fbpx

Marija Kumičić: ‘Pero je bilo njezin glavni oslon’

Marija Kumičić: ‘Pero je bilo njezin glavni oslon’

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Marija Kumičić bila je hrvatska pjesnikinja, publicistica, društvena i kulturna djelatnica. Rođena je 1863. godine u Varaždinu, a 1882. godine udala se za književnika Eugena Kumičića. Bavila se književnošću, novinarstvom,  dobrotvornim i socijalnim radom, prevođenjem, a sastavila je i jednu kuharicu.

Kojim temama se bavila u svom pisanju? Kojim inicijalima se potpisivala? Koje društvo je osnovala? Koje je njeno mišljenje o tome trebaju li žene imati pravo glasa? Kako je završio njen život? Otkrijte u novom (Marijinom) ženskom tragu u povijesti.

Iz Varaždina u Zagreb

Marija Kumičić rođena je 1863. godine u Varaždinu u obitelji Ane i Gjure Maršića. U rodnom Varaždinu završila je Višu djevojačku školu u samostanu kod uršulinki 1878. godine. Četiri godine poslije upoznala je svog budućeg supruga, književnika Eugena Kumičića.

Jednog je dana s roditeljima sjela u kola, da se poveze iz Zagorja u Zagreb. Kad je mlada pjesnikinja stigla u grad, obdržavalo se slavlje 20-godišnjice opstanka hrvatskog pjevačkog društva „Kola.“ Tu je srela mladog književnika koji nije ni slutio, da ona koju promatra s tolikim ushitom, nosi u svojemu srcu pjesničku liru. Njena je sudbina bila odlučena. Mlada se pjesnikinja udala za Eugena Kumičića.

Hrvatica, br. 2, 1939. godine

Marija i Eugen vjenčali su se 1882. godine. Imali su dva sina, Tomu i Gjuru. U braku su bili do 1904. godine kada Eugen umire.

S ponosom bi katkada veliki romanopisac spominjao, koliko mu je u stvaranju potrebna njegova žena. Njoj bi prvoj otkrivao misli za svoja književna djela. (…) Kad bi djelo bilo svršeno, ona bi ga sama svojom rukom prepisivala.  

Hrvatica, br. 2, 1939. godine

Iz pjesama…osjeća se zanosna poezijom nadahnuta ženska duša

Marija se u književnost, točnije u poeziju, zaljubila dok je pohađala Višu djevojačku školu, a njome se nastavila baviti i nakon udaje. U njezinim pjesmama vidljiv je spomenarski stil, autobiografski elementi i sentimentalni motivi, prvenstveno ljubav prema domovini i prema svome narodu).

Primjerice, zbirke pjesama Pjesme (1903), Zadnje ruže (1913) i Pjesmom kroz život (1940), posvećene su domovini i zavičaju, znamenitim Hrvatima, prirodnim ljepotama, moralnim vrijednostima te uspomeni na supruga.

rrep
foto: digitalna.nsk.hr

Svoje pjesme i prozna djela, prijevode (s francuskog i njemačkog), polemičke članke, predavanja i govore objavljivala je i u listovima te časopisima kao što su  Hrvatska vila, Obzor, Prosvjeta, Dom i sviet, Hrvatsko kolo, Naša žena, Hrvatska straža, Hrvatsko pravo, Neven i drugi.

Koristila se pseudonimima E., E-a, E-a Kumičić, Marija Jurjevna, Enjuška, Enjuškina i Marija Fortuna.

Nikoga i ničesa se ne bojim! Idem naprijed svojim putem i ne dam se. To je bit njene ličnosti. (…) Prihvatila se rada. Pero je bilo njezin glavni oslon. Pisala je u svim stupcima i političke članke i socijalne, pisala je romane, pripovijesti, crtice, prevela niz stranih romana na hrvatski.

Hrvatica, br. 2, 1939. godine

Pero je bilo njezin glavni oslon

S književnikom Milanom Ogrizovićem preradila je roman, svoga supruga Eugena, Kraljica Lepa u povijesnu dramu Propast kraljeva hrvatske krvi (1905).  Napisala je i nekoliko proznih djela kojima je naglašavala ljubav prema domovini i ćudoredan život, primjerice u djelu Put k pravoj sreći (1909.), te osobne odgojne i domoljubno-političke ideale u djelu Valovi čuvstava (1911).

rrep
foto: digitalna.nsk.hr

Godine 1929. objavila je predavanje o mladim, socijalno ugroženim književnicima Književno cvijeće. Tu je i ilustrirana knjižica mudrih izreki Za spomenar (1896) te više prigodnih govora (A. Pavelić, 1903., A. Starčević, 1923. i 1941. i F. Bulić, 1935).

rrep
foto: digitalnezbirke.kgz.hr

Bavila se i novinarskim radom.

Malo ih ima koji znadu, da je ona toliko radila na novinarskom polju. Ali je novinar uvijek anoniman, pa tako, razumije se, i ona ostaje novinar u pozadini.

Hrvatica, br. 2, 1939. godine

Godine 1888. priredila je kuharicu pod nazivom Nova zagrebačka kuharica: praktični naputak za kuhanje, pečenje i ukuhavanje: podpuna sbirka najboljih propisa za domaćice i kuharice po Katarini Prato, Saint-Hylaire i drugima i s obzirom na narodna jela sa 170 slika, s hrvatskim i njemačkim nazivljem, koja je vrijedno djelo hrvatske gastronomske i kulturne povijesti.

MARIJA KUMIČIĆ : NOVA ZAGREBAČKA KUHARICA ,4.IZDANJE 1894
foto: njuskalo.hr

Društvena, kulturna i socijalna angažiranost

Godine 1903. izdaje knjižicu pod nazivom Žensko pitanje u kojoj se prvenstveno zalaže za bolje obrazovanje žena, kako bi tako napredovale u društvu. Međutim, protivi se ženskom pravu glasa, te naglašava da žena treba biti poštovana supruga i majka koja će odgajati djecu da ljube svoju domovinu.

U razdoblju Prvog svjetskog rata bavila se humanitarnim i socijalnim radom. Točnije, pomagala je osnovati skloništa za siročad u Bosni i Hercegovini te po Dalmaciji. Nakon rata postaje članicom mnogih društava.

Bila je predsjednica društva Tomislav, počasna članica pjevačkog društva Hrvoj, članica društva Napredak, članica Hrvatskog pjevačkog društva Zvonimir i članica ženskog društva Katarina Zrinjska. Jedna je od osnivačica Društva hrvatskih književnica, a 1921. godine osnovala je društvo Hrvatska žena.

Hrvatska žena

Društvo Hrvatska žena bilo je domoljubno i prosvjetno društvo. Prva predsjednica društva bila je Zora pl. Trnski, kći književnika Ivana pl. Trnskoga, a potpredsjednice Ivka barunica Ožegović i Marija Kumičić. Prema društvenim pravilima glavna zadaća društva bila je da potakne žene na djelovanje na području društvenosti, filantropije, prosvjećivanja itd.

Društvo je imalo podružnice u Petrinji, Osijeku, Požegi, Karlovcu, Jastrebarskom, Sisku, Daruvaru, Slavnokom Brodu, Gospiću, Ogulinu, Vukovaru. Podružnice su osnovane i u Bosni i Hercegovini, točnije u Tuzli, Derventi i  Doboju, a Jagoda Truhelka osnovala je Hrvatsku ženu 1922. godine u Sarajevu.

Godine 1929. utemeljeno je prvo društvo Hrvatska žena u Sjedinjenim Američkim Državama. Društvo je izdavalo i časopis za ženski svijet pod nazivom Naša žena, a uređivala ga je članica društva dr. Zdenka Smrekar.

Na inicijativu društva Hrvatska žena, postavljen je kip svećenika Frane Bulića na Marulićevom trgu u Zagrebu 1935. godine, spomenik Prosinačkim žrtvama 1932. godine na Mirogoju, spomenik Dragutinu Domjaniću 1936. godine na Tuškancu, spomenik Eugenu Kumičiću 1937. godine na današnjem Rooseveltovom trgu. Više o djelovanju društva Hrvatska žena možete pročitati u radu Lucije Benyovsky „Marija Kumičić (1863.-1945.).“

Političko opredjeljenje

Uz supruga Eugena, Marija je bila članica Stranke prava i pobornica Ante Stačevića.

Ona je bila ne samo gorljivi pristaša Ante Starčevića, nego je živjela u njegovoj blizini za vrijeme njegovog života, a za njegove bolesti njegovala ga do posljednjeg daha, zapravo mu je ona zaklopila oči, pa bi njeni memoari iz tog doba bili zanimivi prilog historiji tog doba.

Hrvatica, br. 2, 1939. godine

Nakon suprugove smrti, 1904. godine, više se posvetila humanitarnom i socijalnom radu. Ali je podržala rad i djelo Josipa Franka, koji joj je bio dobar prijatelj.

Marijin trag u povijesti

Marija Kumičić preminula je 1945. godine u Zagrebu, u 82-oj godini života. Pokopana je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

Njena korespondencija čuva se u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Bila je jedna od prvih žena novinara.

Bila je istaknuta društvena i socijalna djelatnica.

Posebice se ističe njen doprinos u radu društva Hrvatska žena.

Izvori

Hrvatica, br. 2, 1939. godine

Hrvatski biografski leksikon online

Lucija Benyovsky, “Marija Kumičić (1863.-1945.)”, Informatica museologica, Vol. 32 No. 1-2, 2001.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori