fbpx

Matea Šarić: Najvažnije je biti svjestan vlastitih slabosti jer je to jedini način da nešto i promijenimo

Matea Šarić: Najvažnije je biti svjestan vlastitih slabosti jer je to jedini način da nešto i promijenimo

Zagrebačka Šibenčanka, redateljica, scenaristica, suvlasnica produkcijske kuće Prvi Red Fotelja d.o.o. i blogerica – Matea Šarić, naša je današnja sugovornica.

Tko si ti, Matea, kada nisi sve ovo navedeno? 

Ne znam za što ostaje vremena kad se to sve zbroji haha! Osoba sam koja pokušava malo usporiti u životu, ali u isto vrijeme stalno pričam o poslu jer ga obožavam. Radim hrpu planova za Youtube kanal, ali stalno mi padaju u vodu. Ovo ljeto sam prvi put uzela godišnji u nekoliko godina i nisam nimalo ponosna na tu činjenicu. Iako djelujem sitno i mirno, užasno sam temperamentna i nestrpljiva.

Tvoja produkcijska kuća nosi naziv Prvi Red Fotelja, a tvoj blog U svom filmu. Znamo da si svijet filma zavoljela uz oca, no, možeš li nam otkriti neke anegdote iz najranijeg djetinjstva vezane uz film i snimanje? Je li te otac vodio po setovima? Je li te oduvijek sve zanimalo vezano uz kamere?

 Često se šalim da je tata kriv za sve. Kad kao malo dijete upadneš u taj čaroban svijet filma i televizije, ljubav se stvori na prvi pogled i ne vidiš dalje toga. Odmalena sam otkrivala različite setove, upijala sve k’o mala spužva i kako sam rasla tako su mi dopuštali da pomažem s različitim sitnicama, što su u mojoj glavi tada bile ogromne stvari.

Najviše sam tati zahvalna na usađenoj radnoj disciplini i što me naučio da kao redateljica moram znati sve aspekte posla kako me nitko na setovima ne bi mogao praviti ludom. Sve vezano uz kamere znam u dušu, mogla bi bez problema preuzeti snimanje da zatreba. Anegdota imam na bacanje, ali toliko su mi dragocjene da bi ih voljela zauvijek zadržati samo za sebe.

Početkom godine u svom si blogu podijelila s nama da želiš napisati svoju knjigu. Od toga je prošlo pola godine. U kojoj si sad fazi i koji su ti najveći izazovi koje prolaziš do ostvarenja svog cilja?

Voljela bi reći da sjajno napredujem, ali po putu sam kroz razgovore s bliskim suradnicima dobila par sugestija da tu ideju pretvorim u scenarij za dugometražni film. Trenutačno stojim na klackalici s pričom, no sve više mi se čini da će ipak otići u smjeru scenarija iako mu se sigurno još koji mjesec neću uspjeti posvetiti jer trenutačno pucam po šavovima od posla.

Kako izgleda tvoj običan radni dan? 

Kod mene nema običnog dana jer sve ovisi o tome jesam li negdje na snimanju, u montaži ili pak pred laptopom uz hrpu papira. Ako nisam na terenu, onda negdje od 8 sati ujutro sjedam za laptop i ne ustajem do ručka. U međuvremenu se prebacujem s projekta na projekt i odmaram se uz tekstove za blog. Za to vrijeme me gotovo nemoguće dobiti na mobitel jer sve ugasim i ponovno se uključujem tek kad vidim da sam gotova s poslom. Sastanke uglavnom dogovaram od podneva nadalje ako mogu jer ne želim žrtvovati jutro tijekom kojeg sam najproduktivnija.

Stvaraš li u trenucima u kojima ti uopće nije do stvaranja? 

Prisiljavam se i mislim da je to jedini način da nešto zaista i stvoriš jer je suludo ovisiti o inspiraciji. Po prirodi sam užasno lijena i s tim oduvijek ratujem, no mislim da je najvažnije biti svjestan vlastitih slabosti jer je to jedini način da nešto i promijenimo. Ljudi najčešće misle da je moj posao turbo zabavan i da mi zapravo ništa ne radimo dok je stvarnost kompletno drugačija i oduvijek sam svima govorila kako se ovim poslom trebaš baviti jedino i isključivo ako ga obožavaš jer će te u suprotnom pregaziti.

Na samom početku rekli smo da si Zagrebačka Šibenčanka. Što ti iz Šibenika najviše nedostaje dok si u Zagrebu i što ti iz Zagreba najviše nedostaje dok si u Šibeniku? Koje su tvoje omiljene lokacije u Šibeniku, a koje u Zagrebu?

Ajmo odmah jedan klišej – nedostaje mi đir uz more. Nedostaje mi omiljeni kafić Rebus. Nedostaje mi pogled iz naše obiteljske kuće na cijeli kanal svetog Ante. Nedostaje mi knjižnica jer je bolja od svih u Zagrebu. S druge strane, brzo mi dosadi pasivnost i više nikad ne bi mogla živjeti u takvom čudnom mentalitetu.

Volim zagrebački tempo, život kojeg sam tu stvorila, cvijeće na Kvatriću, kave na Bundeku, Yummy pizzu, dostupnost svega u bilo kojem trenutku…U Šibeniku najviše volim pogled na Katedralu do kojeg se dođe kad se popnete stepenicama uz Vijećnicu (ove godine su na to mjesto stavili ogradu), a u Zagrebu Zrinjevac i Tomislavac.

Što je to po čemu bi voljela ostati zauvijek zapamćena? Razmišljaš li nekad o takvim stvarima?

Uf da barem ne razmišljam o tome, život bi mi bio znatno lakši, a samim time i profesionalne odluke. Voljela bi stvarati priče koje ljudi vole gledati, koje inspiriraju i nasmijavaju (jer najteže je nekome izmamiti osmijeh na lice). U vremenu kad je sve pretjerano zasićeno različitim sadržajima ne želim biti ona koja doprinosi stvaranju buke. Takav mindset je u jednakoj mjeri prokletstvo koliko i blagoslov.

Najblaže rečeno – težak period je iza nas. Po prognozama – i ispred nas. Kada bi morala izvući najbolje iz prvog dijela ove godine – što bi to bilo?

Svi smo živi i zdravi, beskrajno sam zahvalna na tome.

Pet brzopoteznih:

Stvari bez kojih ne izlaziš iz kuće: iPhone, novčanik, sunačne naočale
Posljednji film koji si pogledala: po tko zna koji put Crouching tiger, hidden dragon (Ang Lee)
Najdraži film svih vremena: Amarcord (Fellini)
Film za koji bi voljela da je tvoj: Love actually
Zagrebačka lokacija na kojoj najviše voliš snimati: najiskrenije ne volim snimati u Zagrebu jer je prepun distrakcija i problema na svim razinama, ali parkovi vizualima nikad ne razočaraju.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *