fbpx

Marko Dejanović: Humor je u stanju uništiti autoritet moćnika i poništiti strah nemoćnih

Marko Dejanović: Humor je u stanju uništiti autoritet moćnika i poništiti strah nemoćnih

Kako biti heroj u ova šugava vremena, pjevali su davno u Bijelom Dugmetu. Smijehom strah pokrijem uvijek, pjesmom bi odgovorio Dino Merlin. Teška vremena, prijatelju moj, đavo ih odnio – zaključili su iz benda Neki to vole vruće. Kako ostati i(li) opstati u ova teška vremena otkrio nam je i Marko Dejanović, standup komičar i pisac. Na kraju krajeva, kažu da je humor najbolji lijek za sve.

Kako je nastao BIS Comedy i po čemu se ističe od ostalih stand-up kolektiva?

BIS Comedy je neka vrsta nastavka showa Boca Istine, BIS je zapravo skraćenica za Boca Istine Standup. Krajem 2018. sam se osim izvođenja počeo baviti i organizacijom i produkcijom stand up showova/predstava (mogao bi sad cijeli elaborat iznijeti o tome kako razlikujem show od predstave, ali bolje ne). Kako sam i to krenuo raditi, predložio sam kolegama s kojim sam nastupao u klubu Studio Smijeha, Goranu Vinčiću i Tinu Sedlaru da napravimo zajedničku predstavu samo za kazališne dvorane. Ukratko, nastala je Boca Istine i imala premijeru u veljači 2019. u bjelovarskom Domu kulture.

Nastavili smo, bez lažne skromnosti, poprilično uspješno obilaziti kazališne prostore po Hrvatskoj, ja sam u listopadu 2019. krenuo i u turneju sa svojom solo predstavom Prosti Faktori i tako je teklo do korone.

Tin, Goran i ja smo i dalje bili dio redovne postave Studija Smijeha, ali smo velikim dijelom i neovisno, tj. samostalno radili. Onda je došla korona i lockdown. Kad je završio, javila mi se ravnateljica Centra za kulturu Trešnjevka i ponudila mi suradnju pod jako dobrim uvjetima. Općenito, mogu samo hvaliti ekipu iz CeKaTe-a jer su stvarno pokazali puno razumijevanja i u principu nam omogućili rad poslije korone. Početkom listopada, dijelom BIS comedy kolektiva postali su Admir Šećkanović i Hrvoje Krmelić.

Goran Vinčić dogovorio je suradnju s Garden OUT-om u Ilici 16 gdje sad radimo svaki ponedjeljak neki stand up show pa smo na dvije lokacije u Zagrebu redovno, u CeKaTe-u subotom i OUT-u ponedjeljkom. A sad se pojavljuje i treća lokacija, Boogaloo klub gdje 7.11. započinjemo sa Best Of BIS Comedy večeri. 

Mislim da se ističemo po otvorenosti za suradnju, najmanje smo zatvoren kolektiv. Uostalom, Admir i Hrvoje su istovremeno dijelom i BIS-a i Fun Times. Već tijekom ljeta su na našim večerima nastupali i kolege iz Studija Smijeha, Lajnapa, SplickaScena nam je kolektivno gostovala u CeKaTe-u. Redovno zovemo goste na naše večeri, sad više u OUT-u. U planu nam je zvati i kolege izvan Hrvatske kad to opet bude moguće. Druga neka razlika koja se meni čini važnom je to što mi kolektiv vjerojatno doživljavamo najmanje važno.

Otpočetka smo bili u stanju duha da je BIS comedy u službi Tina, Marka, Gorana, Admira i Hrvoje, nikako obrnuto. Na kraju balade svatko od nas sam stoji na pozornici. I koliko god bili i stvarno dobri prijatelji, svjesni smo da je kolektiv onoliko kvalitetan koliko svatko od nas ima koristi od njega. Najveći kompliment za BIS comedy bi bio da su pomoću njega nastali neki budući velikani humora. Mogao bi još puno toga tu nadrobiti, ali i ovako je predug odgovor. 

Da se ne bavite stand-upom, čime biste se bavili?

A bio sam novinar dugo godina, završio sam novinarstvo, osim što sam komičar sam i pisac s tri objavljene knjige, dvije knjige priča i roman. U srednjoj školi sam jako želio upisati filmsku režiju. Ni za to nije prekasno. Obožavam astrofiziku. Ali je za to vjerojatno ipak prekasno. Politički sam izrazito zainteresiran, mogao bi i u politiku. Primijetio sam da znam dosta dobro pregovarati. Možda bi i neka trgovačka zanimanja bila moguća. Recimo trgovina nekretninama. Volim se cjenkati. Premalo je jedan život. To sam zaključio. U ovih 38 godina sam uspio biti novinar, pisac i komičar. I većinu vremena sam bio više stvari istovremeno, jedna bi bila glavni posao, a druga i treća nešto što radim sa strane što me ispunjava. A onda zavoliš to što radiš sa strane i što te ispunjava pa se želiš što više vremena u danu time baviti pa postaneš bolji u tome. I onda ti to postane glavni posao.

I uvijek je to kod mene počinjalo time da osjetim želju da nešto radim i onda jednostavno odlučim to početi raditi. Samo krenuti raditi i učiti usput kako da postane bolje. U zadnje vrijeme me ponovno počelo privlačiti ideja da krenem nešto pisati, možda roman, prije scenarij.

A onda mi pada na pamet da sam u srednjoj maštao o filmskoj režiji. Zašto ne bi jednostavno krenuo praviti film? Napisao scenarij, možda ga poslao na Akademiju pa ako me prime, super, ako ne, to ne znači da moram odustati. Ako mi žena ovo čita, ne brini ljubavi, neću prestati raditi ovo što radim, nego samo sa strane da upišem filmsku režiju i napravim koji film. Eto, da se na bavim stand upom, vjerojatno bi pisao, što u novinama, što scenarij, što roman. 

Kada ste se uopće počeli profesionalno baviti ovim zanimanjem?

U listopadu 2014. sam imao prvi nastup, ali to je bilo amaterski. No, brzo sam počeo zarađivati prve honorare, ali to je bio džeparac koji je konstantno rastao. U rujnu 2018. sam otvorio obrt i stand up je postao moj primarni posao. To ljeto sam prestao raditi u punom radnom vremenu u medijima pa mi je više dana bilo slobodno da ga posvetim svim aspektima stand up komedije, od samog nastupa do organizacije i produkcije. 

Koliko je koronavirus utjecao na stand-up scenu? Poslujete li uopće u doba pandemije i na koji način? Koje je sve izazove pred vrata BIS kolektiva stavio koronavirus?

Mislim da je puno utjecalo, ali ne samo negativno. Tj. trenutno je riječ samo o negativnim utjecajima, ali uvjeren sam da ćemo s krajem pandemije vidjeti pozitivne posljedice. Mi od prve sekunde kad je dozvoljeno radimo showove, čak smo i tijekom lockdowna pristali biti pokusni kunići za online show za Entrio.hr, preko njihovo sustava koji omogućuje da i mi vidimo dio publike koji je pred svojim računalima. Već nam je tad gorilo pod petama da nastavimo nastupati. Znam da zvuči kao neka jeftina mistifikacija, ali stand up komičarima trebaju nastupi, riječ je o potrebi. Kad su došle prve dozvole za okupljanja od 50 ljudi, krenuli smo raditi showove s kapacitetom od 50 ljudi u publici. I ne samo mi, svi su komičari odmah krenuli. Kako je stožer povećavao brojke, tako smo mi pratili.

Ljetos smo sve bacili na nastupe na otvorenom, postali smo maheri u postavljanju stolica s ispravnim razmakom. Sada smo već postali majstori generiranja super atmosfere u više od polupraznim kazalištima.

Maštam da s krajem epidemije napravimo neki veliki stand up festival u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku sa svim kolektivima i komičarima, neku eksplozivno proslavu za kraj ovog sranja koje živimo. Oprostite na izrazu, ali najbolji je.

Uglavnom, i mi, a i drugi kolektivi smo se brzo naučili raditi epidemiološki maksimalno sigurna javna okupljanja. S ponosom mogu reći da ne znam ni za jedan slučaj da se netko zarazio na stand up showu/predstavi. Ljudi kod nas sjede, nose se maskice, razmaci se poštuju, u principu ljudi nisu u kontaktu ni s kim osim onih s kojima su došli na predstavu. Mi u BISu smo ukinuli i minglanje i fotografiranje s fanovima poslije predstava, čisto za svaki slučaj. Pokazalo se kroz ovo vrijeme da je stand up možda i idealan oblik zabave u uvjetima epidemije. Najbliže bi nam bile kazališne predstave, ali čak i naspram njih imamo tu prednost da je kod nas čovjek i na pozornici uvijek sam. 

Uvjeti u kojima radimo su često dosta frustrirajući. Sve je nesigurno. Zakažeš show za tri tjedna, platiš promociju, a ne možeš biti siguran da ćeš ga smjeti održati. Dosta ljudi se boji i teško je doprijeti, iznijeti argumente da umanjiš strah. Onda kad dođu rekordne brojke, kad se iz vlasti krene širiti strah, kad se pokušava strahom motivirati ljude da poštuju mjere, onda se vide trenutne blokade. Da se razumijemo, svjesni smo toga da je epidemija, poštujemo mjere, ponavljam, ponosni smo na to da samo dosad vrlo uspješno čuvali zdravlje naše publike. Ali isto tako, odbijam živjeti u strahu. Živjeti s koronom je podnošljivo, živjeti u strahu nije. Nadalje, tu je i problem komunikacije stožera. Zbunjujuće je.

Ponavljam – za stand up predstave u kazališnim/kino dvoranama vrijede pravila za događaje niskog rizika. To su događaji na kojima svi sjede, nose se maske i nema nekog minglanja ljudi. Dakle, osim standardnih pravila o dezinficijensima i izbjegavanju napuštanja doma ako se ima neke simptome, izrađuju se popisi publike, maske su obavezne, a u publici mora biti jedno sjedalo razmaka. I ne između svakoga, nego između grupa. Eto, tako otprilike izgleda trenutno posao komičara/producenta. Stalno objašnjavanje, uvjeravanje što publike, što lokalnih upravitelja. I stalna utrka s vremenom. Jer rečenica “mogli bi nas zatvoriti” je vrlo česta među nama. I ne odnosi se na lockdown, nego na opću zabranu okupljanja više od 50 ljudi.

Ipak, mislim da kriza ima i pozitivne utjecaje. Naime, mnogi prostori su otkrili stand up tijekom krize. Otvorili su se neki prostori kojima prije stand up nije bio ni na pameti. Stand up show je jednostavan za organizirati, obećava solidnu privlačnost, a epidemiološki je komparativno sigurniji. Neke suradnje nastale za vrijeme korone preživjet će i nakon korone, samo će uvjeti rada biti jednostavniji.   

Koji biste stand-up show izdvojili kao najbolji na kojem ste do sada bili?

Što se tiče showova na kojima sam bio kao dio publike, od stranih mi je ostao u posebnom sjećanju definitivno Louis CK u Milanu u ljeto 2019. Od domaćih bi izdvojio sigurno showove kolega iz BIS-a, ne zato što su mi kolege, nego zato što mi je stvarno bilo super.

Mislim na show Dežurni krivac Gorana Vinčića, gledao sam (i otvarao!) u srpnju u Centru za kulturu Trešnjevka. Posebno me oduševio s miksanjem muzičkih blokova sa stand up forama i Goranovim specifičnom interakcijom sa publikom. A od Tina Sedlara sam zadnje gledao njegov, mogu reći, hit show Pozitivan Šok, di se vidi da momak ima preko 10 godina iskustva, vidi se i da pristupa šljakerski profesionalno, a izvodi boemski guštajući. Tin ima fenomenalnu kontrolom publike i tu neku simpatičnost kojom osvaja.

Ako govorim o showovima na kojima sam i ja sudjelovao, tu mi je teško izdvojiti jedan. Krenem se prisjećati pa odlutam u nabrajanje. Svi nastupi u Istarskom narodnom kazalištu u Puli su mi bili čisto uživanje. Kliknuo sam s pulskom publikom. Onda Boca Istine, skoro pa svugdje gdje je bila. Evo zadnja u Slatini mi je bio totalni užitak. Na trenutak je dojam bio kao da se vratilo staro normalno, toliko je publika bila dobro raspoložena. Onda su tu praktički svi solo nastupi. Zadnja izvedba novog solo showa Brak, dijete i povremeni seks… u CeKaTe-u je bila magična, Prosti Faktori u Bjelovaru, Pazinu, ljetos u Komiži, nepravedno je nabrajati jer bi mogao redom ići.  

Koliko Vam društvene mreže pomažu u promociji rada?

Sva promocija je preko društvenih mreža. Ok, ima tu nešto plakata i medija, ali 90 posto toga je promocija preko društvenih mreža. 

Koje će vam hrvatske apsurdnosti iz 2020. biti inspiracija za temu nadolazećih nastupa?

 Ja više volim obrađivati teme koje su meni najbitnije, a to su suživot sa ženom, suživot sa sinom, seks, društvene teme lišene aktualnosti. Pojave se neke fore na aktualnosti, ali problem tih fora je što su kratkog daha, jer im ono na što se referiraju izgube rok trajanja. Sjećam se da sam nakon onog tjedna mandata ministra Mije Crnoje imao deset minuta onlinera na tu temu, a većina ljudi koja ovo čita se trenutno pokušava sjetiti što je to što se zove Mijo Crnoja. 2020. je nešto specifična godina, recimo to tako, pa će sigurno korona i potres ostati točke o kojima će se moći pričati. Ali ja ću i to vjerojatno pričati kroz filter moje obitelji i mene u tim okolnostima. Na aktualnosti ću se prije referirati na Facebook stranici nego na nadolazećim nastupima. Bilo je tu komentara tipa “Plenković ne bi išao u samoizolaciju ni da mu je Đoka žvaku uvalio”. 

Koji su Vaši omiljeni stand-up komičari na području Balkana, a koji svjetski?

Opet bi mogao krenuti nabrajati. Na području Balkana su mi omiljeni ovi s kojima radim. Moji omiljeni komičari su Goran Vinčić, Tin Sedlar, Hrvoje Krmelić i Admir Šećkanović. Svakoga od njih mogu mirne duše preporučiti uvjeren da će zabaviti publiku. Što se tiče svjetskih komičara, na mene je bar početno sigurno najviše utjecao Louis CK. U međuvremenu sam se zaljubio u niz majstora. Tu je trenutni car komedije Dave Chappelle, onda drugi car Bill Burr, tu je Norm Macdonald, Mike Birbiglia…  

Koliko je tanka crta između smijanja i ismijavanja? Ismijavate li Vi određene društvene pojave ili im se smijete?

Smijanje nekoj pojavi bi bilo nevino, dobroćudno, blago. Ismijavanje bi bilo bitno agresivnije, kontroverznije, ako hoćete destruktivnije. Linija, ako postoji, je jako tanka. Rekao bih da sam skloniji ismijavanju. Jer koliko god ovako definirano smijanje bilo nevinije, ono mi se čini i plitkije, bezopasnije. Humor nije šala mala. Humor je najbolji kad je rizičan, kad je provokativan, kad ima poruku. Pravi humor razotkriva, demistificira, dekonstruira. Humor je u stanju uništiti autoritet moćnika i poništiti strah nemoćnih. Molierov Škrtac je vjerojatno bio stvarna osoba, a sasvim sigurno stvarna pojava. Satro ga je satirom. Pravoj dvorskoj ludi je glava u torbi. 

Par brzopoteznih. Od stihova i rečenica stvorite komiku.

Volim Zagreb k’o što volim: burgere. Super je to okus, ali nije burger ako ti ne bježi sve iz peciva i na kraju ždereš ko prase. Šta je falilo pljeskavici kao konceptu? Nije ‘in’ jesti kao civilizirano biće?

Šaka suza, vrića smija. Ća je život vengo: odnosi čudnovatih mjernih jedinica koje dobro zvuče.

I samo smijem se i smiješ se i sve je isto k’o i:  samo smijem se i smiješ se i sve je isto k’o i.

Volim osmijeh tvoj, baš dobro ti stoji. Još ti bolje stoje: naočale! Seksi su mi žene u naočalama. Svašta si zamišljam. Ovo je pošlo krivo, jako krivo.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *