Meritas: Izazov je iznenaditi sebe i biti zanimljiv sam sebi
Anita Valo i Meri Jaman osnovale su grupu Meritas još 1997. godine. Za Beli Zagreb Grad otkrile su nam s kakvim su se nekad izazovima susretale, a s kakvim se susreću danas. Osim toga, saznat ćete kako u Meritasu nastaju pjesme i gdje ih u Zagrebu možemo najčešće sresti. Naravno, tu je i neizostavnih pet brzopoteznih pitanja.
Prije nego što je Meritas 1997. godine nastao, već ste nekoliko godina bile zajedno u glazbi, nastupale s različitim bendovima, što zajedno, što svaka za sebe. Pamtite li u kojem ste trenu odlučile spojiti snage i osnovati Meritas? Što su vam u početku bili najveći izazovi, a što vas je najviše veselilo?
Anita: Jedna lijepa slučajnost spojila nas je sa našim tadašnjim producentom Dejanom Oreškovićem, koji je odigrao ključnu ulogu u nastajanju benda. Naime, živjela sam sama u svom prvom iznajmljenom stanu na prekrasnoj lokaciji u pješačkoj zoni Munchena i jedna prijateljica me pitala da li bih primila cimera, a uz to je i glazbenik te vjeruje da bi mi bilo ok. Dejan i ja tako smo počeli živjeti zajedno i odmah sam osjetila da smo glazbeno na istoj valnoj dužini, da smo jedno drugom inspriracija i da se nadopunjujemo, te su nastale naše prve pjesme na 4 kanala.
Posebno nas je ispunjavala i održavala stvaralačka napetost i iščekivanje, uzbudljiv osjećaj da je to što je nastajalo bilo ono što smo priželjkivali, da smo sve što želimo čuti u pjesmi uspjeli prenijeti na snimku.
Izazov je imati svoj zvuk i biti prepoznatljiv kroz prve taktove pjesme, izazov je biti dosljedan, prenijeti svoj film u pjesmu. Dejan je bendu dao aražmanski i produkcijski pečat, a s odmakom još više cijenimo što smo imali sreće sresti se, zaista smo jako jedni u druge vjerovali. Meritas je nastao 1996. godine s objavljivanjem naše prve pjesme Na kraju sna, a u bendu smo bili nas troje, Meri, Dejan i ja.
Što su vam danas najveći izazovi, a što vas najviše veseli?
Meri: Vrlo je slično kao i sve ove godine, većinom je u središtu uzbuđenje koje osjećamo u stvaranju, koncerti koji zaokružuju sve na jedan poseban način pogotovo kad se radi o prostorima koji svojom pričom i karakterom čine divan spoj i daju svemu dodanu vrijednost, kao primjerice na nedavnom koncertu na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku, i naravno, tu je publika koja udiše život našoj glazbi. Izazov je iznenaditi sebe i biti zanimljiv sam sebi.
Kada bi morale opisati jedna drugu stihom iz (vaše) pjesme – koji bi to stih bio?
Anita: Meri bih opisala stihom: Budim se prije sedam…
Meri: Uz Anitu mi ide: Daj novu Igru za nas danas izmisli…
U jednom ste intervjuu rekle kako vam je činjenica da na vama odrastaju generacije podsvjesna odgovornost. Kako se nosite s tim i što sve ta odgovornost nosi sa sobom?
Meri: Moram priznati da se sad ovako na prvu ne mogu sjetiti točno te izjave i kojem je kontekstu bila, ali taj osjećaj odgovornosti prvenstveno prema sebi i onda posljedično prema onome što ostavljamo nekome na raspolaganje, a tko će možda iz toga crpiti nešto svoje, je uvijek prisutna.
Kada biste, nakon 23 godine rada na sceni imale priliku ponovno snimiti duet s nekim – tko bi to bio?
Anita: Zapravo nam je žao što nismo ostvarile autorsku suradnju s Arsenom Dedićem, nismo ga nikada kontaktirale i predložile takvo što. U dva, tri navrata smo razgovarali o tome kad su nastajale pjesme za druge izvođače na njihovu inicijativu, ali evo, ostalo je samo na riječima.
Šira publika pamti vas po duetu s Massimom Savićem – Odjednom ti. No, mnogi ne znaju da je ta pjesma prevedena na poljski za film Podejrzani zakochani. No, radite glazbu i na drugim jezicima za druge izvođače. Možete li nam otkriti o kome se sve radi?
Meri: Jelena Radan snimila je album Voyage na četiri jezika na kojem potpisujemo glazbu za sve pjesme osim jedne.
U predstavi Femme fadale redateljice Morane Dolenc nalazi se jedna naša pjesma na portugalskom. Pojedine smo svoje pjesme snimile na engleskom za koje nam je Goran Bošković pisao stihove. A evo godinama planiramo nešto snimiti na njemačkom, ali se ti tekstovi vječno pišu jer nikako da budemo zadovoljne, ali doći će i za to vrijeme.
Sa svakim albumom nastojimo inspirirati najprije nas, iznenaditi sebe same kako bismo stvorile osjećaj da imamo nešto novo za reći, da radimo nešto svježe, a da pritom ne radimo ništa na silu, rekle ste za Scenu. Na što prvo padate – melodiju, ritam, tekst? Kako uopće izgleda proces nastajanja pjesme u Meritasu?
Anita: Uvijek najprije nastaju melodije, nastaje glazba, zatim se uhvatim zvuka, aražmanskih ideja i atmosfere za koju bih voljela da nosi pjesmu. Takvu proslijedim našim dugogodišnjim pratiteljicama kroz stihove Ines Prajo i Arjani Kunštek, koje uhvate misao i emociju melodije i pretvore je u stihove.
Što je za vas Zagreb? Gdje vas najčešće možemo sresti u Zagrebu i kada opet u Zagrebu nastupate?
Meri: Zagreb je grad u kojem živimo, tu imamo prijatelje koji su nam kroz godine zapravo postali familija, tu su nam suradnici, ovaj grad je mjesto na kojem smo dobile puno prilika biti ovo što danas jesmo. Najviše ćete nas sresti na Jarunu, tamo i jedna i druga živimo, u šetnjama ili na biciklima… Srest ćete nas i u kazalištu, na koncertima… Ili na ulicama i trgovima kao podrška hvalevrijednim akcijama… Možda tu i tamo na nekoj lijepoj terasi nekog od kafića.
Pet brzopoteznih:
Zadnja pjesma koju ste slušale: Anita: našu novu koju obajvljujemo u rujnu, mnogobrojno preslušavanje!
Pjesma za koju biste voljele da je vaša: Anita: I can’t make you love me, autori Mike Reid i Allen Shamblin.
Pjesma koja opisuje vaše prijateljstvo: Baš sve naše pjesme su izraz našeg prijateljstva.
Zadnji album koji ste preslušale: Meri: Ivo Robić (na maminom rođendanu).
Zadnji koncert na kojem ste bile: Gledale smo na HRT-u prijenos koncerta Pipsa i Detoura, novo normalno posjećivanje koncerta
Naslovna fotografija: Davor Ivanović
