Matej Mudrovčić Mudri: Uzalud ti vokalne egzibicije ako ne preneseš emociju slušatelju

Matej Mudrovčić Mudri bivši je odbojkaš zagrebačke Mladosti, magistar ekonomije i kantautor kojeg smo imali prilike poslušati na ovogodišnjem Art Parku. Nakon nekoliko godina aktivnog pjevanja i sviranja obrada u brojnim aranžmanima i sastavima , autorski rad njegov je iskorak u nepoznato.

Matej, iza tebe je već nekoliko singlova. Radi se o pjesmama Pitanja, Knjiga ljubavi, ali i o pjesmi Pomozi, nastaloj za vrijeme karantene. U pjesmi Pitanja susrećemo čovjeka koji se nalazi na životnom i ljubavnom raskršću, dok u Knjizi ljubavi susrećemo čovjeka bez sumnje i bez pitanja. Na koji način subjekt priče dolazi od faze u kojoj ima hrpu pitanja u glavi, do faze u kojoj osjeća potpuni mir?

Između te dvije faze tj. pjesme nalazi se mnogo vremena, puno (ne)uspjeha, traženja, padanja. Sve navedeno dio je svačijeg životnog puta, a ja to imam potrebu izraziti kroz pjesme. Pitanja su napisana prije šest ili sedam godina, a Knjiga ljubavi prije dvije godine.

Tko je Matej koji je napisao Pitanja, a tko Matej koji je napisao Knjigu ljubavi?

Matej iz doba Pitanja je prvenstveno sportaš, povremeno nabada po gitari. Malo se srami toga što potajno piše balade, jer misli da nije dovoljno macho i da to ne pristaje dvometrašu-stokilašu. Na van odaje dojam sasvim sigurnog i samouvjerenog, a ustvari ima more upitnika u svojoj glavi i još je uz to nesretno zaljubljen.

Matej iz Knjige Ljubavi je aktivan glazbenik, sretniji je i iskreniji sam sa sobom i drugima. Ima ocean upitnika u glavi, ali sve je to s nekim pozitivnom predznakom. Otvoren je oko svojih nedostataka i upravo zbog toga je puno zrelija i stabilnija osoba. Pjesma sama otkriva kako i koliko sam zaljubljen.

Rekao si kako je Pomozi napisana povodom Insta Storyja. Željko Krznarić nam je u intervjuu rekao kako ne čeka inspiraciju nikad, jer da je čeka – nikad ne bi napisao niti jednu od svojih 500 pjesama. Kakva je kod tebe situacija? Dogodi li ti kriza stvaranja ili inspiraciju lako pronađeš u svijetu oko sebe? 

Mislim da je proces stvaranja jako, jako individualna stvar. Neki pišu samo pod naletom, neki si uvedu pisanje kao rutinu, znaju točno kad, gdje i kako pišu. Neki napišu 10 pjesama godišnje ali su 5 od 10 top, neki napišu 300. Mislim da nam je svima zajedničko to što provociramo tu inspiraciju na ovaj ili onaj način, nitko nije inspiriran stalno. Moj kolega iz zbora i pisac Kristijan Novak mi je jednom prilikom rekao nešto ovakvo: Ne znam kad će inspiracija doći, ali kad dođe ja ju čekam spreman za laptopom.

Meni osobno, prva ideja o pjesmi mora doći sama od sebe i spontano. Melodija, tekst, ili tema, što god.. Kad imam tu neku nit vodilju, slaganje oko toga je već mentalna kombinatorika. Neke sam pjesme napisao isprve, neke mjesecima pišem i još nemam rješenja.

Bilo nam je zanimljivo čuti Jugo u izvedbi tebe i Maxa Hozića. Kako je došlo do te suradnje i tko je sve sudjelovao u izradi pjesme i spota?

Max je prije svega moj blizak prijatelj i htjeli smo nešto snimiti skupa. On je predložio Jugo, a ja sam ogroman fan Marijana Bana pa sam se složio. U startu smo to mislili snimiti mobitelom, a onda smo shvatili da bismo mogli složiti i audio i video zasebno u kućnoj radinosti.

Max je snimio spot i svoj glas, preostala glazba je nastala kod mene doma. Marin Gregov je odsvirao perkusije, Tea Zec prateće vokale, ja sam odsvirao gitaru i bas gitaru. Na kraju nam je audio snimku još malo dotjerao Toni Eterović i to je to, ono što je trebala biti snimka mobitelom ispala je obrada s glavom i repom.

Tada nismo ni sanjali da će se vrtiti po radijskim postajama, biti u TOP20, da će nas dovesti u Dobro jutro Hrvatska, kod Dalibora Petka i sve lijepo što nam se dogodilo s tom pjesmom.

Kako ti je bilo svirati pred publikom u Art Parku? Kakvi su ti općenito dojmovi s ovogodišnjeg izdanja?

Jako mi se svidjela atmosfera, skroz neki opušteni stil. Imao sam feeling kao da sviram na nekom festivalu u prirodi u devedesetima. Nastupam i po hotelima, restoranima, eventima, lokalima, ali najdraži su mi uvijek nastupi na otvorenom – izuzev adventa, jer kad je vani minus, svirati gitaru je dosta veselo!

Tko su ti glazbeni uzori i čiji rad osobito pratiš? S kojim bi našim glazbenicima volio surađivati?

Ima ih puno, ali možda najveći strani su Eric Clapton, Sting i John Mayer. Claptona i Stinga sam slušao uživo, John je još na to-do listi.

Od domaćih glazbenika tu su jedan i jedini Oliver, Arsen, Bare, Dino Dvornik, već spomenuti Ban..

Za suradnju mi je teško izdvojiti nekog, no da mogu s nekime popiti par čaša vina i popričati malo, bio bi to Marijan Ban. Njemu vjerujem svaku riječ koju izusti, i to smatram da je ključ.

Uzalud ti vokalne egzibicije ako ne preneseš emociju slušatelju.

Rekao si kako bi za dvije godine volio imati prvi album u svojim rukama. Već si na dobrom putu da to i ostvariš, ali – što bi ti najviše pomoglo u tom procesu?

Iskreno, vjerojatno to da dobijem na lotu… Šalu na stranu, album je nešto što zahtijeva puno vremena, novca, ideje, ako želiš da to bude nešto stvarno kvalitetno. Već znam ime tog albuma, imam napisanih pjesama više nego što stane na album, iako nisam još posve siguran o smjeru, formi i zvuku svake od njih. 

Radim na tome da posložim taj kreativni i financijski okvir, pa se nadam imati to čudo svojim u rukama uskoro.

Uskoro izlazi i tvoja nova pjesma. Možeš li nam malo otkriti o čemu je točno riječ? 

Joooj.. Svašta bih rekao, a ne smijem puno.. Samo ću reći da ne očekujete ništa usporedivo s bilo čime što sam dosad objavio!

Tko je Matej za pet godina i čime se bavi? 

Matej za pet godina? Vjerojatno imam ženu i daj Bože dijete/djecu. I dalje živim baveći se glazbom na različite načine. Imam jedan svoj cilj, bolje rečeno san. San je da preda mnom stoji 150 ljudi koji znaju moje pjesme. Sve iznad toga je čisti bonus. Nadam se da će taj san biti ostvaren za pet godina, ali ako i ne bude za pet. – bit će kad-tad.