuđena. Ništa što je do sada napravila i doživjela ne bi promijenila jer ju je to dovelo do toga gdje je sada – ispunjena i presretna.

Ako budućnost bude barem upola takva, čekaju me divne stvari.

Burnout koji joj je promijenio život

Burnout je iskustvo koje je bilo jako teško, ali iz kojeg je izašla bolja i jača nego ikada.

Mislim da kada čovjek najviše padne, da se ustane najjači no što je bio do tada. Svoj burnout gledam kao blagoslov, jer mislim da kada ti se on dogodi jako rano, da nakon toga na stvari počneš gledati drugačije. Konkretno, ja na rad na sebi i svojoj karijeri. Na fakultetu sam, s ciljem da otkrijem što želim raditi, radila sve. Nisam znala reći ne i nisam htjela reći ne. Htjela sam puno raditi i dati sto posto sebe u sve projekte, a naravno da to ne možeš.

Ta količina stresa, malo sna, malo vremena za sebe, uzela je svog maha na Majino fizičko i psihičko zdravlje. No imala je sreću godinu dana raditi s divnom psihologinjom Ines, koja ju je naučila postaviti prioritete i sebe staviti na prvo mjesto. Naučila ju je da ne može biti Maja sa sto ruku, već Maja sa svoje dvije ruke s kojima može graditi lijep i produktivan život, bez da pregori.

View this post on Instagram

Mislim da 2019. godina nije mogla završiti bolje nego intervjuom o temi o kojoj zaista već dugo želim pričati. Burnout je stanje koje se sve češće događa sve većem broju ljudi i postaje dijelom mainstream kulture kao statusni simbol. Ako ga nisi imao, znači da ne radiš dovoljno dobro – što je apsolutno kriva percepcija. Burnout je stanje koje se meni dogodilo 2017. godine i to do te mjere da sam skoro imala srčani udar. Strastvena sam i (pre)ambiciozna osoba koja bi radila 150 projekata odjednom i okušala se u svemu. Od kad znam za sebe motivira me činjenica da ću jednog dana umrijeti i da iza sebe ne smijem ostaviti ništa što nisam napravila, a htjela sam. Ta me misao dovela do toga da sam u jednom trenutku bila predsjednica udruge, članica studentskog zbora, suvoditeljica ureda za udruge na Sveučilištu, vodila nekoliko projekata, radila na radiju, organizirala prvi odlazak studenata Sveučilišta u Rijeci na utrku Wings For Life u Zadru, bila nacionalna koordinatorica C2B konferencije, vodila razne manifestacije, redovno odlazila na sva predavanja i još sigurno nekoliko drugih stvari koje sam zaboravila. Iza mog osmijeha krila se Maja koja nije mogla spavati, koja je redovno imala anksiozne napadaje, kojoj je počela ispadati kosa, koja je imala toliko jake glavobolje da nije mogla gledati (i koje još uvijek imam kao posljedicu), koja je dogurala do 72 kilograma i koja je u potpunosti izgubila emocije, što mi je daleko najteže palo. Nisam osjećala tugu, niti sreću, nisam mogla plakati niti se smijati i nisam mogla normalno funkcionirati sa svojim prijateljicama, koje mi nikad, pa ni u tom mračnim dobu nisu dale da padnem, i za to im niti 1000 mojih 'hvala vam' , neće biti dovoljno. U jednom sam trenutku shvatila da više tako ne mogu i maknula sam se od svih projekata i svega što sam znala da više ne mogu raditi. Nažalost, niti to sve nije mi pomoglo da se vratim na staru sebe, i tu sam morala potražiti stručnu pomoć. Tako sam upoznala Ines, svoju psihologinju koja mi je pomogla da posložim svoje prioritete i da opet stanem na noge. (nastavak u komentaru👇)

A post shared by 𝙼𝙰𝙹𝙰 𝙺. (@majakristafor) on

Svoje rezultate možeš slaviti s prijateljima ili ih promatrati iz bolničkog kreveta

Maja smatra da je s današnjim društvenim mrežama, mladima nametnuto da je kul raditi 16 sati dnevno, malo spavati i živjeti samo na kavi. Nametnuti su im i neki ideali života koji nisu stvarni. Ono što je naučila je da svaka prilika nije tvoja prilika, ako će te u konačnici stajati zdravlja.

Karijera i život koji želiš živjeti mogu se ostvariti i da ne pregoriš, samo treba napraviti dobar balans rada i odmora.

Jer u konačnici svoje rezultate možeš slaviti s prijateljima ili ih promatrati iz bolničkog kreveta – na tebi je, upozorava Maja.

Savjet za sve one koji žele napraviti promjenu, ali ne znaju kako

Majin je savjet – Kreni. Samo kreni. Razmisli što je to što želiš raditi i čime se želiš baviti. Raspiši tu ideju i napravi popis toga što ti treba. Označi što od toga možeš napraviti sam/sama, a za što ti treba netko drugi. Nađi ljude koji ti trebaju, pošalji mail, dogovori sastanak. I kreni malim koracima. Pitaj za pomoć, javi se ljudima koji imaju znanje koje ti treba. Nemoj se sramiti pitati pitanja i priznati ako nešto ne znaš. Danas živimo u svijetu takvih mogućnosti da ti je doslovno sve nadohvat ruke. Edukacije, konferencije, platforme za učenje, YouTube videi, društvene mreže kojima se možeš povezati sa svima.

Ljudi će uvijek pričati, o tebi ili o nekom drugom

Samo je bitno krenuti. I nemoj se bojati neuspjeha i što će drugi reći. Velika je vjerojatnost da ćeš u procesu negdje pogriješiti, da će se nešto negdje izjaloviti. Ali to je dobro, jer onda iz grešaka najbolje i najviše učiš. Poboljšavaš se i rasteš još više. A ljudi će uvijek pričati, o tebi ili o nekom drugom. Bitno je da ti radiš ono što misliš da je najbolje za tebe i to radiš najbolje što znaš. Da si sretan s tim i da te to ispunjava. A komentari drugih ljudi ne plaćaju tvoje račune niti grade tvoje snove.

Ako u jednom trenutku to što radiš – bio to podcast, platforma, igrica, fakultet, karijera ili bilo što što gradiš – te prestane ispunjavati ili se tvoja vizija i san počnu mijenjati, to je skroz okej. Kako rasteš i razvijaš se, upijaš nova znanja i krećeš se mijenjati ti kao osoba. Stoga je skroz okej ako u jednom trenutku želiš promijeniti karijeru, posao, odustati od toga što si radio. I raditi nešto drugo. Danas je našim generacijama dozvoljeno skakanje iz niše u nišu, traženje sebe, ispunjavanje u nekoliko različitih polja. Danas ništa nije i ne mora biti konačno ako ti to ne želiš. I u tome je ljepota pokušaja, jer i ako nešto zezneš – ništa nije trajno. Bitno je da radiš ono što voliš i što te ispunjava, zaključuje Maja!

Savjet mlađoj sebi

Nastavi raditi to što radiš. Čekaju te divne stvari, ali znaj da nekad sve može malo lakše i ne mora sve odjednom. Uživaj u procesu.

Savjet starijoj sebi

Nemam savjet, ali želim joj reći bravo. Bravo Majo što život živiš punim plućima i onako kako ti želiš. Bravo za sav trud, rad i odricanja. Vjerujem da će se isplatiti i veselim te (nas), gledati kako to ostvarujemo.

Maju možete pratiti na Instagramu i YouTubeu, a svake srijede donosi vam i novi podcast sa zanimljivim gostima.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *