Mia Oremović: Neponovljiva teta Mina u najzagrebačkijem filmu svih vremena ‘Tko pjeva zlo ne misli’

Mia Oremović: Neponovljiva teta Mina u najzagrebačkijem filmu svih vremena ‘Tko pjeva zlo ne misli’

This is a man’s world, this is a man’s world. But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Mislim da je ona dobra prilika za tebe. Mislim, ženska nije najmlađa, al je dobro uščuvana.

Franjo Šafranek, Tko pjeva zlo ne misli (1970.), izvor: Wikicitat

Ovim je kultnim riječima Franjo Šafranek opisao tetu Minu u najzagrebačkijem filmu svih vremena, Tko pjeva zlo ne misli (1970.). Ulogu tete Mine neponovljivo je odglumila vrhunska kazališna, televizijska i filmska glumica Mia Oremović, koju pamtimo i po ulozi prve mame u još jednom remek djelu Kreše Golika, Imam dvije mame i dva tate (1968.).

Mijina karijera bila je ispunjena brojnim kazališnim, televizijskim, radijskim i filmskim ulogama, zbog čega je nagrađena nagradom Vladimir Nazor za životno djelo na području filma 1996. godine i nagradom za životno djelo Fabijan Šovagović Udruženja hrvatskih filmskih redatelja 2002. godine. Stoga se u narednim redcima prisjetite rada i djela ove vrsne glumice koja nas je napustila 2010. godine, u devedeset drugoj godini života.

Karijera na daskama koje život znače

Mia Oremović rodila se 1918. godine u Požegi. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i Školu dramskih umjetnosti, kod Branka Gavelle, u Zagrebu. Bavila se slikanjem, glumom i sportom, točnije odbojkom. Ipak, prevladala je ljubav prema glumi.

Godine 1942. postaje članica zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta (od 1945. godine stalna članica). Tamo se istaknula ulogama u djelima Molièrea (Henriette, Učene žene), Shakespearea (Olivija, Na Tri kralja), Roblèsa (Majka, Montserrat) i Krleže (Klara, Leda).

O Miji poslušajte od 6:13 min.

Od 1953. godine postala je članicom Zagrebačkog dramskog kazališta, koje danas nosi ime Gradsko dramsko kazalište Gavella, u kojem se definirala kao vrsna karakterna glumica i komičarka. Ističu se uloge u djelima Ustinova (Trnoružica, Ljubav četvorice pukovnika), Garcíe Lorce (Zaručnica, Krvava svadba), Kaštelana (Djevojka, Pijesak i pjena), Williamsa (Blanche, Tramvaj zvan žudnja) i mnoge druge.

Nakon Gavelle, točnije 1967.godine, prešla je u slobodne umjetnike. Iduće godine nastupila je u predstavi Raymonda Queneaua Stilske vježbe u Teatru &TD, u kojoj je bila prva partnerica Pere Kvrgića tijekom idućih šezdesetak predstava prve sezone izvođenja, nakon čega ju je zamijenila Lela Margitić.

Dio sedme umjetnosti

Mia se na filmskom platnu pojavila 1952. godine ulogom udovice Roze u filmu Vatroslava Mimice U oluji. Šest godine poslije na Filmskom festivalu u Puli nagrađena je Zlatnom arenom za najbolju sporednu ulogu koju je dobila za ulogu Švicarčeve žene u filmu H-8 Nikole Tanhofera.

Godine 1968. dobiva Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu zahvaljujući ulozi prve mame u filmu Kreše Golika Imam dvije mame i dva tate. Suradnja s Golikom nastavila se i u filmu Tko pjeva zlo ne misli 1970. godine, kada je ostvarila neponovljivu ulogu tete Mine, a glumila je i u njegovim filmovima Živjeti od ljubavi (1973.) i Ljubica (1978.).

Izdvojimo još i uloge u filmovima Usporeno kretanje (1979.) Vanče Kljakovića, Tajna starog tavana (1984.) i Anticasanova (1985.) Vladimira Tadeja, Treća žena (1997.) Zorana Tadića, Tu (2003.) Zrinka Ogreste te Snivaj, zlato moje (2005.) Nevena Hitreca.

Rado viđeno lice i na televizijskim ekranima

Mia Oremović glumila je i u brojnim televizijskim serijama, od kojih izdvajamo uloge u Našem malom mistu (1970.), Kapelskim kresovima (1974.), Smogovcima (1982-1983.) i Dirigentima i mužikašima (1991.), a pojavila se i u serijama Ljubav u zaleđu (2006.) i Obični ljudi (2006.).

Mijin trag u povijesti

Za svoj rad Mia je primila nekoliko nagrada, među kojima se ističe nagrada za životno djelo na području filma Vladimir Nazor 1996. godine, nagrada Fabijan Šovagović Udruženja hrvatskih filmskih redatelja 2002. godine i nagrada 50 godina za glumački rad na filmu na Motovunskom filmskom festivalu 2008. godine.

Njen rodni grad Požega odao joj je počast 2009. godine proglasivši je počasnom građankom grada.

Mia nas je napustila 2010. godine, tjedan dana prije svog devedeset drugog rođendana. Iza sebe je ostavila brojne uloge s kojima smo se poistovjećivali, koje su nas nasmijale, rastužile i naučile o životu. Rado ju pamtimo kao tetu Minu, bez koje film Tko pjeva zlo ne misli, ne bi bio to što jest.

Izvori

Naslovna foto: Youtube PrtSc

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori