Matija Dedić: Jazz nikada nije bio komercijalan, ali je bitan za povijest glazbe i nije prolazan trend kao puno toga

Matija Dedić: Jazz nikada nije bio komercijalan, ali je bitan za povijest glazbe i nije prolazan trend kao puno toga

Jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz glazbenika mlađeg naraštaja Matija Dedić, klavir je počeo učiti još kao petogodišnjak. S obzirom na to da je odrastao u obitelji glazbenika, uz majku pjevačicu Gabi Novak i oca kantautora Arsena Dedića, odmalena je bio izložen utjecajima raznih glazbenih žanrova. Zašto baš jazz, gdje se jazz nalazi na hrvatskoj glazbenoj sceni, odlazi li i dan danas na košarku i koje ga uspomene vežu za Šibenik, otkrivamo u nastavku.

Odlučio sam se za jazz jer sam tu pronašao put koji će u životu biti najmanja usporedba s njime i jer sam došao do ruba gdje sam to morao pronaći, rekli ste u jednom intervjuu. Vaš odlazak izvan Hrvatske u tom je trenutku, kako ste rekli, bio spoj zasićenosti bavljenja glazbom u okviru isključivo reprodukcije opusa velikana klasične glazbe te prilične stege i velike doze odricanja. Smatrate li da se u životu prvo trebamo izgubiti kako bismo se mogli potpuno pronaći? Biste li uopće za sebe, s osamnaest godina, uopće rekli da ste se izgubili u očekivanjima koja nisu bila Vaša? Sjećate li se dana kada ste odlučili otići? Što Vam je tada bilo u glavi?

Moj odlazak u Graz bio je i mladenački bunt i istinsko zaljubljivanje u jazz. Bez hvaljenja, osjetio sam da mogu glazbi dati svoj mali doprinos, kako autorski tako i svirački. Nisam jedini koji je prebjegao iz klasike u jazz.

Klasika je uvijek sa mnom. Moja ljubav i inspiracija.

Kako bi po Vama trebao izgledati sat Glazbene umjetnosti/kulture u našim osnovnim školama? Što općenito mislite o zastupljenosti nastavnih sati Glazbene umjetnosti u osnovnim i srednjim školama i načinu predavanja? Sjećate li se kako su ti sati izgledali kada ste Vi išli u školu? 

Po onome što vidim putem svoje školarke Lu cijelo ovo razdoblje, vrlo malo je u edukaciji posvećeno prostora klasici i jazzu. Nove su to generacije okrenute modernijim smjerovima. Na Muzičkoj akademiji još nemamo zvanični jazz odjel. Sve to je rezultat koji ne otvara mogućnost interesa za mlađe, niti samog napretka. Tu, nažalost, zaostajemo u usporedbi s ostalim zemljama. Nekada su postojale i obavezne pretplate gdje su škole išle na koncerte u Lisinski. Vremena su se jako promijenila. Danas je puno manje prisutna i stega profesora kakvu smo mi prolazili uz velika odricanja.

Više ste puta isticali kako je jazz glazba kod nas marginalizirana, a niti na Muzičkoj akademiji nemamo odjel za jazz. Mislite li da bi se stanje uskoro moglo promijeniti? Tko bi mogli biti nositelji tih promjena u Hrvatskoj?

Sve ovo što sam naveo, nažalost, nikako ne vodi ka putu da bi se renome i poštovanje prema jazzu promijenilo nabolje. Klasika je majka svega, ali je jazz srodna duša i uvelike proizlazi iz ideje kako baroka tako i contemporary glazbe tj. općenito 20 stoljeća.

Kako biste opisali poziciju klasične, jazz, rock i pop glazbe u Hrvatskoj? Kako biste opisali stanje u hrvatskoj glazbenoj industriji općenito?

Glazbena industrija okrenuta je nekom generalnom regionalnom zvuku koji sa sobom ne donosi izrazitu muzikalnost. Uz dužno poštovanja nekolicini, ipak više nema ni pravih autora pa tako niti pjesama. Tekstovi su glavni problem. Banalnost velika, ali ipak ima kvalitetnih  glazbenih ideja. No, mladi u ovoj nevjerojatnoj gužvi u eteru ne mogu doći do izražaja niti izazivaju pažnju u medijima.

Usprkos pandemiji i višemjesečnoj pauzi, prošle ste godine održali i brojne nastupe. Svirali ste u crkvama, ali i praznim dvoranama s live streamom i svaki je nastup nosio nove izazove s kojima se do sada niste susreli – no – improvizirali ste i vrlo se brzo snašli u nepredviđenim okolnostima. Postoje li situacije u životu koje volite pomno planirati, dovesti se do razine perfekcionista? U kojim je situacijama u glazbenoj industriji dobro biti perfekcionist, a u kojima je to pravi teret?

Gledajte, mi smo i danas u nekim klubovima po Europi u situaciji da bude malo ljudi. Jazz nikada nije bio komercijalan, ali je bitan za povijest glazbe i nije prolazan trend kao puno toga. Dakle, s obzirom na to da mi je glazba i njeno izvođenje svetinja, istim žarom sviram pred 30 ljudi ili pred 20000 kao s Čolićem pa tako i Gibonijem itd. 

Recimo, odsvirao sam predivan koncert pred 20 ljudi ovo ljeto u crkvi u Kotoru, u vrlo apstraktnoj atmosferi, pomalo mističnoj. To su stvari koje me privlače. Sviram divan instrument tako da, s obzirom na situaciju, sviram jako puno, pretežno solo recitale. Ništa ne planiram. Zato sam i krenuo u svijet gdje je improvizacija vrlo bitan segment.

Malo ljudi zna da ste Vi i veliki zaljubljenik u košarku, a dok ste studirali u Grazu, igrali ste i u klubu. S 13 godina prvi ste put vidjeli i Dražena Petrovića. 

Da, dan danas koliko prilika to omogući, odem na utakmice Cibone i strastveni sam navijač. Taj sport uvijek je bio mali bijeg od glazbe te sam tako i aktivno igrao 2 godine za GAK. Znam da je ljudima to nepojmljivo s obzirom da sam nizak rastom, ali provedeni su u Križanićevoj dugogodišnji sati šutiranja na koš.

Arsen, Mate Mišo Kovač, Đani Stipaničev, Maksim Mrvica, Ivo Pattiera, Vice Vukov, Marko Škugor, sve redom Šibenčani. Kada biste kao dječak s obitelji došli u Šibenik – koja je neizostavna lokacija koju ste morali posjetiti? Koje su Vam prve asocijacije na šibenske kale? Prepoznaju li Vas mlađe generacije Šibenčana? Imate li neku anegdotu koju biste voljeli podijeliti s nama?

Šibenik je moje djetinjstvo i velika emocija dan danas. To je moj grad. Jadriju se uvijek mora posjetiti. Tu je ipak i rodna kuća pokojnog oca. Obor gdje se slavilo, gdje su se djeca igrala. Varoš. Neopisiv dio grada. Ta kuća je bitna za mnoge generacije u obitelji. Učimo našu, sad već ne tako malu djecu, da nikada ne zapuste to što ni mi nismo zapustili. 

Arsen i Zagreb su se voljeli tajno. A Vi? Što Vama predstavlja grad Zagreb?

Osjećam se pravim zagrebačkim dečkom iz kvarta. Uz svu pomiješanost majke Njemice Hvaranke i oca Šibenčanina.

Iza Vas je sada 26 godina karijere i 30-ak glazbenih nagrada Porin, Nagrada Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo na području jazza, no – kada biste sada imali svoj posljednji koncert – kojom biste ga skladbom započeli, a kojom završili?

Na ovo pitanje trenutno mi je teško odgovoriti. Morao bi jako dobro promisliti!

FOTO: Privatni arhiv Matije Dedića. Sve fotografije objavljene uz dopuštenje.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori