Marina Fakac: Koliko znam žene prevladavaju u poslu šaptačice u kazalištu, ali mislim da nas se na prste ruke može nabrojiti koliko nas je ukupno u Hrvatskoj

Marina Fakac: Koliko znam žene prevladavaju u poslu šaptačice u kazalištu, ali mislim da nas se na prste ruke može nabrojiti koliko nas je ukupno u Hrvatskoj

Jeste li se ikada zapitali što točno radi šaptač/ica i inspicijent/ica u kazalištu? E pa, mi jesmo! Odmah smo se bacili na potragu za sugovornikom i pronašli Marinu Fakac, šaptačicu i inspicijenticu u Gradskom dramskom kazalištu Gavella. Marina je završila Filozofski fakultet u Zagrebu, hrvatski jezik i književnost te komparativnu književnost. Još za vrijeme studentskih dana zaljubila se u kazalište, a ta ljubav traje već barem 15 godina. U ugodnom razgovoru Marina nam je otkrila postoji li škola za šaptače i inspicijente, kako postaje ‘nevidljiva’ i ‘nečujna’ za vrijeme predstave, koliko dugo se priprema za predstavu, ima li tremu prije nastupa te s kojim (ne)zgodama se susrela.

Šaptačica i inspicijentica. Upoznajte nas s tim zanimanjima. Što oni točno rade? Gdje se školuju? Kako se postaje šaptač/ica inspicijent/ica?

Da, često ljude zanima kako postaneš inspicijent ili šaptač, i ne, nema škole za ta zanimanja. Prije nego sam se počela baviti ovim poslom u Gavelli u drugim kazalištima sam imala priliku baviti se i drugim zanimanjima oko scene, u organizaciji, u promidžbi kazališnih predstava i slično. Za rad u kazalištu potrebno je voljeti kazalište, mislim da je to osnovna kvalifikacija za bavljenje bilo kojim poslom u toj ustanovi.

Kako ste Vi postali šaptač i inspicijent? Kako to da radite i jedno i drugo?

Prije četiri godine došla sam na razgovor za posao šaptačice. Primljena sam i bila sam presretna što mogu raditi u Gavelli s čitavim glumačkim i tehničkim ansamblom. Gavella je veliki umjetnički mehanizam u kojem iz projekta u projekt nastaju novi živi svjetovi na sceni.

Jedan dio tog mehanizma i rada na predstavi je i uloga šaptača koji za vrijeme proba glumcima pomaže savladati tekst predstave, pomaže da za vrijeme proba scena što tečnije prođe, da pisani tekst zaživi na sceni. Ako je potrebno, kroz proces rada na predstavi tekst je podložan promjenama koje šaptač prati i zapisuje u svoju šaptačku knjigu.

Inspicijent je, ukratko, koordinator predstave. Prati i pazi da su svi i sve u pravom trenutku na svom mjestu i da predstava može teći svojim tokom. Tako to izgleda na kraju, a prije toga ima jako puno posla da uskladi sve tehničke i umjetničke zahtjeve predstave.

Kada sam došla u kazalište paralelno se radilo par predstava i sve inspicijentice su bile zauzete tako da sam uskočila raditi na „maloj” predstavi kao inspicijent. Bilo je to vatreno krštenje, a poslije sam dobila još jednu predstavu za voditi. Te su se predstave održavale u atriju kazališta, a sada napokon dobivaju i svoju novu malu dvoranu u kazalištu koja je trenutno u procesu izgradnje.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Moj radni dan započinje probama za predstavu koje će trajati cca dva, tri mjeseca, ovisno o zahtjevnosti postavljanja predstave. Ako je navečer na programu predstava na kojoj sam radila onda dolazim u kazalište i navečer. Kolegica i ja smo šaptačice pa se izmjenjujemo od predstave do predstave.

Ima li više muškaraca ili žena u tim zanimanjima? Koliki je interes za ta zanimanja?

Koliko znam žene prevladavaju u poslu šaptačice u kazalištu, ali mislim da nas se na prste ruke može nabrojiti koliko nas je ukupno u Hrvatskoj.

Otkrijte nam neku zanimljivu (ne)zgodu tijekom posla. Što posebno pamtite?

Baš mi se nedavno dogodilo da je glumac za vrijeme izvedbe zaboravio tekst, ali je predstava otvorenog tipa, svi smo na sceni uključujući i inspicijenticu i mene, pa sam mu dobacila tekst da su svi čuli. Bilo je jako smiješno ali je glumac to izveo kao da mu je dio uloge, a i predstava je mogla podnijeti takvu intervenciju.

Gdje se nalazite za vrijeme predstave? Kako postajete „nevidljivi“ i „nečujni“ za publiku?

Za vrijeme predstave šaptačko mjesto je uz inspicijenticu i njezin inspicijentski pult, barem je tako u Gavelli. Iz našeg kutka imamo sve pokriveno na sceni, a nas nitko ne vidi. Generalno su glumci vrlo vješti u prikrivanju bilo kakvih grešaka koje se događaju za vrijeme izvedbe tako da i vrlo neprimjetno daju znak ako im treba nekakva pomoć na koju mi reagiramo.

Jednom mi se dogodilo da nisam imala dobar kontakt s glumicom na sceni kada joj je trebalo dobaciti tekst. Poslije mi je bilo jako neugodno da sam joj se ispričala. Nisu te situacije česte, zato ih i zapamtim i trudim da se više ne ponove.

Marina Fakac. FOTO: Hrvoje Zalukar

Koliko dugo se pripremate za predstavu? Koliko predstava ste „odšaptali“ i odradili kao inspicijentica? Imate li tremu pred izvedbu?

U Gavelli sam „odradila” desetak predstava u zadnjih par godina. Uopće ne brojim, baš sam se morala prisjetiti! I da, imam tremu, uvijek ima škakljivih scena na koje posebno obratim pozornost.

Koje predstave/tekstovi su Vam najdraži i zašto, a koje pamtite kao posebno izazovne?

Ovo mi je jako teško pitanje. Volim raditi na predstavama na kojima završni dramski tekst izgleda kao i na početku, a volim i one na kojima imamo toliko radnih papira da ne znam otkud početi tražiti scenu. U svakom slučaju je svaki put drugačije jer je i autorski tim na predstavi drugačiji kao i glumačka podjela, a više ili manje dragu predstavu ne mogu i ne želim izdvojiti. Taj radni proces je za svakog jako individualan.

Nekoliko brzopoteznih

Najčešća predrasuda o Vašem zanimanju: Da šapćemo. Većinu vremena dovikujemo.

Za Vas je teatar? Ili teatar = Spoj svih umjetnosti na jednom mjestu. Pravo na govor i prilika za razmišljanje.

Da niste šaptačica i inspicijentica bili biste: Samo da je vezano uz kazališnu umjetnost.

Koju supermoć biste voljeli imati? Trenutno bih voljela samo da se stvari vrate na staro i da zabavna, društvena i kulturna scena mogu normalno funkcionirati, ne znam koja bi to bila super moć.

Uzor u poslu koji obavljate: Nemam ga.

FOTO: Sven Šestak

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori