fbpx

Marina Viculin: Zaljubljenica u umjetnost koja je obilježila rad Galerije Klovićevi dvori

Marina Viculin: Zaljubljenica u umjetnost koja je obilježila rad Galerije Klovićevi dvori

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka. Kustosica, muzejska savjetnica i ravnateljica u Galeriji Klovićevi dvori. Profesorica i zaljubljenica u umjetnost. Riječ je o izuzetnoj ženi Marini Viculin, koja nas je prerano napustila 2015. godine u pedeset osmoj godini života, nakon borbe s teškom bolesti.

O profesionalnom putu Marine Viculin pisala je njena kolegica i prijateljica Jasmina Bavoljak u nekrologu In memoriam: Marina Viculin (1958. – 2015.). Viculin je svojim radom, trudom i talentom obilježila djelovanje Galerije Klovićevi dvori, stoga pročitajte kako je tekao njen put.

Od Filozofskog fakulteta, preko Sorbonne do Galerije Klovićevi dvori

Marina Viculin rođena je 1958. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1982. godine povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Godine 1987. magistrirala je na pariškom sveučilištu Sorbonne s temom Citat u francuskom slikarstvu osamdesetih godina. Na Sorbonni je i doktorirala kod mentora Sergea Lemoinea s tezom Pripovijest o Novim tendencijama.

Najprije je radila kao samostalna likovna kritičarka pišući predgovore kataloga i likovne kritike u dnevnim listovima. Godine 1989. godine, zapošljava u Galeriji Klovićevi dvori, gdje će najprije raditi kao kustosica u Odjelu za odnose s javnošću.

Od 1994. do 1996. godine radila je kao voditeljica Galerije Gradec, koja je specijalizirana za suvremenu umjetnost unutar tadašnjeg Muzejsko – galerijskog centra.

Dvije godine, od 1996-1998. ,bila je izvršna direktorica Zagrebačkog salona, koji se održavao u Klovićevim dvorima.

Od 1999. godine stječe zvanje više kustosice u Klovićevim dvorima.

Dora Maar i Picasso

Kao viša kustosica radi velike retrospektivne izložbe fotografije na kojima su se našla djela Marije Braut, Nenada Gattina, Ive Posaveca, Mije Vesovića i Josipa Klarice.

Tu su i manji kustoski fotografski snapshotovi koji su organizirani u Kuli Lotrščak. Na toj su se izložbi našla djela poznatih umjetnika kao što su Jasenko Rasol, Ivan Posavec, Mio Vesović i brojni drugi.

U suradnji s Annom Baldassari, kustosicom fotografije u Muzeju Picasso (Pariz), osmislila je i realizirala izložbu Dora Maar i Picasso – dodir pogledima, koja se održala u Galeriji Klovićevi dvori 2004. godine.

Tri godine poslije surađivala s Jean-Michelom Forayom, ravnateljem Muzeja u Nici, s kojim je realizirala izložbu Marc Chagall – priča nad pričama.

Profesorica, pokretačica projekata i izložbi

Od 2004. godine na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić držala je kolegij Dizajn u kulturi.

Godine 2006., zajedno s umjetnikom Vedranom Perkovom, pokrenula je udrugu Punta Arta. Ta projekt zaživio je na otoku Zlarinu, a realizirao se kroz umjetničke rezidencije i izložbe, dok je za cilj imao preispitati prijeme suvremene umjetnosti unutar jedne otočke sredine.

Zajedno s Igorom Kuduzom autorica je izložbe Volimo li gledati druge ljude?, koja je izložena u Umjetničkom paviljonu 2007. godine, u organizaciji Hrvatskog foto-saveza.

Godine 2008. ostvaren je autorski projekt grupne izložbe temeljene na rezidenciji umjetnika na otoku Zlarinu pod nazivom Otočka karta.

Godinu dana nakon, 2009. godine, zajedno s Jadranom Adamovićem, postavlja izložbu Oltari avangarde, o suvremenoj umjetnosti srednje i istočne Europe te bivše Jugoslavije.

Iste godine stječe naziv muzejske savjetnice te vodi program Galerije Waldinger u Osijeku, gdje je postavila nekoliko izložbi, primjerice, umjetnika Ivana Posavaca, Nike Radić, Tanje Vujasinović, Marka Ercegovića i dr.

Valja još spomenuti postavljanje monografske izložbe Petra Dabca te da je bila kustosica izložbe Radoslava Tomića pod nazivom Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki majstori renesanse.

Ravnateljica Galerije Klovićevi dvori

Godine 2010. postavlja retrospektivnu izložbu Ivana Faktora u Klovićevim dvorima, deset izložbi u sklopu Snapshot ciklusa, te je i kustosica izložbe Zagovori svetom Tripunu – blago Kotorske biskupije.

Marina Viculin je od travnja 2012. godine obnašla dužnost ravnateljice Galerije Klovićevi dvori. Iste godine bila je i kustosica izložbe Edgar Degas – skulpture i Martin Arnold, ledeni zagrljaj. Sudjelovala je na predavanju i izložbi na Festivalu Hrvatske u Francuskoj, Croatie, la voici, na izložbi Hrvatska fotografija okom Petera Knappa.

U Galeriji Klovićevi dvori organizirana je i velika Picassova izložba, autorice Anne Baldassari, Remek djela iz Muzeja Picasso, Pariz, na kojoj je Viculin bila kustosica. Godine 2013. sa suradnicima je napravila likovni postav i prostornu koncepciju izložbe Normandija/Rađanje impresionizma.

Marinin trag u povijesti

Godine 2013. dobila je odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti Republike Francuske, kao znak priznanja doprinosu umjetničkoj suradnji između Francuske i Hrvatske.

Bila je članica Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti ULUPUH i Zajednice umjetnika Hrvatske.

Istaknula se i u teoriji likovne umjetnosti, pišući i objavljujući u umjetničkim publikacijama, katalozima i monografijama.

Gđi. Viculin u čast, od 2017. godine Fotografska udruga Organ Vida uvela je Nagradu Marina Viculin, koja se dodjeljuje hrvatskim fotografima/kinjama, a za cilj ima unapređenje razvoja umjetnika i poticaj u njihovom budućem djelovanju.

Nagrada se dodjeljuje temeljem natječaja koji je otvoren za pojedince ili kolektive, umjetnike/ce koji se izražavaju u mediju fotografije, a novčana nagrada iznosi 25.000,00 kuna. Ona se daje jednom autoru/ici prema odluci međunarodnog žirija za projekt u nastajanju.

Gđa Viculin svoj trag u (ženskoj) povijesti zaslužila je svojim neumornim radom, ljubavlju prema onome što radi i entuzijazmom koji nikada nije posustajao.

Dr.sc. Darko Polšek izjavio je kako će Marinu pamtiti po velikim stvarima iako je njezino srce zapravo bilo u malim stvarima, malim fotografskim izložbama, uskom krugu umjetnika, u osjećaju za detalje, pronicljivosti za otkrivanje važnog u nevažnome… Riječju: djelo Marine Viculin ostaje važnim u povijesti hrvatske kulture i umjetnosti.

Ana Lendvaj, “Djelo Marine Viculin dio je povijesti Hrvatske”, Večernji list, Pristup 3.10.20.

Izvori i preporuke za čitanje:

  • Jasmina Bavoljak, “In memoriam: Marina Viculin (1958. – 2015.)”, Informatica museologica, No. 45-46, 2015.

Marina Viculin, Vrijeme bez namjere, Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb 2019.

Naslovna foto: Radio Student

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *