Marjan Šišić: Kada radiš ono što zaista voliš, ništa te ne može omesti na putu do cilja

Marjan Šišić: Kada radiš ono što zaista voliš, ništa te ne može omesti na putu do cilja

Marjan Šišić uspješan je hrvatski nogometni menadžer, zaslužan za karijeru mnogih poznatih mladih nogometaša, kao što je Dinamov Joško Gvardijol ili Filip Krovinović, trenutačni veznjak Nottingham Foresta te Franck Ohandza, nekadašnji nogometaš Hajduka. Popričali smo s njim kako je ljubav prema nogometu pretvorio u uspješan posao, što ga najviše motivira u poslu te koji je recept za pretvoriti snove u stvarnost, ali i pokoje pitanje o Zagrebu, umjetnosti, književnosti…

Vi ste diplomirani pravnik po struci. Možete li nam ispričati Vaš put od pravnika do nogometnog menadžera? Što Vas je navelo da se profesionalno počnete baviti nogometom?

Po struci sam diplomirani pravnik i diplomirani specijalist međunarodnih odnosa, tako da možda i nije toliko neobično da završim u poslu koji je pomalo spoj obje navedene profesije, uz još neke dodatne vještine. Osim toga, čitavo vrijeme svog školovanja bavio sam se sportom i pratio nogomet te imao dosta prijatelja iz svijeta sporta pa sam imao nekakav temelj od kojeg krenuti u vode nogometnog posredništva.

Kako su izgledali početci Vaše karijere? Jeste li se susretali s puno teškoća? Što Vas je motiviralo i pomoglo Vam prebroditi ih?

Počeci su bili prilično teški – imao sam ideju, ali nisam imao jako financijsko zaleđe niti povjerenje ljudi iz klubova jer se i jedno i drugo stiče dugogodišnjim predanim radom, a ne preko noći. Bilo je važno biti svjestan situacije u kojoj se nalazim i uporno raditi na svom imidžu i razvijanju svojih ideja.

Bio sam ustrajan, a mnogobrojne poteškoće prebrodio sam isključivo zbog velike ljubavi i strasti prema onome čime sam se odlučio baviti. Kada radiš ono što zaista voliš, ništa nije teško i ništa te ne može omesti na putu prema tvom cilju.

Mnogima se Vaš posao vjerojatno čini poslom iz snova – baviti se profesionalno nogometom i biti okružen nogometašima gotovo svakodnevno. Možete li nam prepričati svoj prosječan radni dan?

Moj prosječan radni dan daleko je od nekakvog glamura i vjerojatno puno dosadniji od onog što bi prosječan pratitelj nogometnih zbivanja mogao zamisliti, ali je ipak dovoljno dinamičan i zanimljiv da bi ga se moglo smatrati neuobičajenim i nestandardnim. Vikendima ujutro obavezno pročitam sve relevantne sportske novosti i provjerim u kakvom su stanju moji klijenti; jesu li dobro, treniraju li i jesu li u kadru za sljedeću utakmicu. Zatim pogledam utakmice mlađih kategorija; pionira, kadeta i/ili juniora, a onda idem i na utakmice prvih ekipa. Preko tjedna analiziram odigrane utakmice s naglaskom na individualne performanse igrača od mojeg konkretnog interesa te održavam sastanke s partnerima, klubovima, igračima, predstavnicima sportskih brandova…to je nekakva standardna rutina za moju profesiju. Međutim, u vrijeme trajanja prijelaznih rokova, nikakva rutina ne postoji; tada se doslovno živi i radi iz dana u dan, telefon je neprekidno uključen, a kofer spakiran, pregovori traju od 0 do 24 sata 7 dana u tjednu i nikad ne znam u kojoj zemlji i s kojim klubom ću sutra završiti za pregovaračkim stolom

Marjan Šišić i Filip Krovinović

Mnogima je nogomet hobi, a Vama je on posao. Možete li nam reći nešto više o svojim hobijima? Što volite raditi kada uhvatite vremena od užurbanog rasporeda?

Vremena za hobije tijekom prijelaznih rokova nažalost jednostavno nema.

Međutim, tijekom sezone, kada sam u mogućnosti napraviti nekakav raspored i držati se istog, dovoljno je vremena za sve. Volim čitati knjige, posebice trilere i krimiće, ništa previše komplicirano, to je nešto što me opušta i što mi još uvijek predstavlja pravu uživanciju i odmor nakon godina provedenih na fakultetima gdje sam imao za čitati ogromnu količinu stručne literature iz pordučja prava, koja je vrlo zahtjevna… Rekreativno se bavim i sportom, dugo sam godina trenirao judo, a sada se uglavnom držim trčanja i nešto manje zahtjevnih treninga. Od glazbe slušam pretežno stariju i pretežno stranu, a ponekad se nađe vremena i za pogledati i neki dobar film. Ranije sam bio pravi filmofil, a sada tek tu i tamo uspijem uhvatiti neki od novijih filmskih naslova ili nešto malo češće, pustiti neki od omiljenih (opet uglavnom starijih) filmova koje sam već gledao, a koje uvijek mogu ponovno pogledati.

Kada biste se morali opisati jednim citatom, koji bi to citat bio?

Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu.

Da se možete vratiti u prošlost, što biste savjetovali mlađem sebi? Koji savjet biste dali mladima koji se žele baviti nogometom, bilo kao nogometaši ili kao nogometni menadžeri? Koji je, po Vama, recept za uspjeh u Vašem, ali i bilo kojem drugom poslu?

Mlađem sebi bih rekao da samo nastavi raditi, ali i da nastoji biti smireniji, da manje brine i da ne gubi živce, a mladima da nikad ne odustaju od svojih snova te da budu svjesni da svaki uspjeh ima svoju cijenu. Bez predanosti nema rezultata. Predanost, fokus, usmjerenost, odricanje, upornost, stjecanje znanja, stjecanje iskustva recept su za uspjeh u svakom poslu. Sve ima svoju cijenu.

Marjan Šišić i Franck Ohandza Zoa, nekadašnji igrač Hajduka

Rođeni ste Zagrepčanin. Možete li s nama podijeliti svoje najdraže mjesto u gradu? Što Vas je privuklo baš tom mjestu? Koje mjesto budi u Vama najljepše uspomene?

Iako sam rođen u Zagrebu i volim svoj grad, puno sam vremena u životu proveo i izvan njega. To mi je omogućilo da shvatim da je svaki grad i svako mjesto lijepo na svoj način. Ako imaš pozitivan stav prema životu, gotovo u svemu možeš naći nešto zanimljivo i lijepo.

Što se Zagreba tiče, teško mi je izdvojiti jedno mjesto koje mi je posebno priraslo srcu. U osnovnoj školi to je definitivno bilo školsko igralište na Srednjacima gdje sam apsolutno provodio najviše vremena tih godina, kasnije sam dosta vremena proveo na Trešnjevci, posebno na dijelu blizu tržnice, ondje je bila i gimnazija koju sam pohađao.

S obzirom na to da su moji korijeni iz Slavonije, pored rijeke Save, i da sam tamo proveo dobar dio svog djetinjstva, nekako je prirodno da me privlače i predjeli oko vode, dakle Jarun i Bundek. Neizostavan dio mog života je i Maksimir, a ako bih morao izdvojiti jedno mjesto koje doživljavam kao oazu mira i mjesto za duge šetnje i kontemplaciju – to je onda maksimirska šuma.

Imate li vremena za čitanje? Kakvu literaturu volite?

Što se literature tiče, naglasak je na lakša i zanimljiva štiva. Trileri i krimići, primjerice Lee Child, David Baldacci ili Stephen King moj su odabir. Osim toga, volim čitati i biografije poznatih osoba čiji životi me posebno zanimaju. Veliki sam fan Elvisa Presleya pa sam nekoliko puta u inozemstvu bio prisutan i na koncertima njegovog originalnog pratećeg benda tako da je nekako logično i da je literatura o njemu i tom razdoblju u prvom planu.

Jedna od omiljenih biografija mi je i ona Deana Martina koju je napisala njegova kćer Deanne, a trenutno je na mojoj polici na čekanju za čitanje biografija Franka Sinatre nazvana My life with Mister blue eyes – napisala ju je njegova supruga Barbara. Nakon toga je na rasporedu biografija Margite Stefanović, neobično zanimljive osobe, klavijaturistice EKV-a, te knjiga o novom valu i Azri pod nazivom Sve bio je ritam Borisa Leinera. Knjiga je uvijek negdje nadohvat ruke, spremna poći sa mnom i u avion, auto, hotel… Biografije stranih osoba u pravilu čitam u originalnim izdanjima, na engleskom jeziku, kao i trilere i krimiće.

Nekoliko brzopoteznih

Da niste nogometni agent, bili biste: Agent u nekom drugom sportu.

Posljednja utakmica na kojoj ste bili je: Dinamo – Rijeka.

Da možete surađivati s bilo kojim nogometašem, odabrali biste: Jako sam zadovoljan nogometašima koje zastupam pa nemam neku posebnu želju surađivati s nekim drugima. 

Osim nogometa, sport koji najviše pratite je: Borilački sport, posebno UFC i boks. Volim i košarku, ali ne preferiram toliko NBA, nego više pratim hrvatsku košarku i naše klubove u ABA ligi.

Najdraži hrvatski i najdraži europski klub: Ne mogu izdvojiti najdraži hrvatski klub s obzirom da je moja profesija takva da želim surađivati sa svim hrvatskim klubovima na dobrobit hrvatskog nogometa i na maksimalnom razvoju naših mladih talenata. Od europskih klubova također ne mogu navesti jedan za koji baš navijam ili koji mi je posebno drag jer jednostavno više ne gledam nogomet na taj način.

Fotografije: Marjan Šišić, privatna arhiva

Marijana Džalo

Magistra sam povijesti i hrvatskog jezika, a u slobodno vrijeme amaterski se bavim glumom, čitam knjige i pišem. Volim putovati i istraživati, najviše srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu povijest te povijest žena i svakodnevice.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori