Marija Radić: Javna djelatnica, borkinja za ravnopravnost žena i životna ljubav Stjepana Radića

Marija Radić: Javna djelatnica, borkinja za ravnopravnost žena i životna ljubav Stjepana Radića

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Marija Radić bila je učiteljica, knjižničarka i publicistkinja te supruga Stjepana Radića. Njen život obilježila je njezina obitelj, osnivanje Ženske organizacije Hrvatske seljačke stranke i borba za opće pravo glasa i ravnopravnost žena. Ova borbena javna djelatnica zaslužila je svoje mjesto i u našoj rubrici Ženski trag u povijesti.

Marie Dvořáková

Marie Dvořáková rođena je 1874. godine u Pragu, gdje je i završila Učiteljsku školu 1894. godine. Nakon završetka Učiteljske škole radila je u nekoliko čeških mjesta kao učiteljica, točnije u Kutnoj Hori, u Metylovicama, u Táboru i u Jistebnicama.

Godine 1894., nedaleko od Praga u dvorcu Karlšejn, upoznala je svog budućeg supruga Stjepana Radića. Sudbnosno da, unatoč protivljenju njene obitelji, Marija i Stjepan izrekli su u rujnu 1898. godine u praškoj crkvi svetog Norberta. Imali su četvero djece, kći Milicu, kći Miroslavu (Miru), sina Vladimira (Vlatka) i Branislava (Branimira, Branka).

Neizvjesna vremena

Mladi bračni par nakon vjenčanja često mijenja adresu stanovanja. Najprije su boravili u Poljskoj i Ukrajini te Mađarskoj, a zatim dolaze u Hrvatsko zagorje. Iz Zagorja sele u Bjelovar Stjepnovom bratu Ivanu, pa u Radićevo rodno Trebarjevo Desno gdje su nekoliko mjeseci proveli kod Stjepanove sestre Kate. Prema Marijinim riječima, živjeli su skromno, sirotinjski, ali jedno uz drugo.

Nakon Trebarjeva Desnog, Marijin i Stjepanov skromni život seli u Pariz, gdje je Stjepan završavao obrazovanje na Slobodnoj školi političkih nauka. Iz Pariza sele u Prag, iz Praga u Zemun, a od 1902. godine počinju živjeti u Zagrebu.

U Zagrebu su uspjeli kupiti vlastitu kuću koja se nalazila u Međašnjoj ulici. U svojoj su kući 1911. godine osnovali Slavensku knjižaru, a godinu dana nakon otvorili su još jednu u Jurišićevoj ulici. Knjižara se bavila nakladništvom, tiskanjem knjiga, brošura i drugih materijala. Vođenje tih knjižara većinom je obavljala Marija.

Društveni i politički angažman

Marija je Stjepana pratila u njegovim intelektualnim i političkim podhvatima. Primjerice, prepisivala je i sređivala Stjepanove studentske bilješke i marljivo vodila Stjepanove bilješke vezane uz diplomski rad.

Suradnja se nastavila i nakon osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke 1904. godine. Marijin poseban doprinos bilo je osnivanje Ženske organizacije Hrvatske seljačke stranke od 1927. godine i gospojinsko društvo Hrvatsko srce od 1936. godine. O njihovom radu redovno je izvještavao list Hrvatica: časopis za ženu i dom.

HRVATICA , ČASOPIS ZA ŽENU I DOM , ZAGORKA , GODINA II ...
izvor: antikvarijat-vremeplov.hr

Ženska orgnizacija HSS-a borila se i propagirala jednaka prava žena u obrazovanju, pri zapošljavanju, općenito u javnom životu i buđenju svijesti o ravnopravnosti muškaraca i žena. Također, zalagale su se za demokratizaciju i federalizaciju Kraljevine Jugoslavije.

Osim političkog angažmna, organizacije su imale i socijalnu, prosvjetnu i humanitarnu notu. Rad Hrvatskog srca obnovljen je 1998. godine, a među ciljevima im je širenje znanja o zaštiti zdravlja, obitelji, ravnopravnosti spolova, ljudskim pravima, raznim socijalnim pitanjima i zalaganje za kvalitetnijim položajem žena u politici, društvu, političkom radu i drugim javnim djelatnostima.

ORGANIZACIJA ŽENA HRVATSKO SRCE - HSS - Hrvatska seljačka stranka
Znak Hrvatskog srca, izvor: hss.hr/hrvatsko-srce

1928. godina

Dana 20. lipnja 1928. godine u Skupštini Kraljevine SHS zastupnik radikala Puniša Račić pucao je na predstavnike HSS-a. Stjepan Radić preminuo je 8. kolovoza 1928. godine od posljedica ranjavanja u Skupštini. Marija je tada izgubila svoga supruga, prijatelja, oca njihove djece i vjernog pratitelja kroz život. O načinu njegove smrti zapisala je da je neizmjernu ljubav prema svom narodu, cjeloživotni predani rad za boljitak svoje domovine platio svojim životom.

Marija se nakon njegove smrti nastavila boriti za njegove (njihove) ideale. Već u rujnu 1928. godine bila je na skupu HSS-a u Sunji, gorljivo potičući žene da se bore za svoja prava i potičući narod da se izbori za svoja narodna prava.

U studenom 1928. godine uputila je Ligi naroda pismo u kojem je zahtjevala nadzor nad istragom o atentatu 20. lipnja 1928. godine, kako bi se pravedno i objektivno utvrdili krivci, navodeći kako sudstvo u Srbiji nije politički neovisno.

Vrijeme Drugog svjetskog rata i poratno vrijeme

Za vrijeme NDH rad HSS-a bio je zabranjen, stoga su  članovi stranke djelovali ilegalno, zbog čega su najčešće bili zatvarani i progonjeni. Marijina knjižara u Jurišićevoj ulici bila je središte te ilegalne djelatnosti.

Nakon Drugog svjetskog rata Marija Radić sudjelovala je u radu stranke zajedno sa svojom kćerkom Mirom Košutić, suprugom Augusta Košutića, dopredsjednika HSS-a. HSS objavila je glasilo Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode, čiji je glavni urednik bio Ivan Bernardić, član HSS-ove omladinske sekcije.

Prvi i jedini broj izašao je u 50.000 primjeraka, a uvodnu riječ napisala je Marija, u kojoj otvoreno kritizira komunističku vlast. Komunističke vlasti reagirale su zabranom raspačavanja. Tako je glasilo Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode ugašeno, točnije nije bilo službeno zabranjeno, ali je njegovo daljenje tiskanje onemogućeno.

Marija se nakon toga povukla iz javnog života, a preminula je 1954. godine. Pokopana je u Arkadama na Mirogoju, uza svog ljubljenog supruga Stjepana Radića.

Marijin trag u povijesti

U Jurišićevoj ulici, gdje se nalazila knjižara Radićevih, podignuta je 1991. godine, spomen-ploča s medaljom.

Isto tako, spomen-ploča Mariji i Stjepanu Radiću postavljena je u crkvi svetog Norberta u Pragu, 2011. godine.

Spomen-ploča s reljefom Marije Radić, nalazi se na zgradi u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu, a postavljena je 2014. godine u povodu 140. godišnjice njezina rođenja i 60. godišnjice smrti.

Zalaganjem predsjednice stenjevečke Organizacije žena Hrvatsko srce Danice Vukelić, u kvartu Špansko od 2016. godine postoji ulica Marije Radić.

Pamtit ćemo ju kao borbenu javnu djelatnicu, voljenu majku i suprugu, koja se svoja sjećanja na život sa Stjepanom zapisala u djelu Uspomene iz života na moga blagopokojnoga supruga Stjepana Radića.

Izvori i preporuke za čitanje:

Marija Radić, Uspomene iz života na moga blagopokojnoga supruga Stjepana Radića, uredila Maja Maričić (unuka Marije i Stjepana Radića), pripremila za tisak Iva Gruden Zdunić (njihova prapraunuka)

Martina Bitunjac, “Marija Radić i Mira Košutić: intelektualke u političkoj misiji”, Intelektualci i rat 1939-1947. Zbornik radova s Desničinih susreta, 2012.

Naslovna foto: Screenshot Youtube

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori