Marija Jambrišak: Spisateljica i najvažnija hrvatska pedagoginja
This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.
Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World
O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.
Marija Jambrišak bila je pedagoginja i spisateljica, koja je obilježila generacije učenika i učenica. Unaprijedila je školstvo i položaj učiteljica, te omogućila ženama pristup visokom obrazovanju.
Nemirna djevojčica koja izrasta u hrabru ženu
Marija Jambrišak rođena je 5. rujna 1847. godine u Karlovcu kao sedmo dijete. Nakon što joj umire otac, sa obitelji 1853. godine seli u Zagreb gdje se obrazovala kod Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu, gdje je 1863. godine, nakon osnovne, završila i dvogodišnju učiteljsku školu. Kako je bila premlada da bi radila kao učiteljica, naredne dvije godine obavljala je praksu u samostanu uršulinki u Varaždinu. Godine 1866. polaže stručni ispit te od 1867. radi kao učiteljica u Varaždinu. Na toj poziciji ostaje četiri godine, do 1871. kada sudjeluje na Prvoj općoj učiteljskoj skupštini, na kojoj javno traži izjednačavanje plaća i radnih uvjeta za učiteljice i učitelje, te mogućnost visokog obrazovanja za učiteljice. Ovaj revolucionaran istup oduševio je direktora bečkog Pedagogijuma koji joj nudi mogućnost daljnjeg obrazovanja upravo na toj visokoj pedagoškoj školi. Zahvaljujući stipendiji J.J Strossmayera postala je prva i jedina studentica onodobnog Pedagogijuma.
Ravnateljica viših djevojačkih škola
Marija Jambrišak u Zagreb se vraća 1875. godine te dobiva mjesto učiteljice u višoj djevojačkoj školi. Ondje ostaje do 1892. godine, kada se na poticaj Izidora Kršnjavog u Zagrebu otvara Ženski licej. Ova djevojačka škola omogućila je djevojkama obrazovanje po gimnazijskom programu, kao i podlogu za nastavak obrazovanja, što se i događa 1901. godine kada prve studentice upisuju neke od programa Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1905. onodobna Vlada donosi riješenje kojim Marija Jambrišak postaje ravnateljica viših djevojačkih škola u Zagrebu. U ženskom liceju radila je do 1912. godine, kada odlazi u mirovinu.
Pedagoški rad i književni rad
Marija Jambrišak tijekom cijeloga života bila je aktivni promicatelj ženskih i učiteljskih prava. Kroz razne skupove prenosila je svoje znanje i iskustvo naraštajima učitelja, bila je aktivna u Savezu hrvatskih učiteljskih društava, a 1884. godine postaje članica Hrvatskog pedagoško- kulturnog zbora. Sudjelovala je i u radu Udruge učitelja kraljevina Hrvatske i Dalmacije, te Kluba učiteljica. Bila je tajnica mnogih onodobnih društava, ali najtrajniji trag ostavila je putem rada u Zemaljskoj gospojinskoj udruzi za naobrazbu i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji, čija je tajnica također bila. Osim što je ova udruga pružila društvenu i materijalnu potporu Ženskom liceju, vodila je internat za učenice srednjih zagrebačkih škola, nazvan Jelisavin internat u spomen na caricu Sissi. S vremenom je udruga kupila i uredila zgradu u Opatičkoj 14, koja je u rad puštena 1916. godine. Iako je kroz povijest internat mijenjao imena, početna funkcija je ostala, tako da u toj zgradi učenički dom djeluje 104 godine. Nekoć Jelisavin internat danas nam je poznat pod imenom Marije Jambrišak, koja se zalagala za njegovo otvaranje.
Osim što je bila vrstan pedagog, Marija je bila i vrstan pisac. Osim što je objavljivala članke u mnogim časopisima i novinama poput Obzora, Vienca i Narodnih novina , suosnivačica je časopisa Domaće ognjište, svojevrsnog učiteljskog glasila. Također, napisala je nekoliko knjiga, a neke od njih su Znamenite žene iz priče i poviesti, te O ženskom uzgoju i O pristojnom vladanju.
Prvakinja hrvatskog učiteljstva
I nakon što se umirovila, Marija Jambrišak ostala je aktivna. Čitala je, pisala i nastavila sudjelovati u radu ženskih i učiteljskih društava. Njezini suradnici i učenici nisu je zaboravili za života, pa tako ni nakon smrti. Umrla je 23. siječnja 1937. godine te sahranjena na Mirogoju.
Njezine učenice,među njima i Jagoda Truhelka, Milka Pogačić i Ivana Brlić- Mažuranić su je obožavale. Odgojila je niz djevojaka i omogućila im da postanu vodeće hrvatske intelektualke.
Njezine bivše učenice opisale su je slijedećim riječima:
U njoj su se obistinile riječi jednog znamenitog pedagoda: Za pjesnika i učitelja moraš biti rođen. Ona je to bila u punom smislu. Sjećam se da je bila njena omiljela fraza: „Od srca k srcu. Samo ovako postizavaš između djaka i učitelja onaj apsolutni kontakt, koji je temelj prave pedagogije.“ Ljubav, koju je sijala, ona je i žela. (..) U svemu je bila svojim učenicama uzor i u tome je ležala njezina velika moć.
“Devedesetgodišnjica Marije Jambrišak”, Ženski list, 1936.
Literatura:
- Ana Batinić, „Plemkinje duha : Marija Jambrišak – Jagoda Truhelka – Zdenka Marković“, Nova Croatica : časopis za hrvatsku književnost i kulturu, Vol. 2 [32] No. 2 [52], 2008., 197.-215.
- Ida Ograjšek Gorenjak, „Otvaranje Ženskog liceja u Zagrebu“, Povijest u nastavi, Vol. IV No. 8 (2), 2006., 147-176
- Sanda Žuvela, „Početci hrvatskog feminizma: Marija Jambrišak i Milka Pogačić“, Rostra : Časopis studenata povijesti Sveučilišta u Zadru, Vol. 3. No. 3., 2010., 95-102.
- Martina Piškor, “Gospojinski klubovi kao izraz društvenosti žena na početku 20. st. u Zagrebu“, Hrvatsko katoličko sveučilište, 2018.
- Hrvatski biografski leksikon
- Ženski list, rujan 1936.
- FOTO: Proleksis enciklopedija
