Matej Mudrovčić: Glazbu dijelim na dvije vrste – dobru ili lošu, stil je tu sporedan

Matej Mudrovčić: Glazbu dijelim na dvije vrste – dobru ili lošu, stil je tu sporedan

Zadnji put smo s Matejem Mudrovčićem razgovarali u lipnju 2020., nedugo nakon njegova nastupa u Art Parku, a prije samo nekoliko dana predstavio je fantastičnu obradu velikog hita grupe Detour. Nova pjesma bila nam je povod za razgovor u kojem smo se dotaknuli i tema plesa, putovanja kroz vrijeme, ali i utjecaja pandemije na produkciju pjesama.

Kada si prije tri godine čuo Maju Posavec kako izvodi malo drugačiju verziju pjesme Plešem sama, palo ti je napamet napraviti svoju verziju – i pjesmi si pristupio kao da je tvoja. Za koga bi ti volio da pristupi tvojoj pjesmi kao da je njegova/njezina i da napravi obradu koja je potpuno drugačija od tvoje?

Kakvo pitanje! Hm.. Evo, stvarno, ne znam. Teško mi je zamisliti nekog drugog i neku drugu verziju. Ali, svakako bi mi bilo drago čuti nešto skroz drugačije, neki drugi pogled.

Recimo, volio bih čuti žensku verziju svoje pjesme Pitanja, u izvedbi nekog hrapavijeg ženskog glasa, da dobije još tu neku tamniju notu. Ako trebam odabrati jednog izvođača kojeg želim čuti da izvede nešto moje: Adi Šoše.

Kada bi netko snimao film o tebi, kako bi volio da izgleda prvih pet i zadnjih pet minuta filma? I sada pitanje koje sigurno očekuješ: plešeš li sam u tim minutama?

Htio bih da prvih par minuta brzo preleti djetinjstvo i uskoči in medias res u kritičan period mog života: prestanak sportske karijere, prve svirke, zadnja godina fakulteta. Radim studentski posao u banci koji je jako repetitivan i koji ne volim..

Tu sam stvarno plesao po svojim mislima, bez jasnije ideje daljnjeg života. Mislim da smo svi imali tu fazu. Ubrzo sam se pronašao u glazbi i odlučio ići tom smjeru, iako mi je polazna točka bila dosta loša i prilično sam kasno krenuo.

Što se kraja tiče, htio bih da kraj inspirira svakoga tko sanja neki drugačiji život, ali se ne usuđuje probati i da lekcija tog filma bude da rad može nadomjestiti svaki nedostatak.

Što se samog plesa tiče, jesi li ikad pohađao plesnu školu? Ako nisi, zašto nisi i želiš li naučiti neki ples?

Hahaha, moja draga će se jako nasmijati na ovo pitanje. Išao sam nešto malo na ples u osnovnoj i krenuo sam ponovo s djevojkom prošle godine, ali sam ubrzo odustao. Zbog nastupa nisam mogao biti redovan, a ja ni u jednoj fizičkoj aktivnosti ne mogu pristupiti napola. Ili sam 100% unutra ili to ne radim. Propustio sam par termina pa sam kaskao i strahovito sam se živcirao zbog toga. Sigurno ću jednom krenuti opet kad budem imao volje i vremena, divim se plesu i sposobnostima plesača/ica.

Zatvori oči i sanjaj u ovom trenutku. Što vidiš ispred sebe?

Sliku koju sam sanjao jednom, ali je bilo toliko uvjerljivo da sam si to zacrtao kao neki cilj: Autorski koncert u Saxu, 150-200 ljudi i dobar dio publike zna barem refrene mojih pjesama.

Da je situacija normalna i da sutra imaš svoj veliki koncert pred prepunom Arenom – s kojom pjesmom bi ga otvorio, a s kojom završio?

Kada bih bio veliki izvođač i kada bi ljudi znali moje pjesme, otvorio bih ga sa svojom pjesmom Piči po svom koja još nije izašla, čut ćete ju uskoro. Zatvorio bih pjesmom Knjiga Ljubavi, da ima neki pozitivan feel na kraju. Ako bih izvodio tuđe pjesme, vjerojatno bih otvorio s nekim Gibonnijem ili Dalekom Obalom, a zatvorio s nekom sjetnom Oliverovom.

Postoji li glazbeni žanr kojega nikada ne bismo spojili s tobom, a ti ga izrazito voliš, a nekad ti je i guilty pleasure?

Hahaha, ne volim taj pojam. Mislim da se čovjek najčešće ne treba sramiti onoga što nije naštetilo nikome. Glazbu dijelim na dvije vrste: dobru ili lošu, stil je tu sporedan.

Jedan dan slušam Toto, drugi Olivera, treći Ed Sheerana, četvrti Harisa Džinovića, peti Pavarottija.

Tri lijepe stvari koje su ti se dogodile već sad u 2021.

Objava Plešem sam, intervju s Beli Zagreb Grad i završetak svih pjesama koje sam započeo snimati u 2020.

Da možeš putovati vremenom – bi li odabrao prošlost i budućnost. Dalju ili bližu?

Prošlost definitivno. Ja sam dijete u duši, moja su najveća fascinacija kao djetetu bili dinosauri.

Sve bih dao da vidim svijet tada i T-rexa uživo, po mogućnosti iz sigurnog skloništa!

Misliš li da se u pandemiji dogodila dodatna hiperprodukcija ili glazbenici rade jednako kao prije, samo što sada imamo više vremena za opažanje?

Nekako mislim da će kvaliteta glazbe skočiti u narednom periodu, koga god znam da ima mogućnosti za to se posvetio snimanju novih materijala.

S druge strane, mnogi glazbenici su morali fokus maknuti s glazbe i početi raditi nešto drugo. Nastupa nema, prihoda nema..

Jako je nezgodna situacija onima s visokim troškovima, kreditima, djecom. Nadam se što skorijem povratku u većinom normalan život.

Nekoliko brzopoteznih

Zadnji instrument koji su uzeo u ruke: Klavir.

Posljednja pjesma koju si guglao: Producent – Sve zbog nas. Poslušajte, čudo pjesma.

Prva knjiga na tvojoj polici: Učiti od života, Pierre Lefevre.

Posljednja svirka na kojoj si bio: formalna – nastup mog trio sastava 7.11. Neformalna – jučer, došao kod frenda/producenta na piće u 21:30h, došao doma u 5:30.

Dvije riječi za kraj: Usudi se!

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori