Mia Čorak Slavenska: ‘Čista zvijezda na začaranom nebu plesa’
This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.
Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World
O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.
Ovog puta vodimo vas u svijet kazališta, svijet glazbe i plesa, svijet baleta. Upoznat ćemo se ili prisjetiti života i djela prve hrvatske primabalerine, koreografkinje i baletne pedagoginje Mije Čorak Slavenske. U tiskovinama je nazivana raznim laskavim titulama, primjerice remek-djelo ljudske mehanike, najljepšom balerinom svih vremena. Vrijeme je da saznate zašto je tome tako.
Ljubav prema baletu i glazbi od malih nogu
U veljači 1916. godine u Brodu na Savi (današnji Slavonski Brod) rođena je Mia Čorak. Otac joj je bio Milan Čorak cijenjeni ljekarnik, a majka Hedviga Palme-Čorak.
Mia se baletom počela baviti vrlo rano, u dobi od četiri godine u baletnom studiju zagrebačkog kazališta kod Jozefine Weiss i Margarete i Maksimilijana Fromana.
Pohađala je i glazbenu školu Muzičke akademije gdje je pet godina učila klavir kao glavni predmet. S dvanaest godina odlazi na usavršavanje u Beč, tamo uči klasični balet kod L. Duboisa, baletmajstora Bečke opere, i moderni ples kod Grete Kraus-Aranicki.
Svoju naobrazbu nastavila je u Parizu gdje je usavršavala klasični balet kod poznatih balerina Matilde Kšesinske, Olge Preobraženske i Ljubov Jegorove. Beletnu edukaciju usavršila je i studijem metode E. Cecchettija u New Yorku kod V. Cellija.
Zvijezda je rođena
Svoj prvi javni nastup Mia je imala sa samo šest godina, 1919. godine, na pozornici HNK u Zagrebu u operi Madame Butterfly, a tri godine poslije plesala je u baletu La Sylphide.
Nakon toga postaje dio repertoara zagrebačkog baleta, a 1928. godine i solistica. Tim nastupima stekla je naklonost publike te se odvažila prirediti samostalno Plesno veče Mie Čorak, 1928. godine u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda.
Od 1928. do 1933. godine, kao solistica baleta HNK, postiže najveći uspjeh plešući ulogu Princeze u baletu Žar-ptica. Od 1933. godine prekinula je angažman u zagrebačkom kazalištu te karijeru nastavila izvodeći samostalne koncerte i gostovanja.
U samostalnim vodama
Od tada njen suradnik postaje pijanist Božidar Kunc, a stalni baletni partner Antun Vujanić. Zajedno s njima priredila je dva programa, Komorno veče Mia Čorak, Božidar Kunc, Antun Vujanić, 1933. i 1935. godine.
Do 1936. godine izvela je osam samostalnih plesnih koncerata. Osim što je plesala bila je i njihov koreograf i kostimograf. Repertoar tih koncerata sastojao se od klasičnih i modernih baletnih točaka. Nerijetko je u njih uključila i neke hrvatske skladatelje, poput J. Gotovaca, I. Tijardovića, B. Papandopula i dr.
U sezoni 1934/35. postaje primabalerina Baleta HNK.
Mia Čorak Slavenska
Godine 1936. nastupila je na prvom Međunarodnom plesnom natjecanju organiziranom u okviru Olimpijskih igara u Berlinu, gdje je osvojila prvu nagradu izvodeći devet plesova.
Od tog nastupa svom je imenu dodala nastavak Slavenska i od tada nastupa pod tim prezimenom.
Kako je kasnije govorila u intervjuima, njezino prezime Čorak u inozemstvu se vrlo teško izgovaralo, no dodatak novog prezimena vrlo je teško pao njezinu ocu, što joj, kako je i sama rekla, on nikada nije oprostio.
zadovoljna.hr
Diva svjetskog podija
Mijini nastupi samo su se redali. Godine 1937., zajedno s partnerom Vujanićem, ostvarila je velik uspjeh u pariskoj La Salle Playel, izvodeći plesove na glazbu F. Chopina, N. Rimskog Korsakova, zatim Gotovčeve Balkanske suite i Simfonijskog kola te Zajčeva Svatovca.
Nastupila je i u igranom baletnom filmu La Mort du Cygne (Smrt labuda) interpretirajući glavnu logu balerine Nathalie Karine.
S trupom Ballet Russe de Monte Carlo, bila je na turneji od 1938. do 1941. godine po Francuskoj, Engleskoj, Sjevernoj i Južnoj Americi i Kanadi.
Vodila je i vlastite trupe, Slavenska, Tihmar and Company i Slavenska Ballet Variante, s kojima je organizirala turneje po Sjevernoj i Srednjoj Americi te Kanadi.
Godine 1952. utemeljuje trupu Slavenska—Franklin Ballet s kojom postavlja balet A Streetcar Named Desire, kojeg su tiskovine proglasile prekretnicom u baletnoj povijesti.
Američki san
Od 1954. godine postaje primabalerina i u trupi Ballet Theatre , današnji American Ballet Theatre u predstavi Arabian Nights.
Iduće godine postala je i primabalerina Metropolitan opere u New Yorku, a od 1956. do 1958. godine bila je i umjetnički direktor i gostujuća balerina u Louisville Balletu.
Bavila se i koreografijom za dječji teatar u New Yorku, za kojeg je napravila glazbenu priču Peća i vuk i Kopelija.
Od 1955. do 1960. godine nastupala je s trupama London Festival Ballet i Chicago Opera Ballet.
Nastupala je i na televiziji u programima National Broadcasting Company Spectacular kao gostujuća zvijezda u predstavama Show of Shows Maxa Liebmana, The Steve Allen Show, The Firestone Hour, The Ed Sullivan Show, The Bell Telephone Hour.
Od 1958. do 1960. godine bila je umjetnički je direktor trupe Ballet Arts u Fort Worthu. Nastupala je i na Academy of Music u Brooklinu te u Bostonu.
Scenu je napustila 1963. godine.
Baletni edukator
Mia je radila i kao privatni baletni pedagog u New Yorku od 1960. do 1969. godine, a predavala je i na University of California u Los Angelesu te na California Institute of the Arts.
Skriveni privatni život
Mia se 1946. godine udala se za dr. Kurta Neumanna, doktora filozofije, ekonomije i političkih znanosti. U braku s njime dobila kćer Mariju.
Nije voljela javno pričati o svom privatnom životu, ali otkrila je da ne bi voljela da joj se kći bavi baletom jer je to krvav posao.
Mijin trag u povijesti
Mia je, otkad je napustila scenu 1963. godine, živjela u Americi gdje je i preminula u listopadu 2002. godine.
Što se tiče njenog traga u povijesti, on je zaista svjetskog razmjera, čime svjedoči činjenica da je uvrštena u deset najvećih svjetskih balerina svih vremena.
Od 2003. godine u Slavonskom Brodu se organiziraju Dani plesa Mije Čorak Slavenske njoj u čast, gdje nastupaju hrvatski nacionalni baletni ansambli, razne plesne skupine, održavaju se plesne radionice i dr.
Njezin otpor prema sputavanju ili ograničavanju spontanog stvaralaštva (čime se može protumačiti zašto nije prihvaćala angažmane na dulje vrijeme ni u HNK u Zagrebu, a ni poslije u mnogim inozemnim trupama) u koreografskom ju je radu doveo do slamanja krutih kanona klasičnog baleta i pronalaženja novih mogućnosti modernog plesa, s kojima ostvaruje maksimalnu ekspresivnost. Obrađujući jednakom maštovitošću i smislom klasično baletno naslijeđe i moderni plesni izraz, ona nalazi poticaje za svoja koreografska ostvarenja u glazbi najrazličnijih stilskih razdoblja. S posebnom naklonošću odabire i mnogobrojne skladbe hrvatskih skladatelja, mahom suvremenika, nadahnutih narodnom umjetnošću, naglašavajući svjesno vlastite korijene. Svojom izvornom plesnom nadarenošću i snažnom osobnošću Č. je stekla vrhunski ugled na međunarodnoj sceni i trajno značenje u svjetskoj povijesti plesa.
Hrvatski biografski leksikon online
Literatura:
- Barbara Blasin, Igor Marković, Ženski vodič kroz Zagreb, Zagreb 2006.
- Diana Šimurina-Šoufek, “Ples kao izazov života : memento slavnoj hrvatskoj balerini”, Matica : mjesečna revija za hrvatske zajednice u svijetu, God.55, Zagreb 2005.
- Hrvatski biografski leksikon online
FOTO:
Preporuka za čitanje i gledanje:
Maja Đurinović, Zvonimir Podkovac, Mia Čorak Slavenska, Zagreb 2004.
Dokumentarni igrani biografski film Mia, A Dancer’s Odyssey, (Maria Ramas, Kate Johnson), 2014.
