fbpx

Mateja Rusak: Grafika pruža mnoge mogućnosti i zaista morate biti vješti i dobro poznavati tehnologiju kako bi odradili svoje ideje

Mateja Rusak: Grafika pruža mnoge mogućnosti i zaista morate biti vješti i dobro poznavati tehnologiju kako bi odradili svoje ideje

Mateja Rusak akademska je umjetnica koja djeluje kao likovna pedagoginja, likovna umjetnica i organizatorica umjetničkih projekata. Nedavno ste je imali priliku upoznati u emisiji KolibriS, a za Beli Zagreb Grad otkrila je najveće prednosti i nedostatke hrvatskog obrazovnog sustava. Razgovarali smo o odlikama dobrih profesora, grafici kao (zanemarenom) mediju, stilu, učeničkim nagradama i brojnim drugim zanimljivim temama koje donosimo u nastavku.

U Varaždinu ste završili Školu za dizajn, tekstil i odjeću – smjer Grafički dizajner (danas Druga gimnazija Varaždin) i odlučili nastaviti graditi svoju karijeru na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Odlučili ste se za nastavnički smjer, djelomično i zbog svog srednjoškolskog uzora. Što je to imala Vaša profesorica u srednjoj školi što je odlikuje kao dobrog profesora?

Moram naglasiti da sam u školi imala više profesora koji su zaista živjeli svoj nastavnički poziv. Spomenula sam određenu profesoricu jer zrači posebnom energijom. Moram priznati da sam pokupila i od nje, ali i nekih profesorica s fakulteta način na koji predajem, ali i pristup učenicima. U početku je bila veoma stroga, što se ispostavilo odličnim jer smo zaista naučili puno što se tiče crtanja i slikanja, ilustracija, dizajna. Profesorica je uvijek nalazila i likovne natječaje, tako da sam u 4. razredu dobila i nagradu na likovnom natječaju s temom „Slobodan/na sam biti“ U razredu je uvijek bila nasmijana i komunikativna, ali je naravno i „pošpotala“ kad je trebalo. Ukratko, stroga, ali pravedna, puno znanja je dala, ali i savjeta za budućnost.

Što mislite o ulozi učenika i o ulozi učitelja ili nastavnika u hrvatskom obrazovnom sustavu? Imaju li nastavnici i učenici jednaka prava koja su imali nekad?

Uloga učenika, nastavnika, ali moram spomenuti i roditelja se jako promijenila s godinama. Učenicima se dalo puno prava, a s druge strane nekako se zaboravljaju njihove obaveze. Imam osjećaj da ih se stavlja u stakleno zvono, zaštićuje, što nema smisla jer im kasnije u životu to odmaže. Ja se ne bih usudila pola stvari napraviti ili reći svojim profesorima što se sve danas može čuti i doživjeti. Imam sreću da predajem stručni predmet i da s učenicima provodim jako puno sati, s pojedinim razredom 8-10 sati tjedno.

FOTO: Feri Gerič

Trudim se biti maksimalno pravedna. S učenicima razvijam i gradim odnos koji se zasniva na poštovanju. Želim da uživaju u tome što rade, ali s druge strane želim da poštuju zadane rokove i da poštuju svoje i moje vrijeme. Većina učenika je zaista korektna, marljiva, radišna i pristojna, ali uvijek se nađe netko tko malo vrluda. Upravo zato što predajem specifični predmet i zaista provodim puno vremena  s učenicima, oni nekako steknu povjerenje i vjerujem da imamo drugačiji odnos nego što ga imaju s nekim profesorima općeobrazovnih predmeta.

Što je najveća prednost, a što je najveći nedostatak hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava?

Najveća prednost je autonomija učitelja u kreiranju sadržaja poštujući obavezni plan i program. Pozitivan pomak u sustavu je ukidanje anonimnih prijava nastavnika. Mislim da su važne i korisne terenske nastave gdje učenici na licu mjesta isprobavaju nove tehnike ili posjete odlične izložbe, govorim za moju struku.

Prednost je i da je osnovna škola obavezna i besplatna pa tako svako dijete ima pravo na obrazovanje.

 Najveći nedostatak su kriteriji vrednovanja koji se spuštaju iz godine u godinu. Uz to, tu su i roditelji koji imaju puno prava što se tiče opravdavanja izostanaka, vršenja pritiska na učenike i nastavnike što se tiče ocjena. Svakako je nedostatak i okupiranost informatikom, jer koliko god da znanost napreduje i da svi moramo biti sve više informatički pismeni, s druge strane mi trebamo biti ljudi. Spomenula sam u samoj emisiji Kolibris kako smo prvenstveno vizualna bića, ali da učenicima nedostaju vještine i motorika ruku. Upravo na predmetima poput  glazbenog, likovnog tehničkog i tjelesnog učenicima se dopušta da budu ono što jesu, da se izražavaju, „ispušu“. Ne moraš biti sportaš, ali je kretanje itekako važno za zdravlje i organizam, kao i izražavanje kroz glazbu ili likovni. Ne traži se od djece da postanu umjetnici, ali je to i način meditacije, način na koji mogu izraziti sebe, svoj karakter i svoje osjećaje.

I ono što im zaista nedostaje je samostalnost. Većinom su stalno pod nekom opaskom, ništa ne smiju sami raditi… Cilj bi trebao biti i da oni postanu samostalni i odgovorni za svoje postupke i da nauče na svojim greškama, a ne ih se uči da niti ne pokušaju pogriješiti. 

Što je to za vas stil? Postoji li nekakva linija koja prati vaš stil kada govorimo o glazbi, o likovnom stvaralaštvu, filmskom ukusu i odijevanju? Može li se pronaći nešto univerzalno?

Stil je način izražavanja, a u mom primjeru ono je raznoliko. Recimo boje koje preferiram kod oblačenja ne moraju nužno uvijek pratiti boje koje koristim u likovnom izražavanju. U likovnom izražavanju koristim boje ili ne boje koje mi u tom trenu nalaže intuicija ili pak koncept rada, dok kod odjeće biram boje u kojima se ugodno osjećam.

FOTO: Monika Rusak

Zapravo, uvijek kupim nešto u čemu se ugodno i dobro osjećam i zapravo kad mi neka stvar zapne za oko, onda je to definitivno to. Čini mi se da su mi radovi nježniji i lepršaviji nego što je to moja odjeća, barem ova jesensko/ zimske kolekcije. Što se tiče glazbe i filmova zaista je šarolika i raznovrsna paleta, od kriminalističkih serija do biografskih filmova, neki puta i romantična komedija. Ovisno o trenutku.

Grafika je zanemareni medij, rekli ste u emisiji KolibriS. Što bi to značilo? Osim što radite grafiku, Vi slikate i fotografirate. Kroz koji medij najviše možemo upoznati Vas?

Grafika kao umjetnost je još uvijek dosta nepoznata širokom krugu ljudi u Hrvatskoj naspram kiparstva i slikarstva. Taj naziv grafika, kao umjetnost multioriginala, gdje vam je potrebna matrica se često miješa s pojmom računalna grafika. Recimo kad upisujete u tražilicu grafika vam izbacuje vizualne primjere, dok na primjer kad na engleskom napišete printmaking dobivate ono što tražite.

Kad sam spomenula zanemareni medij, mislila sam da se ima mišljenje kako je to samo tradicionalan medij. Grafika pruža mnoge mogućnosti i zaista morate biti vješti i dobro poznavati tehnologiju kako bi odradili svoje ideje. Matrice se rade inverzno i zaista treba dobra koncentracija. U mediju grafike možete se izraziti jednako kvalitetno i zanimljivo kao i u slikarstvu ili kiparstvu, stvar je samo vašeg rada i ideje.

Nekako mi najviše leži izražavanje u akvarelu u kombinaciji s olovkom ili rapidografima. Neki puta dodajem i kolaž. I naravno tu je medij grafike, gdje sam koristila najviše bakropis i aquatintu dok zadnjih dvije godine pokušavam koristiti što više netoksičnih materijala pa sam se tako vratila i linorezu, karton tisku, suhoj igli. Provodim pet nastavnih dana na grafičkim tehnikama i isto tako pokušavam s učenicima koristiti što više ne toksičnih materijala. Ima zaista odličnih tehnika u kojima se mogu izvrsno izraziti ideje, a da opet pripazimo na svoje zdravlje.

Likovni radovi brojnih Vaših učenika nagrađeni su na natječajima u brojnim zemljama (Sloveniji, Litvi, Rumunjskoj, Češkoj, Bugarskoj, Indiji, Srbiji, Portugalu…). Rekli ste da ljudi nisu svjesni veličine tih radova. Zašto? Što bi se moralo promijeniti da se promijeni percepcija javnosti? Koja je najemotivnija reakcija nekog učenika koja Vam se urezala u pamćenje?

Radi se o velikim i priznatim međunarodnim likovnim natječajima čije izložbe otvaraju i ministri kulture u pojedinim zemljama. Pojedinci smatraju da ako su učenici talentirani da je to dovoljno da osvoje nagrade, što nije točno. Talent je samo 10%, a ostalo je rad i samo rad. Kolegice i ja zaista se trudimo uvijek naći zanimljive teme i puno je tu dodatnog posla kojeg ne spominjemo, jer su nam važni učenici i njihov rad, kasnije i nagrade i njihova sreća. Zamislite konkurenciju od 10 000 i da baš vaš rad osvoji diplomu. Ne znam kako opisati sreću u tom trenu.

Jedne godine je na državnoj razini bila organizirana dodjela priznanja i za nagrade osvojene na međunarodnim natjecanjima i moram priznati da je to učenicima i nama mnogo značilo. Osjećali smo da ipak netko vidi sav taj trud i rad.  Malo ću „posuditi“ zaključak od dečka, a to je da država čiji građani najviše novaca troše na hranu i puko preživljavanje i nema mogućnosti priuštiti si likovno djelo, je siromašna zemlja. Kad bi se to zaokrenulo, ljudi bi bili više usredotočeni i na samu kulturu i umjetnost. Pretpostavljam da bi u tim trenucima i više cijenili rad stvoren rukama.

Reakcije učenika budu raznovrsne, neki puta učenici budu u šoku kad čuju da su dobili zlatnu ili srebrnu medalju, neki skakuću od sreće, a bilo je i situacija da smo se zagrlili od sreće.

Da Vam sutra netko kaže da se više nećete baviti nikakvom vrstom umjetnosti – što biste mu rekli? Koji biste posao bavili da se ne bavite umjetnošću?

Rekla bih da je to nemoguće, jer uz likovnu umjetnost obožavam i plesati i pjevati… Od malih nogu smo sestra i ja slikale, radile male figurice i tako provodile popodneva. Ja sam zbog vodenih boja ostavila dudu.

I dalje mi je veoma privlačna kriminalistika, imala sam veliku želju postati forenzičar.

Dogodili li Vam se kreativna blokada? Što najčešće utječe na nju te kako je uspijete razbiti?

U biti kad stvaram za sebe i projekt puno crtam tako da blokade nema. Kad dobijem neku narudžbu, onda si prvo napišem nit vodilju i istražim samu temu te krenem raditi skice. Onda te skice pustim bar jedan dan da „dišu“ i da mi se kristalizira ideja, odaberem meni najbolju i krenem raditi u materijalu.

Realno, stalno nešto radim, bilo da crtam, radim grafike ili čitam tako da sam stalno u kreativnom procesu. Imam problem kad dođe godišnji pa mi treba dan – dva da se potpuno opustim i ne radim, mada i onda fotografiram nešto što mi je inspirativno ili u tim trenucima opuštenosti mi se u glavi rađaju ideje za nove radove. A onda se malo teže pokrenuti kad se vratim s godišnjeg, mada to ne bih nazvala blokadama.

Na čemu trenutno radite?

Trenutno s kolegicom Tihanom Karlović završavam plan za Female correspondence projekt za 2021. godinu. Radim na novoj grafici koju ću joj poslati i razmišljam o novom ciklusu kojeg već dugo planiram započeti. Još vrtim u glavi skice i ideje pa čekam pravi trenutak da krenem raditi u planiranom materijalu.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednji umjetnik kojeg ste pretraživali: Yoshimi Teh Soo Mei

Pjesme koje najčešće slušate dok stvarate: Slušam radio, a ponekad i pjesme iz filmova, animiranih filmova ili pak samo instrumentalnu glazbu za stvaranje. U biti nježniju glazbu da me ne odvlači previše i da mi je koncentracija na radu.

Posljednja izložba koju ste posjetili: Isti tjedan posjetila sam izložbu dvije prijateljice, Dina Zebec, List do lista, Kula stražarnica Varaždin i Dora Bakek, Pripadati gradu, Galerija Zilik, Karlovac.

Umjetnik kojeg više nema, a voljeli biste mu postaviti neko pitanje:

Više ih je. To su svakako Frida Kahlo, Nives Kavurić Kurtović, Marc Chagall i Joan Miro.

Naslovna fotografija: Monika Rusak

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *