fbpx

Maksimir: Kvart koji ima park, zoološki vrt, stadion i još mnogo (ne)skrivenih ljepota

Maksimir: Kvart koji ima park, zoološki vrt, stadion i još mnogo (ne)skrivenih ljepota

Gradska četvrt Maksimir nalazi se na sjeveroistočnom dijelu središnjega gradskog prostora. Okružuju ga četvrti Donji grad i Gornji grad – Medveščak na zapadu, Podsljeme na sjeveru, Gornja i Donja Dubrava na istoku te Peščenica – Žitnjak na jugu.

Najurbaniziraniji dio kvarta je nizinski južni prostor koji je vrlo dobro povezan prometnicama, što je omogućilo da se sjeveroistočna gradska i prigradska područja povežu sa središtem grada. Glavne prometnice tog prostora su Maksimirska cesta, Zvonimirova i Petrova ulica, te ulica Dragutina Mandla Avenija Gojka Šuška, Svetošimunska i Bukovačka cesta u smjeru sjever-jug.

Zasad neizgrađeni nizinski prostor je onaj koji se pruža od obronaka Medvednice istočnom stranom maksimirske šume do predjela Ravnice, dok se sjeverni dio kvarta prostire medvedničkim pobrđem. Tamo se nalaze naseljeni dijelovi koji se sjedinjuju s ostacima nekada beskrajne šume.

Zašto Maksimir?

Riječ Maksimir vjerojatno većinu asocira na istoimeni park, koji ime nosi po zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu. Upravo je on 1787. godine odlučio da se hrastova šuma na biskupskom posjedu istočno od Zagreba preinači u veliki park. Glavni cilj bio mu je stvoriti najveći i najljepši park u jugoistočnoj Europi.

U tom naumu prokrčena je glavna aleja od ulaza u park do vidikovca na brežuljku i time je započeta velebna izgradnja parka. Ime parka Maksimir spominje se već 1791. godine, dok je park je za javnost otvoren 1794. godine.

Vrhovčev projekt u potpunosti je realiziran sredinom 19. stoljeća za vrijeme zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika. On je za potpunu izgradnju i uređenje parka angažirao bečke majstore, točnije arhitekt Franz Schücht, vrtni arhitekt Michael Sebastian Riedl, Josip Kassmann, glavni vrtlar Franjo Serafin Korbler i dr.  

Unutar Maksimira osnovan je zvjerinjak, odnosno veći lovački park i današnji Zoološki vrt. Točnije, 1925. godine na Labuđem otoku, usred prvoga maksimirskog jezera, osnovan je Zoološki vrt.  Za njegovo otvaranje uvelike je zaslužan  građevinski inženjer Mijo Filipović, kojemu je povjerena izgradnja vrta.  

https://belizagrebgrad.com.hr/mijo-filipovic-covjek-koji-nikad-nije-dobio-adekvatnu-pozornost-javnosti-a-osnovao-je-zagrebacki-zoo/

Vratimo se u prošlost

Godine 1902. područje kvarta Maksimira uključeno je u granice Grada Zagreba.

Od 1955. godine tadašnja Općina Maksimir obuhvaćala je i Remete i markuševečki dio današnje gradske četvrti Podsljeme, točnije Šestine, Gračane i Markuševec, a 1932. godine općini je priključena i dotadašnja samostalna općina Zagrebačka Dubrava.

Općine se ukidaju krajem 1990. godine, a tri godine nakon i mjesne zajednice, kojih je na području današnje četvrti Maksimir bilo ukupno jedanaest: Bukovac, Dinko Šimunović, Dobri Dol, Dotrščina, Eugen Kvaternik, Kozjak, Maksimir, Maksimirska naselja, Mašićeva, Remete i Ružmarinka.

Početkom 2009. godine na području četvrti Maksimir osnovano je 11 mjesnih odbora, a Maksimiru pripada i mali dio područja nekadašnje Mjesne zajednice Gupčeva zvijezda, točnije dio ulice Kameniti stol.

Što posjetiti i doživjeti u Maksimiru?

Uz spomenuti park Maksimir i Zoološki vrt, svakako treba izdvojiti i stadion Maksimir, koji se nalazi uz južni rub maksimirskog parka.  Prvi stadion na tom mjestu izgrađen je 1912. godine i pripadao je HAŠK-u.

Danas je stadion Maksimir mjesto zagrebačkog i hrvatskog sporta, prvenstveno nogometa, dom GNK Dinama i jedan od doma Hrvatske nogometne reprezentacije.

Nezaobilazna je i Maksimirska cesta, kojom su nekada prometovale kočije prema Varaždinu. Budući da je bila prometna, privukla je brojne obrtnike koji su duž nje otvorili obrtničke radionice. Njih je danas sve manje i manje. Najpoznatija među njima je urarska radnja Lebarović koja brine o gradskim satovima.

Tu su i brojne vile i impresivni ljetnikovci, koje su projektirali poznati arhitekti kao što su Antun Ulrich i  Zlatko Neumann.

Ovdje se nalazi i Agronomski fakultet, Ekonomski fakultet, spomen – park Dotrščina i naselje te zaštićeno kulturno dobro Željeznička kolonija. I mnogi drugi objekti i ustanove.

Zvonimir Milčec i Maksimir vole se javno

U Maksimir za promjenu, ulazim na glavni ulaz, kao kakav provincijski dječarac u đačkoj ekskurziji ili turist, stranac. A Maksimir i ja nipošto nismo stranci jedan drugome, nego baš dobri poznanci, frendovi iz djetinjstva, dakako, mojeg djetinjstva, jer je ovaj naš gradski perivoj ipak nešto stariji…A kud svi, tud, eto, i ja, premda sam rođen i odrastao pokraj Maksimira i u Maksimiru, pa u nj, otkad pamtim, ulazim sa svoje strane…teško da bih uopće mogao biti objektivan vodič po Maksimiru, jer sam odveć uspomena posijao ispod njegovih krošanja i na njegovim stazama…sve me tu na nešto i nekoga podsjeća, a kako vrijeme prolazi, teško mi je jedino prisjetiti se na što i na koga.

Zvonimir Milčec, Pješak u Zagrebu, 1988., odabrani dijelovi

Ovako je o voljenom Maksimiru, kvartu njegova djetinjstva pisao vječni zaljubljenik u svoj rodni grad, Zagrepčanin, književnik i novinar Zvonimir Milčec, u djelu Pješak u Zagrebu.

Dogodovštine iz doba odrastanja:

U restauraciji Maksimir (zvali smo je prema prijašnjem vlasniku – kod Šarića), na primjer, uspio sam dokraja otplesati svoj prvi inglišvalcer…premda su me špičoki do krvi nažuljali. Restauracija je …za mene… poznata samo po tim prvim nesigurnim čagerskim koracima, špičokima, musoliniju, poslovođi Roki i konobarici Albini (zvali smo je teta Albina).

Eto me i na četvrtom jezeru. S nehinjenim oduševljenjem da je ta naša famozna mladenačka rivijera iz pedesetih, napokon, nakon toliko godina, uređena, da je u jezero ponovo puštena (zagađena) voda potoka Blizneca i da su ovih toplih dana u vodu bućnuli prvi hrabri kupači – na svoju odgovornost. Nije li odveć hladno za kupanje u hladnom maksimirskom jezeru? Nekad, dok sam bio u dobi tih malih maksimirskih kupača, tako nešto se ni slučajno nisam upitao (posljedica je bila upala zglobova ili febris reumatika), takvo pitanje mogu postaviti tek danas, s debele vremenske distance, kad se u Maksimir svoga djetinjstva i mladosti, eto, guram kroz njegov službeni ulaz.

Zvonimir Milčec, Pješak u Zagrebu, 1988., odabrani dijelovi

Zakaj volimo Maksimir?

Na ovo pitanje svatko od nas može dati svoj odgovor i svaki će biti ispravni. Neki od odgovora zasigurno će biti šetnja parkom, kava na Vidikovcu, posjete Zoološkom, navijanje na stadionu, studiranje na Ekonomskom ili Agronomskom.

I obilje drugih stvari/događaja/zgrada/ljudi/prirode i sjećanja.

Nemojte nam zamjeriti ako smo što izostavili, nego podijelite s nama svoje asocijacije na kvart Maksimir.

Izvori

  • enciklopedia.hr

Preporuke za čitanje

  • Antonio Jurčev,  Od Željezničke kolonije do Ravnica, Zagreb 2017.
  • Zvonimir Milčec, Pješak u Zagrebu, Mladost, Zagreb 1988.

Naslovna foto: Beli Zagreb Grad

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *