fbpx

Mihael Bogčev: Znanje ekonomije otvara širi spektar mogućnosti bavljenja glazbom i veću samostalnost

Mihael Bogčev: Znanje ekonomije otvara širi spektar mogućnosti bavljenja glazbom i veću samostalnost

Tragovi su peteročlani bend, koncertno atraktivni i aktivni. Pozornicu su već podijelili s nekim od najvećih glazbenih imena na ovim prostorima, poput Željka Bebeka i Željka Joksimovića. Frontmen benda Mihael Bogčev otkrio nam je na čemu je sve zahvalan svojim roditeljima, koliko je ekonomija važna u glazbenoj industriji, kako je bend funkcionirao tijekom lockdowna te gdje bi volio vidjeti Tragove za pet godina.

S osam godina ste upisali glazbenu školu. Kako nije bilo mjesta za klavir, upisali ste harmoniku. Rekli ste kako Vam je upravo harmonika puno pomogla prilikom učenja drugih instrumenata. Da Vam dijete jednog dana kaže da želi, poput Vas, upisati glazbenu školu, biste li mu savjetovali neki instrument ili biste ga pustili da sam bira? Na čemu ste najviše zahvalni svojim roditeljima?

Dao bih mu savjet, ali na kraju bi dijete samo odlučivalo. Bila bi mi draga sama pomisao da ide u glazbenu školu. Instrument nije najbitniji, bitno je glazbeno obrazovanje na temelju kojeg se dalje može razvijati u glazbenika i instrumentalista kojeg poželi.

Roditeljima sam najviše zahvalan na beskrajnoj podršci. Žrtvovali su puno svog vremena i novca da završim školu, glazbenu školu i fakultet. Svakodnevno su me vozili na razne aktivnosti i povremeno me motivirali i poticali da nastavim s glazbenim obrazovanjem kada sam bio na rubu da odustanem. 

Osim što ste glavni vokal u Tragovima, po struci ste i diplomirani ekonomist. Koliko je znanje iz ekonomije primjenjivo i važno za glazbenu industriju?

Znanje iz ekonomije primjenjivo je svuda, tako i u glazbenoj industriji. Naravno da nije presudno, ali uvijek dobro dođe. Otvara širi spektar mogućnosti bavljenja glazbom i aktivnosti oko glazbe, veću samostalnost pa čak i samouvjerenost.

Koju biste najveću pohvalu i najveću kritiku uputili našem obrazovnom sustavu?

U Hrvatskoj je obrazovanje dostupno svima i mislim da je to velika prednost u odnosu na neke ostale zemlje, iako imamo i nedostatke. Na primjer: niske plaće učitelja i profesora i manjak prakse na nekim fakultetima. 

Do 2016. svirali ste po brojnim lokalima, kako ste rekli – samo kako biste pokrili putne troškove. Nastupate li i sada po lokalima na kojima ste svirali nekad? Koja je najljepša gesta koje se prisjećate tog razdoblja?

Rado se prisjećam tih vremena, vremena kad smo tek kretali, želje za pokazivanjem i dokazivanjem. Lokalna publika prihvatila nas je vrlo brzo nakon prvih nastupa, mislim da je razlog tome bila naša pristupačnost i jednostavnost. U nekim lokalima nastupamo i dan danas, a najviše nas je iznenadila gesta jednog ugostitelja iz Međimurja koji nas je nakon prvog puta što nas je slušao odmah postavio za predgrupu na velikom uskršnjem koncertu na Mesapu u Nedelišću. 

Da se ne bavite glazbom, čime biste se bavili? Bi li u pitanju bila možda ekonomija?

Iako ne mogu zamisliti život bez glazbe uz nju sam se počeo uključivati u obiteljsko poduzeće i učiti od svog oca. Svjedoci smo teških vremena za glazbenike i izvođače tako da je dobro da svatko od nas ima neku opciju B sa strane. Volio bih se snaći i na tom polju i uspjeti kao poduzetnik iako znam da mi za to treba puno truda, rada i iskustva.

Iza nas je već jedan lockdown. Kako je bend u tom periodu funkcionirao? Koje su najveće prepreke koje su Vam stajale na putu? Gostujete li ovih dana igdje? Otkazuju li se svirke?

Za vrijeme lockdowna svatko iz benda radio je dodatno na sebi, vježbao. Funkcionirali smo i komunicirali ”od doma”. Ali kako je došao 6.mjesec tako su nam krenuli i nastupi i ponovna druženja, ali ipak u puno manjoj mjeri nego što je to bilo u istom razdoblju prošle godine. Oko polovice nastupa nam je ili otkazano ili odgođeno za neko ”normalno” vrijeme.

Uz Zagreb Vas vežu brojne uspomene, no, ipak biste se željeli vratiti u Koprivnicu. Što će Vam iz Zagreba najviše faliti u Koprivnici? Koje su prednosti života u Koprivnici koje su bile odlučujuće prilikom odluke o preseljenju?

Najviše će mi faliti prijatelji s kojima sam svako jutro pio kavu u kvartovskom kafiću.

U Koprivnici sam bliže obitelji, bendu i živjet ću u vlastitom stanu tako da će mi se kvaliteta života poboljšati. Nisam tip koji pretjerano voli velike sredine, gužve u prometu i slično.  

Gdje biste se voljeli vidjeti kroz pet godina? Kada biste vi održavali koncert u Areni, koga biste zvali kao predgrupu?

Volio bih da završavamo 2. studijski album i pripremamo veliki koncert povodom toga. Također, volio bih da se dogodi i Arena, ali do toga nas dijeli još puno uspješnih pjesama. Za predgrupu bismo pozvali kolege iz nekog mlađeg benda koji je tek na početku karijere jer znamo iz vlastitog iskustva koliko puno bi im to značilo.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednja pjesma na Vašoj playlisti: Dvicio – Paraiso.

Izvođači uz koje ste odrastali: Toše Proeski, Michael Buble, Robbie Williams,  AC/DC, Leteći Odred.

Pjesma koju biste voljeli čuti zadnji put u životu: Bilo koju podravsku.

Mladi izvođač/bend čiji rad iznimno cijenite: Teško mi je nekog istaknuti. Podržavam i cijenim sve mlade izvođače i bendove na hrvatskoj sceni.

Posljednja pjesma koju ste svirali: Vježbao sam na klaviru Cesaricu.

FOTO: Bojan Dugac

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *