Milica Mihičić: ‘Ona na pozornici ne glumi, ona proživljava svaku ulogu’
This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.
Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World
O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.
Ostajemo u svijetu kazališta i upoznajemo vas s biografijom hrvatske glumice Milice Mihičić. U zagrebačkom HNK djelovala je pedesetak godina gdje je odigrala brojne uloge, vješto nijansirajući ljudsku prirodu i karaktere. Izdvojite malo vremena i pročitajte koji je Milicin trag u povijesti.
Put ka glumi
Gđa Milica Mihičić prvakinja naše drame navršava ovog mjeseca sedamdeset godina svojeg života. Sedamdeset godina je doista velik broj, kad ga pročitaš na papiru. Al kad vidiš gospodju Milicu Mihičić na ulici, kad s njom razgovaraš, a pogotovo kad je gledaš na pozornici onda se taj broj potpuno izgubi.
Ženski list, siječanj 1934. godine
Ovim riječima je Marija Jurić Zagorka pisala o Milici Mihičić u svom Ženskom listu u siječnju 1934. godine povodom sedamdesetog rođendana naše glumice. Milica je rođena 1864. godine u Crikvenici. Glumu je izučavala kod redatelja, glumca i intendanta Adama Mandrovića (1839.-1912.), no Zagorka bilježi kako Milicin put ka glumi nije bio jednosmjeran.
Ona nije nastupila prvi puta u prvoj mladosti. S jednostavnog razloga, jer se je kušala neprestano ustaliti u životu u drugim zvanjima. Nastupala je u diletantskim družinama i tu se je konstatirao njezin talent. Ali, ona je unatoč tome htjela stvoriti svoju samostalnost u privatnom zvanju. No uvijek je doživljavala zaprijeke kao da je sama sudbina htjela da ju uputi na njezino pravo zvanje — na pozornicu. I tu je nastupila već prvog puta s ogromnim uspjehom.
Ženski list, siječanj 1934. godine
Prvi nastup, glumačko lutanje i pronalazak
Kao Mandorvićeva učenica prvi nastup imala je 1890. godine kao Sidonija u drami Alphonsa Daudeta, Fromont junior i Risler senior, u zagrebačkom HNK.
I doživjela je nezapamćeni uspjeh. I kod publike i kod stroge tadanje kritike. Od tog se časa razvijala njena umjetnost u dva pravca: Salonska komedija i Socijalna drama.
Hrvatica, svibanj 1940. godine
Na početku karijere nastupala je u dramskim, baletnim i operetnim ulogama. No, kasnije se profilirala kao glumica konverzacijskoga salonskoga kazališta, gdje je glumila likove većim iz djela francuskih autora. Primjerice, tumačila je lik Vojvotkinje de Maulevrier (G. A. de Caillavet – R. de Flers, Zeleni frak), Atenaje (G. Ohnet, Vlasnik talionica), gđe Faure (E. Bourdet, Teška vremena) i Kneginje Platta-Ettingen (F. Molnár, Olimpija).
Drugi pravac u kojem se razvijala njena umjetnost, kako veli Zagorka, bila je socijalna drama, točnije psihološka realistična drama koja je hrvatskom kazalištu na početku 20. stoljeća donijela realistički i psihološki stil interpretacije.
Milica je u tom području odigrala neke značajne uloge, poput Anisje (L. N. Tolstoj, Moć tmine), Hanne (G. Hauptmann, Kirijaš Henschel), Jelene (M. Gorki, Malomještani), Alice, Laure, Elise (A. Strindberg, Smrtni ples i Vampir; Otac; Lomača), gđe Borkman (H. Ibsen, John Gabriel Borkman), gđe Frole (L. Pirandello, Što je istina) i Biance (M. Praga, Zatvorena vrata).
Istaknula se i u tumačenju uloga domaćih autora, primjerice u ulozi Katje (S. Tucić, Truli dom), Vojnovićeve Mare od poste (Ekvinocijo) i Ana Menze Bobali (Dubrovačka trilogija), Mile i Bakice (J. Kulundžić, Ponoć; Škorpion).
Najveća mi je želja da igram i samo da igram…To mi je jedino, zašto živim
Milicna glumačka posebnost je u tome što je bila uspješna u nijansiranju komično-sarkastičnih i dramskih trenutaka, njen analitički pristup dijaloškoj građi, istančana govorna, mimička i gestovna karakterizacija lika te izrazita naklonjenost scenskom realizmu.
Milica Mihičić je najbolji poznavalac i psiholog ženske duše, ona na pozornici ne glumi, ona proživljava svaku ulogu. Ona je prava realistična glumica. (…) Milica Mihičić spada medju pionire hrvatske kazališne umjetnosti. Ona je danas jedan od najmarnijih trudbenika na promicanju hrvatskog kazališnog umijeća.
Hrvatica, svibanj 1940. godine
Osim toga posjedovala je naročiti ukus
Zanimljivo je da je Milica sama osmišljavala i krojila svoje toalete.
O toaletama filsmkih glumica raspisao se čitav svijet. Medjutim o haljinama Milice Mihičić na pozornici moglo bi se pisati mnogo senzacionalnih članaka. Nisu samo ukus, kroj, izbor boja stvarali savršene umjetničke kreacije njenih haljina, nego je ove modele sebi crtala, krojila i šila sama umjetnica! … Sjedila je uz šivaći stroj, kraj nje na stolici uloga. Tako je ona svojim rukama i svojim intelektom sudjelovala u izgradnji svog umjetničkog djela.
Hrvatica, ožujak 1939. godine
Osim toga, bila je vrsna domaćica i kuharica.
Njena karakteristična ruka, koja svojim gestama na pozornici znade prirediti čitavom gledalištu umjetnički užitak, ta ista ruka znade na štednjaku prirediti umjetničke užitke sladokuscu. Njene prijateljice vele kad ju nadju kod štednjaka ili kod miješanja kolača, pričinja im se kao vojvodkinja ili kneginja iz drame koja je obukla pregaču da glumi kuharicu.
Hrvatica, ožujak 1939. godine
Još pokoja zanimljivost
Milica je glumila lik ruske emigrantice Madlen Petrovne u praizvedbi drame U agoniji Miroslava Krleže 1928. godine.
S Belom i Miroslavom Krležom poznavala se od prije, naime od 1919. do 1920. godine, Bela i Miroslav bili su podstanari u njezinu stanu.
Godine 1919. nastupila je u filmu Dama sa crnom krinkom.
Njen sin, Nikola Mihičić također se bavio glumom.
Nazivali su je hrvatskom Eleonore Duse (1858.-1924.), poznata talijanska kazališna glumica.
Milicin trag u povijesti
O glumi Milice Mihičić Krleža je pisao u tekstu Otac od Augusta Strindberga u Književnoj republici, 1924. godine gdje ju je rekao: u galeriji građanskih suvremenih, salonskih komada, komedija i igrokaza dala figure žive, arogantne i tako reljefne, da stoje u današnjem osoblju našeg kazališta bez zamjene.
Milica Mihičić preminula je 1950. godine, a iza sebe je ostavila karijeru dugu čak šezdeset godina. U njoj je odigrala brojne uloge, osvojila publiku i kritiku. Bila je diva hrvatskog glumišta i inspiracija ne samo za umjetnike, nego za sve, ponajviše svojom upornošću i ljubavlju prema onome što radi.
Sama umjetnica veli: da bez ove umjetnosti i bez stvaranja na pozornici nebi mogla nikako da živi. I zato eto i umjetnost živi s njom..
Ženski list, siječanj 1934. godine
Literatura:
- Hrvatica, ožujak 1939. godine
- Hrvatica, svibanj 1940. godine
- Hrvatski biografski leksikon online
- Ženski list, siječanj 1934. godine
- Mihičić, Milica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 10. 2020.
- FOTO: Pixabay
