fbpx

Matej Dučkić Suicidal: Mislim da je pojam ‘živjeti samo od glazbe’ prošlost u cijelom svijetu

Matej Dučkić Suicidal: Mislim da je pojam ‘živjeti samo od glazbe’ prošlost u cijelom svijetu

Matej Dučkić, poznatiji pod pseudonimom Suicidal već je 15 godina na zagrebačkoj hip-hop sceni. Razgovarali smo o najvećim izazovima s kojima se sreo, diskografskim kućama i planovima za budućnost.

Na hip-hop sceni već si dugih 15 godina. Što bi istaknuo kao najveće izazove s kojima si se susreo u svojoj dosadašnjoj karijeri?

Mislim da je (kao i u svakom drugom poslu), najveći izazov ostvariti dugovječnost. Zadržati elan prema bavljenju nečim što je sekundarni ili tercijalni izvor profita, ostati manje ili više relevantan na sceni koja je jako često predatorski nastrojena i zadržati vjeru u sebe je najveći izazov s kojim se svaki izvođač suoči. Naravno, tu su uvijek prisutne faze nekog hiatusa ili writer’s block, ali izaći iz toga jači, kreativniji i bolji je to što se na kraju broji. Također, veliki je izazov evoluirati kao artist i ne ostati na jednoj točki.

U jednom si intervjuu rekao kako si uvijek bio svjesan podneblja i mindseta društva i da iz istog razloga nisi odlučio primarno živjeti od glazbe. Radiš u prehrambenoj industriji, prodaji kave i izjavio si kako je to zapravo karijera kojom se želiš baviti i koja ti donosi kruh na tanjur. Poželiš li nekad stati sa svime i kompletno se dati u glazbu? Što bi se u zemlji i glazbenoj industriji trebalo promijeniti kako bi glazba postala primarni izvor financija svima koji se njom bave?

Mislim da je pojam živjeti samo od glazbe prošlost u cijelom svijetu. Glazba je postala jako vizualna, skoro svaki iole relevantni izvođač čim dosegne određeni stupanj popularnosti pretvara svoje ime u brand koji koristi kao odskočnu dasku za još hrpu drugih djelatnosti, bilo da je to merch, samostalno izdavaštvo ili nešto treće. Moram priznati da sam jako zakazao na tom području, ali nikad nije kasno, a ideje su tu.

S druge strane, da bi naše tlo iskoristilo potencijal do maksimuma potrebno je mnogo promjena, evolucija i revolucija. Politička hobotnica je uzela veliki danak i u prvi plan gurnula sebi podobne glazbenike, sportaše, općenito javne osobe te su samom tom činjenicom začepljene mnoge prečice i putevi nekom tko nema etiketu na leđima.

Pravo stanje stvari nam je pokazala ova COVID-19 situacija gdje se najviše udarilo po ugostiteljima, privatnicima, glazbenicima, organizatorima festivala, promotorima i ukratko po onima koji svojim radom najviše doprinose i kroz sulude poreze i namete hrane državni aparat. Također, izdavači su nespremno dočekali digitalno doba, trendove nisu pratili i doživjeli su nokaut, a kolateralne žrtve su također u tom segmentu bili glazbenici. Uz to, načini promocije pojedinog izvođača su jako ključni i individualno im se treba pristupati. Znači, par koraka. Lustracija, digitalizacija, zdrava privatizacija i kvalitetno oglašavanje.

Kao najveće uzore u svojoj karijeri naveo si hrvatske izvođače s čijim si se tekstovima mogao poistovjetiti, poput Tram 11, Nered, Stoka, Sick Rhyme Sayazz iliti kasnije Bolesna Braća. Koji je najbolji savjet koji si od njih dobio, a da zbog njega nisi napustio scenu iako je bilo brojnih koji su željeli drukčije?

Teško da postoji samo jedna rečenica ili jedan savjet, ali postoji jedan termin koji glasi student of the game i mislim da je to najbitnije za svakog izvođača, koliko god bio poznat ili nepoznat, relevantan ili ne, a također se može primjeniti u svakom poslu.

Gledaj kako rade oni koji su bili tu prije tebe, gledaj zašto je netko bolji od tebe ili zašto je došao na neki level na kojem bi ti htio biti. Upijaj i uči konstantno.

Primjetio sam da danas dosta ljudi gleda na suradnje s poznatijim i jačim reperima kao stvar prestiža ili boosta, a prvenstveno bi suradnja trebala biti iz razloga da se doprinese kvaliteti pjesme. Prestiž i boost su samo nuspojava kvalitete. Sjećam se kad sam prvi put bio u studiju s General Woom, 2007. godine dok smo radili na pjesmi Riječi Iskrene.

Iako sam imao već dosta snimljenog materijala prije i utakmica u nogama, taj dan sam shvatio da ne znam minimalno 50% toga što je potrebno da se stvar dovede na ozbiljan level, počevši od metrike pisanja sve do samog pristupa snimanju, rađenju backvokala i slično. Bio je to moj prvi samostalni singl i spot te sam od tog dana počeo koristiti neke male sitnice koje su se kasnije pokazale jako bitne i u krajnjoj liniji doprinjele da moj prvi materijal 1405 zvuči jako kvalitetno i učvrsti temelje za ozbiljan studijski album Jedino što znam.

Da ne spominjem koliko je Target svojim supportom doprinio tome da me određeni ljudi čuju i shvate ozbiljno, kao i Nered koji me puno puta podržao i izašao mi u susret svojim gostovanjem na albumu. Također, blagoslovljen sam da uz sebe imam prijatelje i kolege izvođače kao što su Brc i Adnan koji su mi najveći kritičari, ali i vrhunski poznavatelji hip hopa, te me jako često nahrane informacijama ili nečim što mi je potrebno da odem na level up.

Rekao si kako u Hrvatskoj ne postoji simbioza na relaciji izdavač-umjetnik. S nula posto ulaganja, s nula posto brige za autora, većina ih očekuje brda i doline. Misliš li da se to može promijeniti?

U trenutku kad sam izjavio ovo gore bio sam užasno frustriran i generalizirao sam, što je velika pogreška. Karma je odradila svoje i nedugo nakon tog intervjua sam potpisao za Dallas Records i vidio da nije baš tako kako sam rekao. Nije problem u izdavačima, nije problem u simbiozi, kemiji ili zovi kako hoćeš. Problem je u kompletnom stanju o kojem pričam u odgovoru na 3. pitanje i to nije samo stvar šačice ljudi koja radi u uredima neke diskografske kuće.

Planovi za budućnost. Na čemu trenutno radiš? S kim bi volio ostvariti suradnju?

Polako skupljam energiju nakon albuma, regeneriram se pa ćemo vidjeti kud i kako. Trenutno gostujem na jednom velikom projektu, ali ne znam koliko bih smio ulaziti u detalje pa neka ostane na tome.

Mjesta u Zagrebu koja su ti posebno draga i na kojima najčešće provodiš vrijeme?

Najdraži dio grada mi je definitivno Špansko. Iako sam s Kustošije, puno ljudi s kojima se družim je iz Španskog, tako da puno slobodnog vremena provodim tamo. To mi je drugi kvart. Dubrava mi je posebno draga također, s obzirom na moje korijene, a u centru najviše volim popiti kavu u Alfresco Baru na Trgu hrvatskih velikana.

Kada bismo te zamolili da momentalno smisliš stih koji bi u sebi imao Beli Zagreb Grad, kako bi on glasio?

Tu sam rođen, tu živim, ovo moj je dio neba,
Beli Zagreb Grad ima sve što mi treba!

Par brzopoteznih:


Zadnja pjesma koju si poslušao: Khan – Puni sef
Pjesma za koju bi želio da je tvoja: Svaka koju sam snimio. Mislim da pjesme pronađu autora, a ne obratno.
Pjesma koja je za tebe pojam hip-hopa: Puno je pjesama, teško pitanje. Međutim, kada bih morao reći jednu pjesmu koja je esencija hip-hopa bila bi to Notorius B.I.G.- Juicy. Pjesma koja u sebi sadrži apsolutno sve što predstavlja hip-hop. Socijalni aspekt, počast kulturi i začetnicima, ljubavni aspekt, flashy momente, plus top produkcija i neupitna izvedba.
Pjesma koja je obilježila tvoju karijeru: Teško je reći samo jednu pjesmu, ali album Jedino što znam bi svakako bio pečat na moj rad. Za sad.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *