Marin Novak (Kali Lago): Pjesma šalje onu poruku koju čuje slušatelj

Strah je peti singl zagrebačkog akustičnog benda Kali Lago s kojom su se dečki odlučili priključiti akciji HDS-ZAMPA Playlista za glazbenu školu Sisak kojom se odriču autorskih tantijema na godinu dana za pomoć u obnovi Glazbene škole Frana Lhotke u Sisku i u područnom odjelu u Petrinji. Tim smo povodom odlučili razgovarati s Marinom Novakom, ali i saznati više o planovima za budućnost benda.

Kali Lago je glazbeni projekt Filipa Smokvine i Vas. Vaše prijateljstvo, ali i glazbena suradnja traje još od srednjoškolskih dana. Rekli ste kako nikad niste naišli na takvo razumijevanje i kemiju za skladanje i sviranje u nekom trećem. Općenito, kada je riječ o glazbenim suradnjama, s kakvim osobama nikad ne biste mogli surađivati, a s kime biste sutra potpisali?

Tako je. Kali Lago smo započeli Filip i ja negdje početkom 2018. kako bismo si gažiranjem platili snimanje albuma. Iako smo išli u istu osnovnu, upoznali smo se tek u ljeto između 8. razreda i prvog razreda srednje (čini mi se 2009.) u tramvaju br. 8, negdje nakon Gupčeve zvijezde. Sjećam se kao danas, bilo je negdje oko ponoći  i smucao sam se noću po gradu s prijateljem jer su mi roditelji bili na moru pa sam mogao. Smokvina se vozio kući u smjeru Mihaljevca. Prepoznali smo se iz škole i započeli razgovor o glazbi i gitaristima. Od tada do pred kraj srpnja 2020. Glazbeno se nismo previše odvajali.

Odrasli smo skupa i kao osobe i kao glazbenici kroz niz bendova u kojima smo vodili priču.

Nažalost ili na sreću, negdje krajem tog srpnja 2020. smo se razišli i poslovno i osobno. Od tada, dakle neposredno nakon objave pjesme Sasvim sam Filip više nije u kombinaciji. Nismo u kontaktu, nadam se da je dobro. Međutim, kako to obično i biva, u međuvremenu su se iskristalizirale mnoge druge osobe i prilike tako da vjerujem da ću 2021. plivati u poslu i to me veseli. Kali Lago ima spremne nove pjesme, novi odličan prostor za probe i dogovorene suradnje pa nećemo puno čekati do sljedeće objave pjesme.

Što se tiče suradnje s drugima, osobno nisam opterećen glazbenim stilovima. Mislim da je to loše.

Glazbenik toliko više vrijedi koliko je širi spektar glazbe u kojoj se snalazi, tako da se trudim biti što otvoreniji.

Mirza, jedan izvrstan pjevač i autor cca. 15 godina stariji od mene mi je polovinom 2019. srušio neke vjekovne dogme o glazbi rečenicom da je dobra pjesma svaka ona koja izaziva emociju i to potpuno neovisno o žanru. Malo kontroverzno, ali sve više mislim da je čovjek u pravu, nadam se da mi neće zamjeriti što ga spominjem.. Zato načelno, nemam zlatnu ili crnu listu, nego mi je bitno da osjetim pjesmu. Trenutno Marko Šturman i ja snimamo gostovanja za solo album Katarine Vukadin iz Terminatora što ćete uskoro moći čuti.

Naziv samog benda je došao slučajno, prilikom čišćenja stana. Kako “dolaze” vaše autorske pjesme?

Čistio sam jedan netom prodani stan i našao starinski pečat za vosak s KL inicijalima. Prvo što mi je palo napamet kad sam vidio taj pečat bilo je ime Kali Lago, govorimo o prvih pola minute. Asociralo me na more (Zadar, Kalelarga), zvučalo je neutralno i jednostavno, bilo je i relativno jedinstveno pa smo ga uzeli.

Pjesme za mene uvijek kreću na gitari. Vježbajući mi se svako toliko dogodi moment ček, ček, što je to bilo?. To može biti progresija akorada, obična fraza solo gitare ili bilo što između toga. Ako primijetim da mi to nešto zvoni 2-3 dana u glavi u 99% slučajeva poslušam intuiciju, složim osnovnu strukturu pjesme i pustim ju bendu i producentu Antoninu Šimiću. Kad i ako pjesma preživi njihove kritike (Marko je osobito strog i dobro je da je tako) onda ju snimimo (uvijek dva puta – demo pa final) i objavimo.

Gdje ste sve do sada imali priliku svirati u Zagrebu? Koja je vaša omiljena lokacija i gdje biste voljeli svirati, a da za to još niste imali priliku?

Treba razlikovati Kali Lago koji je gažirajući po cijelom Zagrebu i okolici svirajući domaći i strani pop, rock i funk natukao cca. stotinu i kusur svirki u godinu ipo dana od autorskog projekta Kali Lago koji svira atipičnu (ali maksimalno simpatičnu) akustičnu glazbu. Ovaj drugi Kali Lago je do sad svirao samo jednom na Z1 televiziji – k tome još u krnjem sastavu.

Međutim, ako tu bitnu distinkciju ostavimo po strani, jedno od najdražih mjesta mi je Buzz bar (Zg) koji godinama poslovanje temelji na akustičnim svirkama pa se tamo naša striktno akustična kombinacija prirodno uklopila. Nadalje, bez daljnjega su tu i Luda Kuća (Zg) s kojom nam je suradnju prekinula COVID epidemija i Galerija Klovićevi dvori gdje smo svirali humanitarno za Rotaract klub Zagreb Kaptol.

Dva, od pet singlova objavili ste na engleskom jeziku. Na kojem više volite pjevati? Smatrate li da se ograničavate ako pjevate na hrvatskom?

Volim pjevati i pisati na oba jezika, ali u svojim pjesmama više naginjem hrvatskom, iako sam uvjeren da se njime značajno više izlažem kritikama. Teško mi je objasniti zašto, ali često je lakše o nečemu pjevati na stranom jeziku. Zato sam dugo vremena pisao isključivo engleske tekstove da bih se negdje sa 17 godina više orijentirao na domaću varijantu. Danas pišem praktički samo na hrvatskom pa je i ostatak pjesama s prvog albuma takav.

Imamo prekrasan jezik, ne treba ga se odreći zato što je engleski u modi.

S petim singlom, Strah, odlučili ste se priključiti akciji HDS-ZAMPA Playlista za glazbenu školu Sisak, kojom se odričete autorskih tantijema na godinu dana za pomoć u obnovi Glazbene škole Frana Lhotke u Sisku i u područnom odjelu u Petrinji. Zašto baš s tom pjesmom i koju poruku ona šalje?

Pjesma Strah odabrana je zato što nama zvoni optimizmom usprkos malo teškom naslovu. Također, ZAMP-ova akcija se približno poklopila i s objavom naše pjesme. Međutim, ne bih se dalje upuštao u interpretaciju vlastitih tekstova.

Od trenutka objave pjesme mišljenje slušatelja bitnije je od autorova. Pjesma šalje onu poruku koju čuje slušatelj.

Kada biste imali priliku biti predgrupa bilo kojem svjetskom bendu ili izvođaču, koga biste izabrali?

Nemojte me to pitat. Svatko tko me poznaje znat će da lažem ako odgovorim nešto što nisu Majke u postavi s albuma Vrijeme je da se krene ili Unplugged, a to neću sigurno doživjeti.

Kada biste imali priliku zaviriti u budućnost – gdje biste se voljeli vidjeti?

Kako za djedovim starim radnim stolom rješavam predmete, a večeri i vikende provodim u studiju.

Često čujemo da se u Hrvatskoj ne stvara dobra glazba, s čime se nimalo ne možemo složiti. I sami predstavljamo nove izvođače i bendove pa i vas molimo da nam predstavite nove, mlade bendove i izvođače koje rado slušate i podržavate!

Moj osobni favorit je vrlo samozatajni, a kao dva Zagreba talentirani producent Filip Majdak. Nisam do sad upoznao produktivnijeg i sposobnijeg glazbenika i autora. Ne pretjerujem. Čovjek vodi nekoliko različitih glazbenih projekata istovremeno i sa svakim ima ili album ili više ep izdanja – a većinski ili jedini autor je na svakome od njih. Osim toga, Filip radi i kompletnu produkciju, ponekad i videe. Budući da ga poznajem i privatno mogao bih pola sata pričati o njegovim brojnim karakternim kvalitetama, ali ovdje je bitnije uputiti ljude da preslušaju npr. diskografije njegovih bendova Tkivo i Sepia Sisters na Youtubeu. Ako se bavite glazbom angažirajte ga za miks i master.

Sigurni smo da imate dosta anegdota sa snimanja pjesama. Biste li nam mogli otkriti anegdotu koja vam prva padne na pamet kad spomenemo pjesmu Sasvim sam?

Pada mi na pamet da me režiser spota Vedran Husremović naćero da se po buri na proljeće brčkam u hladnom moru na plaži Ciganki na Rabu.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednja pjesma na vašoj playlisti: Rival Sons – Too bad. (acoustic)

Posljednja riječ koju ste googlali: Ukočak.

Posljednji koncert na kojem ste bili: Majke s orkestrom na Šalati.

Kada biste gitaru morali zamijeniti nekim instrumentom, izabrali biste: klavir.

Super-moć koju biste voljeli imati: pamćenje datuma rođendana.

FOTO: Vedran Husremović